Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ruski vicepremijer Dmitrij Medvedev se, prema rečima Vuka Jeremića, najeksplicitnije ogradio od tvrdnji novinara ruske državne televizije koji je opravdao ubistvo srpskog premijera
Skandal je izazvala jedna obična „budala“ koja će zbog svog postupka biti otpuštena – tom tvrdnjom ruskog zvaničnika, po svemu sudeći, biće ugurana pod tepih uvreda novinara ruske državne televizije upućena pokojnom premijeru Zoranu Đinđiću, ali i građanima Srbije.
Kod velikog broja građana, međutim, osećaj gorčine, u čijem je izazivanju prošle nedelje, pored nekih domaćih, značajan doprinos dala i pomenuta ruska „budala“, mogao bi, nažalost, da potraje. Naročito zbog trenutka u kome je dotična „budala“ našla za shodno da opravda ubistvo premijera Zorana Đinđića: tvrdnja o „marioneti Zapada“ i „zasluženom metku“, lansirana je u vreme sukoba Srbije i ključnih sila Zapada, u atmosferi rehabilitacije retorike iz vremena Slobodana Miloševića i odgovarajuće podele na Srbe „patriote“ i Srbe „izdajnike“. A da simbolika bude potpuna, desilo se to tačno na petu godišnjicu neuspelog atentata kod hale Limes, koji je, 21. februara 2003. najavio streljanje premijera Đinđića a potom, po ne baš retkim mišljenjima, i promenu političkog kursa Srbije.
Čak ni to nije sve: nimalo prijateljsko i nimalo civilizovano opravdavanje zločina emitovano je sa kanala ruske državne televizije samo mesec dana nakon što su mediji otkrili da su Mirjana Marković i Marko Milošević, supruga i sin bivšeg predsednika Slobodana Miloševića, u toj zemlji i zvanično našli sigurno sklonište od srpskog pravosuđa.
Posle silnih pokušaja rehabilitacije Đinđićevih ubica u Srbiji i posle svega što je o pokojnom premijeru u zemlji izrečeno i napisano, pojava ruske „budale“ pune razumevanja za zločin nad čovekom koji je „Hagu predao heroje srpskog otpora u zamenu za apstraktnu ekonomsku pomoć“, i nije neko čudo. A u poziciji u kojoj je – posvađana sama sa sobom, sukobljena sa najjačim zapadnim silama, bezrezervno oslonjena na „rusku pomoć oko Kosova“, a u najavi i energetski gotovo potpuno zavisna od „majčice Rusije“ – Srbiji i nije lako da učini mnogo više od onog što je već učinjeno u cilju odbrane sopstvenog dostojanstva i digniteta od primitivnog napada jedne ruske „budale“.
Sudeći prema izjavama i zvaničnim saopštenjima, uloženo je nekoliko protesta na različitim nivoima: dan nakon što je na kanalu ruske državne televizije emitovan uvredljivi komentar, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić pozvao je ruskog kolegu Sergeja Lavrova, koji je bio „konsterniran“ zbog tog događaja. Ambasada Ruske Federacije uputila je, s druge strane, protest uredniku ruske državne televizije.
A predsednik Srbije Boris Tadić u razgovoru sa ruskim vicepremijerom Dmitrijem Medvedevim u ponedeljak je u Beogradu, prema izjavi Jeremića datoj TV B92, tražio objašnjenje da li je ocena o „zasluženom metku“ zvaničan ruski stav. Medvedev se, tvrdi Jeremić, najeksplicitnije ogradio od tvrdnji novinara za koga je rekao da je „budala“ koja neće više raditi na ruskoj državnoj televiziji. Pošto je u pitanju bila izjava visokog zvaničnika izrečena na zvaničnom sastanku na kome se vodi zapisnik, prema objašnjenju srpskog šefa diplomatije, to se ima smatrati „odgovorom formalnog karaktera“, što bi značilo da je „ruska strana reagovala u skladu sa diplomatskim protokolom“.
Ima, međutim, i mišljenja da Srbija može i mora da učini više od postavljanja pitanja šta se desilo: u Liberalno demokratskoj partiji, jednoj od samo tri partije u Srbiji koje su reagovale na uvrede iz Moskve (reagovali su još samo Tadićev DS, čiji je i Jeremić član, i Demohrišćanska stranka Srbije Vladana Batića), tvrde da bi Odbor za inostrane poslove Skupštine Srbije trebalo da uputi zahtev Vladi Rusije da se javno ogradi od stava izrečenog na ruskoj državnoj televiziji i da uputi jasno i ubedljivo izvinjenje Srbiji. Ukoliko ruska vlada to ne bude učinila, LDP će insistirati da Odbor za inostrane poslove i Skupština Srbije „nalože Vladi Srbije da odmah povuče srpskog ambasadora u Rusiji“, navela je ta stranka u saopštenju.
Predsednik skupštinskog Odbora za inostrane poslove Dragoljub Mićunović (opet DS) rekao je, odgovarajući na taj zahtev, da će pokušati do kraja sedmice, ili najkasnije početkom marta, da sazove sednicu tog tela. Bilo je to, međutim, pre nego što je Jeremić objasnio da je „akcija urodila plodom“ te da je „ruska strana reagovala u skladu sa protokolom“.
Oglasile su se i 42 nevladine organizacije koje su u otvorenom pismu tražile da vlada Rusije objasni skandalozni komentar državne televizije. A podmladak LDP-a pokušao je da ambasadoru Rusije uruči protestno pismo. Reagovala je, međutim, policija: ambasadora je zaštitila od pisma, a mlade eldepeovce od mladih pripadnika nacionalističkih organizacija Obraz i 1389, koji su se, sve pucajući od „patriotizma“, nekako „spontano“ okupili da spreče „izdajnike“ da se približe Ambasadi bratske Rusije.
U celoj gorkoj priči zvanično je registrovana samo jedna „budala“, pa je red i da joj se pomene ime: novinar koji bi trebalo da ostane bez posla zove se Konstantin Sjemin.
Komentari:
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve