U sve više zemalja, uključujući Srbiju, raspravlja se da li je profesionalna vojska dovoljna. Sada je pitanje otvoreno i u Nemačkoj, a pokrenuo ga je upravo ministar odbrane
Bundesver se suočava sa nedostatkom ne samo borbenih aviona, fregata ili helikoptera. Već godinama nedostaje i vojnika i vojnikinja. Zbog toga se uvek iznova otvara debata o tome da li Nemačka treba ponovo da uvede obaveznu vojnu službu, piše Dojče vele.
U jednom intervjuu, ministar odbrane Boris Pistorius (SPD) naveo je Švedsku kao primer. Tamo je, kao i u Nemačkoj, obavezno služenje vojnog roka bilo ukinuto, a zatim ponovo uvedeno. Da li je to model i za Nemačku?
Prema navodima Bundesvera, Nemačka je krajem oktobra 2023. godine na raspolaganju imala 181.383. vojnika. U vreme Hladnog rata 1970-ih i 1980-ih bilo je skoro pola miliona vojnika.
Vremena su se promenila, Hladni rat je prošlost. Ipak, ministar Pistorijus veoma je zabrinut. Bundesver je daleko od cilja da do 2025. godine u uniformama ima 203.000 muškaraca i žena – i to u vreme agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine koji je jasno pokazao koliko brzo mogu da nastanu sukobi u Evropi.
Od preuzimanja dužnosti, Pistorijus razmišlja o tome kako da Bundesver ponovo učini privlačnijim i da li bi ponovo trebalo uvesti vojnu obavezu. Nedavno je u intervjuu za list „Velt” izjavio da trenutno ispituje različite modele. „Razmatram sve opcije“, rekao je Pistorijus i dodao: „Postojali su razlozi zbog kojih je vojna obaveza obustavljena, ali gledajući unazad, to je bila greška.“
Foto: AP Photo/Michael Sohn
Decenijama je vojna obaveza bila temelj nemačkog društva. S ponovnim omogućavanjem da se Savezna Republika Nemačka sredinom 1950-ih naoruža, muškarci od 18 godina su regrutovani u vojnu službu. Ideja je bila da vojnici budu „građani u uniformi“.
Tokom pet i po decenija, gotovo svi mladići su služili vojni rok ili su u okviru civilnog služenja vojnog roka radili u staračkim domovima ili bolnicama. U leto 2011. godine obavezni vojni rok je ukinut. U to vreme, cilj je bio smanjiti Bundesver i sprovesti reformu oružanih snaga. Međutim, u slučaju napetosti ili potrebe za odbranom, obavezni vojni rok može ponovo da se aktivira. Danas je Bundesver dobrovoljačka vojska u kojoj služe i žene.
Ali, dobrovoljci više ne dolaze. Novinar i stručnjak za odbrambenu i bezbednosnu politiku Tomas Vigold u intervjuu za DW to objašnjava ovako: „Velika frustracija u Bundesveru je birokratija. Podnosioci zahteva često čekaju šest meseci na odgovor.“ Tržište rada je trenutno takvo da mladi ljudi mogu da biraju gde žele da rade. Bundesver nije privlačan poslodavac.
Vojna obaveza u Švedskoj – „san svih vojnika”
Ministar odbrane Boris Pistorijus je od svog ministarstva dobio 65 konkretnih predloga za reorganizaciju Bundesvera: regrutaciju i obuku trebalo bi reformisati, rekao je on za list „Velt“. Takođe se ponovo otvara rasprava o obaveznom služenju vojnog roka: „Zbog toga razmatram dodatne modele, poput švedskog. Tamo sve mlade žene i muškarci idu na regrutaciju, a samo odabrani deo njih završi osnovnu vojnu službu. Da li bi tako nešto bilo moguće i kod nas, deo je tih razmatranja.“
Stručnjak za bezbednost Vigold, švedski model opisuje kao „san svih vojnika“. „Oružanim snagama tamo nisu potrebni svi regrutovani. Umesto toga, biraju one koji imaju odgovarajuće veštine.“
Politička debata o vojnoj obavezi – s iznenađenjima
Ali, tek što je Pistorijus izneo svoja razmišljanja u javnost, usledila su velika negodovanja. Kritike su stizale čak i iz redova Pistorijusove Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD). Šefica stranke Saskija Esken smatra da Bundesver sada da ne bi bio sposoban za sprovođenje obavezne regrutacije. „Jer, jedinice za obuku, koje su neophodne, više ne postoje.“
Kritike su izrazili i liberali (FDP), koji su deo vladajuće koalicije. Šef njihove poslaničke grupe Kristijan Dir u intervjuu za medijsku grupu Funke je izjavio: „Ponovno uvođenje obaveznog služenja bilo bi ozbiljno zadiranje u slobodu mladih ljudi koji žele da se profesionalno orijentišu.“
Foto: AP Photo/Michael Probst
Podrška je, međutim, stigla od konzervativne opozicije. U intervjuu za DW, šef poslaničke grupe demohrišćana (CDU/CSU) Johan Vadeful ovako to objašnjava: „Stav CDU je jasan: mi se zalažemo za opštu vojnu obavezu, odnosno službu u Bundesveru, ali i u drugim, takozvanim organizacijama plavog svetla“. To se odnosi na vatrogasne službe, službe za tehničku pomoć ili dobrotvorne organizacije. „Sada je vreme da se mladi ljudi zapitaju šta mogu da urade za našu državu – za naše društvo“, dodaje Vadeful.
Da li se vraća obavezni vojni rok?
„Teško je odgovoriti na to pitanje“, kaže stručnjak za bezbednost Tomas Vigold. Bezbednosna situacija se, posebno od početka rata Rusije protiv Ukrajine, radikalno promenila.
Vigold smatra da se obavezni vojni rok, kakav je Nemačka imala pre 2011. godine, verovatno više neće vratiti – već i samo zato što prema starom modelu nije bilo predviđeno da žene budu vojnici. On, međutim, ne želi u potpunosti da isključi druge oblike obaveznog služenja vojnog roka. U oblasti bezbednosne politike trenutno je mnogo toga moguće: „Ko bi pre dve godine pomislio da će Bundestag, s obzirom na ruski agresorski rat, odobriti poseban fond od sto milijardi evra za Bundesver?“
Ministar odbrane Boris Pistorijus zato zaključuje: „Razmatram sve opcije, ali za svaki model, bez obzira o kojem je reč, potrebna je politička većina.“
B.G./Dojče vele
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ako se istraga koristi kao političko sredstvo, ako se zaključci iznose pre nego što su činjenice utvrđene i ako se institucije stavljaju u službu narativa, pitanje je šta je sledeće. Ne radi se više samo o tome šta se desilo u Rektoratu ili na Filozofskom fakultetu. Pitanje je šta čeka društvo, šta mu sledi iz ovakvih obrazaca i koliko dugo to može da funkcioniše. Ali, vidimo i da ima ko da se suprotstavi svemu tome
Dok čekamo da se REM probudi, mediji svesno, bez ikakvog straha od sankcija, krše zakone i Kodeks novinara. To podrazumeva guranje narativa da su “blokaderi” krivi za sve loše u društvu, nekritičko prenošenje poruka da “su na kraju i ubili devojku”, kao i da policija ima pravo da studente “bije i da ih ubije”
Da li je moguć poraz Viktora Orbana i, ako se desi, hoće li ga on prihvatiti? Šta mađarski premijer nudi biračima, a šta oni traže? Zašto je prema anktama u prednosti njegov rival njegov Piter Mađar? Zbog čega je pod Fidesom procvetala sistemska korupcija, a razorene vladavina prava i autonimija univerziteta? Na koji način su ova stranka i njen lider na izborima radili sveo ono šta u Srbiji radi SNS, izuzev premlaćivanja građana? I kakve veze sa svime ovim ima predsednik Srbije
Erik Beket Viver smatra da, ako opozicija pobedi, prvo što će uslediti biće veliki prelet: “Hiljade i hiljade njih će menjati stranu, tvrditi da nikad nisu bili za Fides.” Zatim očekuje da mnogo ljudi na nižim pozicijama počne da govori šta se zaista dešavalo. “Svašta će isplivati, ne bih se iznenadio ni da se pojave informacije o političkim ubistvima.” A Ako Orban ipak pobedi? “Osveta, osveta, osveta. Odlazak iz EU. I zatim, poslednji privid vladavine prava biće odbačen”
Ove godine obeležavamo tri “jubileja”: 20 godina od osnivanja Republike Srbije kao nezavisne države, 20 godina Dačića na vrhu SPS-a i 20 godina od smrti Miloševića. Ivica Dačić se vratio iz bolnice sa fanfarama, dok Branko Ružić poručuje da SPS treba sačuvati od dobrovoljne eutanazije
Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa
Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije
Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!