Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Tinejdžerski magazin koji u Srbiji izlazi već 12 godina skandalizovao je deo javnosti objavljivanjem infografika na kom je dato uputstvo devojkama kako da rukom zadovolje dečka. Šta je tačno skandalozno u ovom potezu
Kako rukovati penisom? Ovo pitanje muči svaku heteroseksualnu tinejdžerku kojoj su hormoni uzdrmali telo i koju počinje da zanima seks. Tinejdžere seks verovatno zanima više nego bilo koju drugu starosnu grupu. U isto vreme, tinejdžeri o seksu znaju manje nego bilo koja druga starosna grupa. Uče od vršnjaka koji ne znaju dovoljno, od roditelja ako su voljni da razgovaraju o seksualnosti ili sa interneta i stiču pogrešnu sliku o seksu gledajući pornografiju, te nešto malo iz udžbenika za biologiju u VII razredu i kasnije u trećoj godini srednje škole. Uz izuzetak 66 škola u Vojvodini gde je prošle godine eksperimentalno uveden predmet seksualno obrazovanje, tinejdžeri u Srbiji prođu kroz školski sistem, a da reč nisu čuli o reproduktivnom zdravlju, seksualno prenosivim bolestima ili kontracepciji. Prođu kroz osnovno i srednje školovanje, a da pojma nemaju o tome šta se upravo događa u njihovim sopstvenim telima.
Srećom, tu su tinejdžerski časopisi, koji imaju mogućnost da popune rupe u znanju omladini na pragu seksualnog života. Na nesreću, tu su i pojedini roditelji koji se zbog toga zgroze, pa u Srbiji već nedelju dana internet „gori“ zbog tinejdžerskog magazina „Bravo“ i infografika na kom je dato uputstvo devojkama kako da rukom zadovolje dečka.
Kroz ilustraciju i uputstvo primereno uzrastu, „Bravo“ je odgovorio na pitanje sa početka ovog teksta: kako rukovati penisom. Ali, onda se digla internetska „kuka i motika“ da se zgrozi, opljune, optuži „Bravo“ za podsticanje male dece na seksualne odnose, i tako dalje. Jedan tabloid je čak tekst u kom morališe na ovu temu naslovio sa „Nemac Srbinu uterao kurac“ („Bravo“ izlazi po nemačkoj licenci). „Divan“ naslov za jedan tekst koji vapi za moralom, no uz puritance valjda uvek u paketu idu dvostruki aršini. Javio se i Andrej Fajgelj iz patrijarhalno orijentisane stranke Treća Srbija da kaže kako će, kad oni dođu na vlast, srpske devojčice u rukama držati olovke, a ne penise. Javni servis objavio je prilog u kom članovi Komisije za žalbe saveta za štampu kažu da u slučaju „Bravo“ nema ničeg spornog sa stanovišta novinarske etike, ali džaba sve. Jedna skica penisa i šake uz malo pratećeg teksta razjarila je čak i inače liberalne roditelje.
„Način na koji roditelji reaguju na radoznalost dece vezanu za polje seksualnosti može u velikoj meri da oboji i odnos koji će dete imati prema tome“, kaže za „Vreme“ Vesna Brzev-Ćurčić, klinički psiholog, specijalizovana i za pitanja adolescencije: „Ako roditelji uporno ćute, gase televizor kada se neko ljubi, ne razmenjuju nežnosti ili pak imaju negativan komentar na sve što je makar i izdaleka vezano za seksualnost, dete ih nikada ništa neće pitati. Onda se okreće drugim izvorima informacija, najčešće od vršnjaka, a svi zajedno tragaju za informacijama što preko štampe, što preko porno-filmova, što preko interneta.“ Brzev-Ćurčić dodaje da, sa druge strane, nije preporučljivo ni forsiranje razgovora na ovu temu: „Recept, ako to može tako da se nazove, jeste da se prati detetova znatiželja i da se daju odgovori koji su tačni, ali po sadržaju primereni uzrastu deteta i njegovim ukupnim kapacitetima. Blagovremeno i adekvatno informisanje u samoj porodici smanjuje rizik od neželjenih preuranjenih seksualnih aktivnosti koje, ponekad, završavaju onako kako niko ne želi.“ Ona dodaje da škole, osim retkih, o ovoj temi ne govore. Više se pažnje poklanja anatomiji ljudskog tela nego funkciji ili onome što se odnosi na samu seksualnost. „Naravno da bi o ovoj temi moglo da se govori u okviru više predmeta, od biologije, psihologije, građanskog vaspitanja do književnosti. To je više problem nastavnika i profesora koji nastaje više iz nelagodnosti da se o škakljivoj temi govori nego zbog rigidnosti sistema“, kaže Brzev-Ćurčić.
KAKVE SU TO NOVINE: Magazin „Bravo“ je namenjen tinejdžerima uzrasta od 13 do 19 godina i u Srbiji se već 12 godina izdaje po licenci čuvene izdavačke kuće Bauer, čije matično nemačko izdanje postoji od 1956. Još 1969. godine nemački „Bravo“ uveo je rubriku o seksualnom obrazovanju. Ista rubrika je u nemačkoj izazvala kontroverze 1972. godine kada je ograničena prodaja broja koji se bavio masturbacijom. Upravo iz nemačkog izdanja preuzet je i tekst sa ilustracijom koja je kod nas digla toliku prašinu. „Ukoliko ste kao tinejdžeri i sami kupovali nemački ‘Bravo’, sigurno se sećate rubrike o seksualnom obrazovanju koja je ispunjena neuporedivo eksplicitnijim slikama i tekstovima od onih koji se mogu videti u srpskom ‘Bravu’“, kaže za „Vreme“ Vladimir Gošić, glavni urednik srpskog izdanja: „Rubrika koju smo mi preuzeli verovatno je najbezazlenija među onima sa kojima se možemo susresti u nemačkom izdanju.“
Vesna Brzev-Ćurčić upravo u pukom preuzimanju iz nemačkog izdanja, koje podrazumeva drugi mentalitet, vidi uzroke halabuke koja je nastala: „Kako je ovo ozbiljna, delikatna i vrlo važna tema, zaista mora da bude obrađena u skladu sa onim na šta su mladi, svako u svojoj sredini, pripremljeni. Pojednostavljeno prenošenje identičnih tekstova iz sredina koje su u ovom smislu mnogo naprednije nije adekvatno, jer mediji treba da imaju u vidu mlade koji su ovde (ne)obrazovani na način koji nam se možda i ne dopada, ali dok ne uspostavimo bolji, ne gurajmo ih u nešto što može da ima posledice na koje ne računamo. Ni manje, ni više.“
Da čitava stvar bude još podložnija kontroverzi, najnoviji broj „Brava“ je prvi u kom je ovdašnja redakcija uvela novu rubriku, „Love&Sex“. Međutim, Gošić kaže da se „Bravo“ od samih početaka bavi seksualnom edukacijom svojih čitalaca i da je obrađivao teme poput kontracepcije i seksualno prenosivih bolesti: „U okviru rubrike ‘Let’s talk’, naši stručnjaci odgovaraju na pitanja čitalaca, od onih težih koja se tiču bolesti i problema u porodici, pa do nešto škakljivijih poput seksualnog obrazovanja.“ Gošić dodaje da u seksualnu edukaciju ne spada samo davanje saveta nego i razgovor o samom seksu, pa je sporni deo zapravo podrubrika pod nazivom „Moj prvi put“ i bavi se iskustvima tinejdžera. „Naravno da vodimo računa da nas ne čitaju samo čitaoci od 19, nego i tinejdžeri od 13 godina, i baš zbog toga izbegavamo da u okviru ove rubrike prenosimo eksplicitna iskustva tinejdžera o samom seksu, te smo sada najdalje otišli sa petingom, što je i dalje bilo sasvim dovoljno da podigne ogromnu prašinu.“
BIĆE I ZA DEČAKE: Pored opšte puritanske sablazni nad onim što je „Bravo“ objavio, javile su se i pojedine feministkinje sa smislenim pitanjem zašto je tema kako zadovoljiti dečka, a ne i devojku. Na pitanje hoće li ubuduće biti sličnih saveta za dečake, Gošić kaže da hoće i da ih je bilo i do sad: „I meni je žao što se u medijima najveća prašina digla upravo oko spornog dela koji se tiče zadovoljenja dečka, pogotovo imajući u vidu da smo se oduvek trudili da izbegnemo i najdalji oblik mizoginije. Već na sledećoj strani nakon spornog teksta nalazi se foto-strip koji devojke treba da nauči da se paze pri izboru momaka, jer postoje dečaci koji naklonost devojke mogu iskoristiti za hvalisanje među vršnjacima i sajber mobing.“
Gošić kaže da uopšte nije očekivao da će najnoviji broj „Brava“ izazvati skandal: „Imajući u vidu koliko godina postojimo i koliko godina se bavimo sličnim temama, te pogotovo znajući poražavajuće činjenice o seksualnoj neobrazovanosti tinejdžera u Srbiji, njihovo sve ranije stupanje u seksualne odnose i ogroman broj neželjenih maloletničkih trudnoća, mislim da je seksualno obrazovanje tema kojom se moramo baviti na institucionalnom nivou, a ne površnim senzacionalističkim sablažanjavanjem nad ilustracijom masturbacije.“
Na ovo se nadovezuje i Vesna Brzev-Ćurčić koja kaže da u seksualnom obrazovanju mladih mediji svakako mogu da pomognu ali na način koji je primeren uzrastu, kulturološkim obrascima i onome što je mladima prepoznatljivo kao način komuniciranja: „Velika eksplicitnost može i da ih zastraši ili im dâ veću slobodu da potraže odgovore na ‘slobodnijoj’ strani, u na primer porno-filmovima. Pri tome je vrlo važno da se seksualnost tretira kao pojava podjednako važna za oba pola, bez favorizovanja bilo kog, kao i to da li takav časopis čitaju i oni koji su još uvek nedovoljno zreli za način na koji se tema obrađuje.“
Gošić dodaje da su ga posebno iznenadili negativni komentari onih roditelja koji su i sami odrasli čitajući nemačko izdanje „Brava“, koje je još tada bilo ispunjeno mnogo slikovitijim seksualnim temama: „Jedina stvar koja me nije iznenadila jeste potpuna ravnodušnost samih čitalaca magazina ‘Bravo’.“ Dodajmo tome i da su generacije tinejdžera od sedamdesetih naovamo slične informacije mogle da dobiju čak i u dečjem časopisu „Kekec“, da je „Super ITD“ osamdesetih vrveo od mnogo eksplicitnijih slika i informacija, a da su tinejdžeri iz vremena devedesetih često i sami bivali šokirani onim što je objavljivao „Super Tin“.
Zaključak je, čini se, više nego jasan: deci je seksualno obrazovanje preko potrebno, a deo roditelja mora da shvati da njihova deca u pubertetu lagano otkrivaju svoju seksualnost i da ispod donjeg veša nemaju ravne linije poput Barbike i Kena.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve