Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ukoliko novi poslovnik o radu bude usvojen, ministri će napokon morati nadležnim odborima da podnose izveštaje o radu
Baš kada je izgedalo da je višestranačka radna gupa uspela da usaglasi tekst novog poslovnika o radu Skupštine Srbije, stigao je novi zahtev koji dovodi u pitanje doskorašnje najave o budućem efikasnijem radu parlamenta: Demokratska stranka Srbije postavila je uslov da se novi poslovnik usvoji – konsenzusom.
U danu nastajanja ovog broja „Vremena“, predlog poslovnika još je bio kod poslaničkih grupa na razmatranju i nikavog abera o tome da li će zahtev DSS-a biti ispunjen nije bilo na vidiku. Još tokom leta, međutim, radikali su tvrdili da se neće složiti sa najavljenim izmenama „koje ukidaju pravo poslanika na reč“. A da bi njihova volja mogla biti smetnja postizanju konsenzusa govori i činjenica da, za razliku od drugih opozicionih i manjinskih stranaka, od početka nisu ni želeli da učestvuju u izradi novog poslovnika (odnosno preradi starog, koji, takođe, nisu podržali).
Skepticima je, zato, lako da posumnjaju da zahtev DSS-a nije ni motivisan željom za sveopštom slogom (i zaštitom prava opozicije), već da ga valja čitati u ključu potencijalnog, navodnim „kosovskim“ razlozima motivisanog, pregrupisavanja na političkoj sceni. Koliko u takvim ocenama ima istine najpreciznije će pokazati vreme koje dolazi. U međuvremenu, dok iščekuje stranačke „recenzije“ pripremljenog teksta, Oliver Dulić, predsednik Skupštine, podseća da poslovnici ni ranije nisu usvajani konsenzusom i najavljuje da će na prvoj sledećoj sednici usaglašeni predlog uvrstiti u dnevni red, pa – šta bude.
Prema njegovim rečima, promena poslovnika nužna je da bi se tekst uskladio sa novim Ustavom, ali i zbog činjenice da je napokon napisan i Zakon o Skupštini, pa je iz postojećeg poslovnika valjalo izbaciti elemente zakona.
Dulić tvrdi da u tekstu koji je usaglasila radna grupa nema nikakvih razloga za radikalsku ocenu o „ukidanju prava poslanika na reč“ – naprotiv. Predlogom poslovnika se, prema njegovom objašnjenju, limitira vreme za raspravu po amandmanima, ali se ukupno vreme skupštinske rasprave povećava. Ono što bi rad trebalo da učini efikasnijim je, između ostalog, bitno smanjenje mogućnosti poslaničke opstrukcije – time što, na primer, ubuduće ne bi bilo moguće ukazivati na povredu poslovnika na koju je neko već ukazao.
Kao jednu od najbitnijih karakteristika predloga poslovnika, Dulić ističe rešenje prema kome bi ratifikacija međunarodnih sporazuma bila sprovođena po ubrzanom postupku, odnosno na sednicama koje bi trajale tri sata i na kojima ne bi bilo amandmana.
Do jedne od najatraktivnijih najavljivanih izmena – pooštravanja pravila koja se odnose na neprimereno ponašanje predstavnika naroda, međutim, neće doći, jer je DSS iznenada od toga odustao. Sasvim suprotno, novi tekst ne sadrži odredbe o materijalnim kaznama za poslanička nepočinstva, koje su postojale u dosadašnjem dokumentu, a sredstva za upristojavanje poslanika svode se na opomene, oduzimanja reči i udaljavanje sa sednice.
Predviđene su, međutim, neke druge zanimljivosti, poput obaveze svih ministara da dva puta godišnje podnesu izveštaj o radu resornim odborima (čiji bi broj sada trebalo da bude usklađen sa brojem ministarstava). Ništa manje zanimljivo je i rešenje prema kome bi na kraju svakog meseca bila održana posebna sednica posvećena poslaničkim pitanjima, u trajanju od 180 minuta. Pri tom bi se vodilo računa da prvo pitanja postavljaju poslanici koji ne pripadaju poslaničkim grupama, potom poslanici iz najmanjih grupa, pa tako redom, do brojčano najveće poslaničke grupe.
Predviđena je i mogućnost „javnih slušanja“ tokom kojih bi odbori mogli da pozivaju ličnosti od kojih bi mogli da dobiju adekvatne informacije, odnosno stručna mišljenja o predlogu akta koji je u skupštinskoj proceduri.
Skupština bi, ubuduće, trebalo da ima jedan radni dan više sedmično nego do sada (zasedala bi od utorka do petka, dok bi ponedeljak bio rezervisan za rad poslanika sa građanima). Ukoliko se završi neophodno tehničko preuređivanje, sednice bi, možda već od oktobra, trebalo da se održavaju u bivšoj zgradi savezne skupštine, danas zvanično Domu Narodne skupštine. A tada bi mogla da bude primenjena i odredba novog poslovnika, prema kojoj bi poslanici mogli da govore sa mesta, dok bi govornica bila rezervisana za predlagača, odnosno predstavnika predlagača akta i izvestioca radnog tela u Skupštini, predsednika Republike, predsednika i potpredsednika Vlade i druga lica po odobrenju predsednika Skupštine, odnosno predsedavajućeg. Tom odredbom novog poslovnika – ako taj dokument uopšte bude usvojen, ne bi se samo štedele cipele narodnih predstavnika, već i vreme. Prema rečima Dulića, naime, čak petina skupog skupštinskog vremena sada se troši na izlaske poslanika za govornicu.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve