U grad je, na belom konju, ujahao "magistar Beli Preletačević", i čuda su se desila. Posle kratke kampanje, direktnog, "do bola", parodiranja Vučića, lista "magistra Belog" je uzela 20 posto glasova, i ugalopirala u budućnost
Kao što se znade, izbori su završeni, i još se završavaju. Lista Vučić Aleksandra gospodina je, očekivano, odnela još jednu istorijsku pobedu čistu kao suza. Uostalom, i Evropa je čestitala srpskom narodu na demokratskom duhu. Dakle, nema se tu šta oduzeti, može se samo sabirati.
Ni na lokalu ne bilo iznenađenja, iako je, svuda, bilo svega, u nekim gradovima čak nestajalo struje u vreme brojanja glasova, i tu sve čisto kao suza. Mahom, sa republičkim procentom glasova, pobedila Vučić lista. Bilo očekivanih iznenađenja, Palma jopet ubedljiv u Jagodini, drug Tončev u Surdulici, Zaharijev u svom Bosilegradu…
Jedino novo, i drugačije, u ovu državu, koju partije prilagodile svojim potrebama, je prelazak cenzusa grupe građana „Lokalni front“ u Kraljevu. Ljudi su se, „pošto su ih svi drugi izdali“, samoorganizovali i kao građani ušli u gradsku skupštinu. Najnovije i najdrugačije bilo u Mladenovcu, beogradskoj opštini, gde je grupa momaka, naravno uz grupu devojaka, parodirajući „ovaj život“, uzela 20 posto glasova, jednako kao etablirana opozicija u nekoliko kolona.
…varioci,…
SA ORASI: Šta se desilo u Mladenovcu, najbolje da opričamo „završni miting“ liste pokreta „Ljubiša Preletačević Beli – Samo Jako“. Dakle, kulturna sala u Mladenovcu, dupke puna. Napred bina, a na bini beli i gipsani lavovi, jedan mnogo veliki gipsani orao, bela gipsana govornica sa to od cveća cveće. Na video-bimu su išle aktivnosti „magistra Belog“, kako obilazi prazne hale, obnavlja proizvodnju, najavljuje hidrocentralu, skijaški centar, grli šeik investitore, obećava besplatne nadrilekare, deli diplome fakulteta „Beli Samo Jako“ Univerziteta u Mladenovcu, puši tompus i jede beli mrs… Na bini se pojavi kakva treba voditeljka mlada, uze najavaljuje najbliže saradnike Belog gospodina.
Prvo pre’stavi kuma Ajkulu, koji se pre’stavi kao kum, ozbiljan biznismen još od adolescent doba, sa politiku se ne zanima, uvek uz nju, obeća izvoz mušmula u Evropu, do kraja podrža kuma. Javi se kandidat za funkciju Gradskog menadžera, gospodina Belog zna od kad ‘voliki bili, nema boljeg, prisutnima obeća da će ih on i kum jahati ništa manje lošo od prethodnika i njihovih naslednika. Pa bi gospodin Nebojša Prilepak, desna ruka na Beli gospodin, podseti na Tarabića reči da će doći čovek na belom konju, pa povika: Taj čovek je došao, naše sunce i naš mesec, magistar Ljubiša.
…tompusi,…
Prilepak naredi saradnicima da se u salu istovari četiri autobusa čorbastih sendviča, a na scenu, za belu gipsanu govornicu, u belo odelo, stupi, stade, lično „magistar Beli“, odma’ reče da će do kraja otvori dušu, kroz istoriju su ih vodile razne budale, toga više neće bude, stigao je novi čovek, taj čovek je on. Odma’, i za prvi početak, da im kaže, za dve nedelje svi će živeti kao carevi. A za šest meseci, za šest meseci ima od sviju čoveke da napravi. Samo da se ujedine, i bude li tako, investitori će stignu, fabrike će da rade, za početak on lično će da radi tri smene u svim fabrikama, ne treba mu niko, sam će da radi tri smene dok se to ne razradi…
Nastavi se magistar Beli, budućnost ima da bude odma’, sutra, sve ima crno na belo i cakum-pakum, fabrika „Drapšin“, koja proizvodila tenkove, nema govora da će ponovo proizvodi tenkove, prelaze na „lambordžini“, 15.000 radnika, sve sutra da vidi pred fabriku sa šustiklu, koje će im trebati da se ne uprljaju sa čorbast sendvič. Ima još, bivši „Minel“ prelazi na „ajfone“, proradiće „Keramika“, novi program sa bidei i wc-šolje, sve to pravo u Evropu, otvoriće fabriku čokolade, neće biti „Milka“, nego „Belka“, i jok sa lešnici, no sa orasi.
…ovce…
Ima plan i za Belo more, istovariće nekoliko džakova, ako treba kamiona, soli u Markovu baru. Tu će prave Dubai na Belo more, i još toga će da prave, jer on je stigao, to čeka ceo život, i tako mora biti. Tu ga savladaše emocije, jedva ga povratiše, voditeljka, kojoj sve bilo na svom mestu, privede magistru dete, koje uze da se zahvali jer ga lično „čika Beli“ spas’o iz jarka. Magistar upita dete, Ko te spas’o dete, a dete odgovori, Ljubiša Preletačević Beli. Pa magistar dodeli detetu loptu, u sećanje na svoj hrabri potez, cela sala je bila u dirljivim emocijama.
Nastupi kratak žurnal, pauza, sa snimcima spasavanja deteta, voditeljka objavi da šeik ne mog’o dođe, ali šalje poklon lično Belom gospodinu, izleprša trbušna plesačica, više od trbušne plesačice, pa izvede mnogo dobru poklon tačku. Svi bejahu i behu oduševljeni, magistar je, iz stolice, odobravao. Još se jednom svi pre’staviše, bi „mitingu“ kraj, „magistar Beli“ sede u fijaker, sa dva bela konja, i ode dalje kruniše uspešnu promociju.
EVO NAS: Ali, ajmo na početak ove priče. Nema ni koji mesec kako je grupa mladenovačkih momaka, bez devojaka, kažu, nije išlo, promovisala grupu „Sarmuprobonisi“, skraćeno SPN, kao direktnu aluziju na političku realnost. Namera im je bila da na scenu uvedu čoveka na belom konju, koji sve rešava, da na taj način ismeju prisutno partijsko delovanje i sve njihove navodne uspehe. Dakle, ciljano su hteli da još banalizuju banalni politički sistem, ne bi li tako doprineli njegovom urušavanju u obliku u kome postoji.
Kad su probali tu sarmu, posle probnih balona koji su naišli na podršku, osnovali su građanski pokret „Ljubiša Preletačević Beli“, što je fiktivan lik koga je predstavljao Luka Maksimović. Belog su nacrtali tako da bude bahat, potkupljiv, licemeran, neobrazovan, sa kupljenom diplomom Fakulteta za industrijski menadžment, koji je promenio više partija, obogatio se na nepoznat način, „harizmatična ličnost“ čijim besmislenim obećanjima veruje veliki broj ljudi. Uz njega su stavili Nebojšu Prilepka, Stefan Gajić, a u podeli su bili i truli propagandista Stevan, koristoljubiva duhovna podrška u pojavi episkopa Kosmajskog, tajkun Ajkula, koji finansira kampanju…
Kampanja je bila za pamćenje, realizovana uglavnom preko društvenih mreža, nijedan plakat nisu zalepili, obilazili su prazne fabričke hale, obećavali proizvodnju i investicije. Pun pogodak je bila podela diploma fakulteta „Beli Samo Jako“. Ne znaju koja su sve zvanja i titule podelili, Menadžer gazelnih industrijskih goriva, Doktor za savijanje krivine, Magistar magistriranja, Menadžer klečanja u uspravnom položaju, građani su sam naručivali zvanja na diplomama, Doktor Nebojša iz Beograda, Magistar Istorijskih pobeda, Menager za stolicu u javnim preduzećima…
Očas posla su skupili potpise i predali listu sa 19 kandidata za odbornike. Građanima su ostavili da izaberu koja im je manipulacija draža, postojeći vašarski manipulanti, preletači, šibicari, botovi, poltroni, politički privrednici koji ih su ih jahali i jašu, ili novi diletanti, mladi, obrazovani, hrabri i nekompromitovani ljudi koji se sa time sprdaju. Za nove ljude koji su za urušavanje nakaradnog sistema, a za promene koje podrazumevaju uspostavljanje građanske uprave sa kompetentnim građanima na vlasti.
Za neke je to što su osvojili 20 posto glasova čudo, za njih ne, ovo je tek početak oslobađanja građanina. Nemaju predsednika, niti će ga imati, već izvršno telo, Centralnu keliju, CK, koju trenutno čini šest ljudi. Za sledeće izbore će predati kompletnu listu, ići će na 51 posto. Sa svojom odborničkom grupom od 12 ljudi biće opozicija, Preletačević i Prilepak će nastaviti u svojim ulogama parodiranja vlasti, dok će ostali odbornici biti ozbiljni predstavnici građana, imati kontrolnu ulogu, ukazivati na zakonitost, predlagati teme i rešenja koji bi poboljšali život…
Za kraj ove priče kažu da su partije napravile začarani krug koji se ne može razbiti njihovim oružjem, uzeli su tapiju i na vlast i na opoziciju, a gde su tu građani. Oni su uspeli na to da odgovore na svoj način, kažu: Evo nas, i tek će nas biti, širom zemlje!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Poremećena prirodna ravnoteža pokazuje širom Evrope svoje opako lice. O čemu se sve radi? Šta se, zbog niskog vodostaja, događa u neposrednom komšiluku? Kako sve učestaliji pakleni talasi utiču na ljudske živote, kako na ekonomiju? I šta je pokazao u Srbiji slučaj Peščare – tog neobičnog mesta, pustinje koju je čovek pošumio da bude divlja i prirodna, a koja često žestoko gori zbog nemara nekih ljudi, da bi je, zatim, drugi ljudi srčano branili i neumorno iznova pošumljavali
Kada izbori i formalno budu raspisani, studenti objašnjavaju da se neće promeniti suština, već obim kampanje. “Kampanja će ostati bazirana na onome što studentski pokret jeste već dve godine, ali očekujemo da tokom kampanje bude masovnije nego što je ikada bilo, jer veliki broj ljudi odgovara na naše pozive da se priključe opštinskim timovima”, objašnjava student Filip Kovačić za “Vreme”
Održavanje uverenja u nepobedivost na izborima služi tome da se sopstveni birači odvrate od promene strane, a opozicioni – demobilišu. Zato je uložen vanserijski napor da se diskredituje istraživanje koje je predstavila Crta. Većina napada nije se ni bavila sadržajem, već je bila usmerena na Crtu kao organizaciju, a deo na metodologiju. U oba slučaja radilo se o upornom ponavljanju lako proverivih neistina, na primer, tvrdnje da je uzorak bio 558, a ne 2.324 ispitanika. Sve to govori koliko im je bilo stalo da nalaz koji je imao najviše odjeka u javnosti zatrpaju lažnim narativima
U času kada je generacijski pokret mladih ljudi premostio duboke razlike obnavljajući u atomizovanom, apatičnom i podeljenom društvu političku zajednicu utemeljenu na idejama slobode, pravde i antikorupcije, nastao je nužni i dovoljni uslov za promene u Srbiji
Znaju i Vučić i Dodik da tamo gde su sada hodili ima manje stanovnika nego kada je rat završen, a samim tim i manje perspektive. Ova dvojica “srpskih lidera” kao da nisu naučila poruke prošlosti, bar kada je politika u pitanju: nije Srbija napredovala kada su bosanski Srbi gledali u Beograd, kako kaže Vučić, nego kada je Srbija bila Pijemont celog Balkana, pa su svi hteli s njom
Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.