Vizantološka katedra u Beogradu smatra se jednom od najjačih u svetu i uspešno se nadmeće sa istim katedrama u Beču, Londonu, Parizu ili Atini. Iako svetski vizantolozi uče srpski da bi mogli da prate literaturu koja se objavljuje kod nas, vizantologija je "mala nauka"
Kad god se u srpskoj javnosti objavi neka rang-lista univerziteta, obično se sve završi na konstataciji da nas na njoj nema, bez udubljivanja u pitanje zašto je to tako. Iako se u Srbiji pod pojmom univerzitet još uvek misli samo na Beogradski univerzitet, mada i ostali u Srbiji i te kako zaslužuju pažnju, u ovom slučaju opravdano je da se pažnja usmeri samo na Beogradski univerzitet jer je on najveći po naučnom potencijalu, pa je logično očekivati da se on pojavi na svetskim rang-listima.
„Kriterijumi po kojima se formiraju rang-liste su različiti“, objašnjava Martina Vukasović, istraživač u Centru za obrazovne politike iz Beograda. „Pošto se u poslednje vreme pojavio niz rang-lista nemački CHE institut sastavio je tzv. Berlinske principe koji govore o uslovima koje neka lista mora ispuniti da bi bila relevantna. Dva najvažnija principa su da metodologija po kojoj se lista sastavlja mora biti javna i objašnjena tako da je i laik može razumeti, a drugi je da se lista mora sastaviti na osnovu više indikatora kako bi se dobila potpunija slika kvaliteta.“
Najpoznatija lista svetskih univerziteta je „šangajska lista“ koju objavljuje univerzitet Điao Tong u Šangaju. Prvi kriterijum je broj nekadašnjih studenata nekog univerziteta koji su osvojili Nobelovu ili odgovarajuće nagrade koje se dodeljuju u drugim naučnim oblastima. Drugu grupu kriterijuma čini broj dobitnika Nobelove nagrade i sličnih priznanja, a koji rade kao nastavnici na tim univerzitetima, kao i oni nastavnici koji su ostvarili visoku citiranost u 21 naučnoj kategoriji. Treći je broj objavljenih naučnih radova u najprestižnijim naučnim časopisima i radova koji su ušli u indeks citiranih naučnih radova prirodnih ili društvenih nauka. Četvrti kriterijum se dobija kada se podeli broj objavljenih naučnih radova u časopisima i indeksu citiranosti sa brojem naučnika koji rade na nekom univerzitetu i taj kriterijum je uveden da bi se sprečilo da univerziteti sa velikim brojem naučnika budu u prednosti.
PRVACI: Prvi na ovoj listi je Harvard, drugi Stenford a na trećem mestu je Berkli, dok se na četvrtom mestu nalazi Kembridž, Oksford je na desetom mestu. Moskovski univerzitet Lomonosov nalazi se na sedamdesetom mestu, daleko iza Univerziteta u Kopenhagenu koji je na 45. mestu ili Univerziteta u Utrehtu koji je na 47. mestu liste. Ovako loš plasman Lomonosova kod mnogih će probuditi sumnju u objektivnost ove liste. „Vrhom ove liste dominiraju anglosaksonski univerziteti. To je razumljivo jer je jezik današnje nauke engleski i naučnici koji objavljuju radove na tom jeziku lakše ulaze u indekse citiranosti nego oni koji ih objavljuju na drugim jezicima, budući da su relevantni međunarodni časopisi iz pojedinih oblasti po pravilu na engleskom jeziku“, objašnjava Martina Vukasović. „Najveći broj nobelovaca radi na univerzitetima u tim zemljama pa oni i na taj način dobijaju dodatne poene. Ova lista ipak daje izvesnu prednost fakultetima sa jakim katedrama prirodnih, tehničkih i medicinskih nauka jer te naučne discipline zbog svoje prirode imaju produkciju naučnih radova i citiranost veću od društvenih nauka. Univerziteti koji se nalaze u vrhu liste su jaki u tim oblastima.“
KRITERIJUMI: Martina Vukasović
Ipak, na listi se nalazi i velik broj univerziteta koji nisu iz anglosaksonskih zemalja i nemaju nobelovce za profesore. „Svaki univerzitet je slučaj za sebe i zahteva posebnu analizu. Mnogi od tih univerziteta počeli su da drže kurseve na engleskom jeziku, i od zaposlenih istraživača i nastavnika ali i od studenata očekuje se da znaju i pisani i govorni engleski jezik“, kaže Martina Vukasović. „To sigurno utiče na ostvarivanje zapaženih naučnih rezultata u određenim oblastima.“
To što ova rang-lista daje prednost univerzitetima sa jakim katedrama prirodnih, tehničkih i medicinskih nauka predstavlja hendikep za Beogradski univerzitet jer zbog loše ekonomske situacije u zemlji naši naučnici u tim oblastima ne mogu da se bave naučnim radom na isti način kao njihove kolege u bogatijim zemljama. Takođe, neke od u svetu priznatih katedri Beogradskog univerziteta ne mogu da podignu ocenu koja se dobija na osnovu ocene celog univerziteta. Vizantološka katedra u Beogradu smatra se jednom od najjačih u svetu i uspešno se nadmeće sa istim katedrama u Beču, Londonu, Parizu ili Atini. Iako svetski vizantolozi uče srpski da bi mogli da prate literaturu koja se objavljuje kod nas, vizantologija je „mala nauka“ s malim brojem objavljenih radova, tako da ne može bitnije da utiče na ocenu celog univerziteta. Osim toga, ako je srpskim vizantolozima uspelo da srpski nametnu kao jedan od jezika koji se koristi u njihovoj nauci, ostalima to nije pošlo za rukom a jezik sporazumevanja u današnjoj nauci je uglavnom engleski.
A NAŠI: Činjenica je da mnogi naši naučnici svoje radove često objavljuju u domaćim časopisima koji najčešće izlaze na srpskom i ne nude ih stranim časopisima. Razlog za takvo ponašanje leži u tome da neki profesori smatraju da njihovi radovi ne bi bili prihvaćeni u stranim časopisima iako to možda i nije tako. Činjenica da radove u domaćim časopisima prati apstrakt koji je na engleskom ne može doprineti da oni budu citirani u svetu, jer ma koliko apstrakt ukazivao na vrednost rada on sam po sebi nije dovoljan da bi se neko pozvao na taj rad. Ipak, to ne znači da se treba prepustiti apatiji i pustiti da sve bude kao do sada. Novca za nauku zasigurno neće biti više nego do sada, a to znači da treba istražiti kako se troši ovaj koji je na raspolaganju i videti da li se može racionalnije iskoristiti. Ukoliko neki profesor ne zna u dovoljnoj meri engleski, to ne znači da njegovi radovi treba da se objavljuju u domaćim časopisima, već treba omogućiti da se oni radovi za koje postoji pretpostavka da bi mogli da se objave u stranim časopisima prevedu na engleski i pošalju stranim redakcijama.
Takođe bi se moglo analizirati šta su radili oni univerziteti koji su se našli na listi najboljih. Sa jednim od tih univerziteta zasigurno nije teško uspostaviti saradnju. Ljubljanski univerzitet je jedini sa područja nekadašnje Jugoslavije koji se nalazi na ovoj listi. Pored institucionalnih veza između Beogradskog i Ljubljanskog univerziteta, postoje i brojne lične veze između profesora tako da ne bi trebalo da bude neki problem saznati šta su Slovenci uradili da bi se plasirali na listu.
Ne bi smelo da se preko činjenice da Beogradskog univerziteta nema na listi pređe s nipodaštavanjem, uz komentar da su rang-liste univerziteta prodor estrade u nauku i da mi ne treba da učestvujemo u tako nečem. Objašnjavajući kako su došli na ideju da sastave „šangajsku listu“, njeni priređivači su rekli da im je cilj bio da utvrde „koliki je jaz između kineskih i svetskih univerziteta“. Ukoliko je univerzitet Điao Tong, koji je i pre objavljivanja ove liste imao visok ugled u svetu i smatran je istočnim pandanom Masačusetskog instituta za tehnologiju, smogao snage da kaže da taj jaz postoji i pokušao da ga prevaziđe, onda to zasigurno može da učini i Beogradski univerzitet.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!