
Novi broj „Vremena“
O čemu bi razgovarao čovek koji ne razgovara?
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog, piše „Vreme“ u novom broju
Protest poljoprivrednika
U ponedeljak ujutru počeli su protesti četiri udruženja poljoprivrednika – Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije, Udruženja poljoprivrednih proizvođača Subotice, Saveza udruženja poljoprivrednika Banata i Udruženja poljoprivrednika Aradac, a dok ovaj broj odlazi u štampu pobunjeni poljoprivrednici koji su blokirali brojne saobraćajnice, uglavnom u Vojvodini, još uvek nisu dobili nikakav odgovor od vlasti na svoju listu zahteva.
Na prvom mestu poljoprivredni proizvođači traže ukidanje akciza na gorivo i uređenje tržišta prometa i robne berze, a od Ministarstva poljoprivrede zahtevaju da subvencija po hektaru za biljnu proizvodnju iznosi 35.000 dinara i da bude isplaćena najkasnije do 31. marta, da premija za mleko bude 19 dinara po litru, a podsticaji za priplodne mlečne krave 40.000 dinara po grlu itd.
Najviše pažnje javnosti privukao je slučaj iz Bavaništa, gde je grupa funkcionera i članova Srpske napredne stranke blokirala vozilima kuću Jovana Jovanova, jednog od organizatora protesta, kao nekakav vid kontrablokade, pošto je on prethodno sa grupom poljoprivrednika iz tog mesta blokirao put za Pančevo. Kako je policija bila nemoćna, u pomoć porodici Jovanov su došli pobunjeni paori i traktorima opkolili i blokirali vozila naprednjaka. To je nateralo Vučićeve sledbenike da odstupe, ali Jovan Jovanov kaže da se brine za svoju i bezbednost svoje porodice, te da nema poverenja u policiju i da će uz njih u narednim danima biti komšije i prijatelji iz Bavaništa, koji su podelili dežurstva.
Mladi i ratovi devedesetih
Znanje o ratovima devedesetih koje mladi u Srbiji poseduju je, po njihovoj sopstvenoj proceni, veoma skromno, kao i znanje istorije uopšte; takođe, ni znanje o broju žrtava nije veliko i većina mladih ga potcenjuje. Ono što znaju uglavnom je pristrasno, jer poseduju više znanja o događajima u kojima su žrtve bili Srbi, a malo znaju o onima gde su žrtve pripadnici drugih etničkih grupa. Ovo su neki od zaključaka istraživanja “Stavovi mladih u Srbiji o ratovima devedesetih”, koje su sprovele Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) i agencija za istraživanje javnog mnjenja “SmartPlus”.
Cilj je bio da se sazna koliko mladi znaju o ratovima u bivšoj Jugoslaviji, njihovim akterima i počiniocima ratnih zločina, Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu, NATO bombardovanju, Kosovu i suočavanju sa prošlošću, naročito pošto je u poslednjih nekoliko godina zabeležen značajan porast negiranja i revidiranja činjenica o zločinima koji su počinjeni tokom ovih ratova.
Da se ta tema obrađivala u školama “malo” ili “nimalo”, smatraju tri četvrtine ispitanika starosti između 18 i 30 godina, a autor istraživanja Rodoljub Jovanović kaže da mladi najviše znaju o događajima koji su ugrozili srpsku etničku grupu.
“Njihovi stavovi baziraju se manje na znanju, a više na osećanjima”, objašnjava Jovanović, i navodi da su kao najveće zločine iz ratova devedesetih mladi naveli operacije hrvatske vojske i policije “Oluja” i “Bljesak” iz 1995. godine, a Anja Zloporubović iz YIHR-a smatra da se kod mladih stvorio svojevrstan strah od razgovora o tim ratovima, i to izbegavanje dovodi do neznanja i na koncu do iracionalne mržnje.
Predsednik u kampanji
Aleksandar Vučić je u punoj funkcionerskoj kampanji i neumorno nastavlja da se hvali svojim podvizima, “neviđenim u novijoj istoriji Srbije”, pa je tako objavio da je samo u Nišu “otvorio” deset fabrika, što je podstaklo tamošnje novinare i analitičare da sve provere i dokažu po ko zna koji put da predsednik Srbije, najblaže rečeno, ne govori istinu.
“Deseta fabrika stiže u Niš. Reč je o Aristonu, italijanskoj kompaniji sa prihodom od preko tri milijarde evra na godišnjem nivou. Dobro došli u Srbiju!”, objavio je predsednik Srbije na svom Instagram profilu i nabrojao prethodnih devet za koje je, kako kaže, zaslužan što rade i zapošljavaju u Nišu: Džonson elektrik, Aster tekstil, Leoni, Cumtobel, Spintek, Šinju, IMI, Jisi i Palfinger.
Međutim, u stvarnosti je drugačije, što je lako vidljivo i dokazivo: Ariston je u najavi, pogoni Palfingera i Jisija su u izgradnji, Spintek postoji samo na tabli zakačenoj na jednoj hali, a Šinju je već treću godinu na probnom radu sa 150 zaposlenih, umesto hiljadu najavljenih.
A od pet fabrika koje zaista rade, za dolazak tri je delom zaslužna prethodna vlast predvođena Demokratskom strankom – Džonson elektrik, Leoni i Aster tekstil.
“Predsednik Srbije očigledno ima problem i sa matematikom. Na jednostavno pitanje koliko fabrika u Nišu radi i ima proizvodnju, uvek ima drugačiji odgovor: 2018. kaže šest, a 2019. ih je pet. Ove godine ima čak tri pokušaja – prvo osam, pa devet, da bi sad, pred izbore, na spisku bilo deset fabrika sa zaposlenim radnicima i proizvodnjom”, objasnio je za “Danas” poznati niški aktivista Danijel Dašić.
Prekid fudbalske utakmice u Zemunu
Priznanje tehničke premijerke
Naprednjaci znaju da obećavaju jedno te isto od jednih do drugih izbora i mnogi su im projekti poput zidanja Skadra na Bojani, ali za jedan je konačno premijerka Ana Brnabić priznala da liči epskoj gradnji koja se otegla u večnost. Reč je o Centru izvrsnosti u Kragujevcu, koji će po novom obećanju vlasti konačno biti završen u maju naredne godine.
Tehnička premijerka je priznala da je izgradnja ove naučnoistraživačke ustanove jedan od projekata koji predugo traju, ali i u ovom slučaju su neke druge sile krive, baš kao vile u čuvenoj narodnoj pesmi.
“Svima u Vladi, u Kragujevcu i na Univerzitetu bila je velika frustracija što je taj projekat postao Skadar na Bojani. Bilo je mnogo problema u njegovoj izgradnji. On se u celosti finansira iz budžeta Srbije, preko kredita Evropske investicione banke, što ga je dodatno usporavalo. A ovde je posebno problematično bilo što je firma koja ga je gradila otišla u bankrot, pa smo morali da raskidamo ugovor i raspisujemo novi tender. Onda je krenuo rat u Ukrajini, onda su sve cene porasle, onda smo morali da potvrđujemo različitim studijama da to jesu te cene, kako bismo dobili odobrenje Evropske investicione banke”, izjadala se Ana Brnabić prilikom predizbornog obilaska Kragujevca, a zabeležio “Glas Šumadije”.
Izgradnja je počela 2015. godine i trebalo je da traje dve godine. Ali, zbog stečaja izvođača gradilište je zatvoreno, a otvoreno je ponovo u septembru prošle godine, kada je rečeno da će radovi trajati godinu dana. Budući Centar izvrsnosti prostiraće se na 11.500 kvadrata, a njegova izgradnja koštaće preko 18 miliona evra.
Gaženje medijskih zakona
Samo četiri dana nakon usvajanja novog Zakona o elektronskim medijima, Televizija Pink ga je grubo pogazila, baš kao što je gazila i prethodni, emitujući emisiju “DNK”, u kojoj se utvrđuje roditeljstvo maloletne dece i javno iznose neprimereni detalji iz života roditelja. Na novi slučaj upozorila je “Fondacija Slavko Ćuruvija” (FSĆ) i podnela Regulatornom telu za elektronske medije (REM) prijavu protiv Pinka.
“Televizija Pink, osim što ne poštuje sopstveni elaborat, ignoriše novi zakon kao što je ignorisala i stari. Uprkos izričitoj zabrani utvrđivanja očinstva u programu, nastavila je da emituje emisiju ‘DNK’, u kojoj se radi upravo to”, navodi FSĆ u saopštenju i naglašava da Zakon o elektronskim medijima zabranjuje emitovanje sadržaja “usmerenog na utvrđivanje identiteta maloletnikovih roditelja (npr. osporavanje, odnosno utvrđivanje očinstva ili materinstva), bez obzira na to da li je on pod roditeljskim staranjem”.
Fondacija je nedavno objavila analizu programskog elaborata Pinka i utvrdila da ova televizija nije ispunila 16 od 23 obećanja na osnovu kojih je obnovila dozvolu za emitovanje s nacionalnom pokrivenošću na još osam godina – umesto drastičnog smanjenja, rijaliti program je proširen, a umesto obećanog kulturnog, školskog i naučnog programa gledaoci su dobili duplo više sati režimske propagande. Zato FSĆ zaključuje da je REM trebalo da pokrene postupak oduzimanja dozvole Pinku, kako zbog nepoštovanja elaborata, tako i zbog drastičnog kršenja zakona i podzakonskih akata.
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog, piše „Vreme“ u novom broju
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog. Zašto je jedan deo medijske scene, onaj koji nazivamo nezavisnim, izložio satanizaciji, a onaj drugi podjarmio i od njega napravio oružje za zastrašivanje? Zašto je svaki parlament, od republičkog do opštinskog, danas poprište za verbalne i fizičke obračune
“U državi za koju njen predsednik uporno tvrdi da je država blagostanja penzioneri, naročito oni s nižim penzijama, pretvoreni su u grupu pogodnih glasača”, kaže antropolog Miloš Matić. “Ta (zlo)upotreba se zasniva na redovnosti primanja penzija kao insigniji sigurne egzistencije, iako ta egzistencija zapravo podrazumeva nizak nivo kvaliteta života. A sigurnost je ono što je ljudima uvek potrebno. Sa starošću potreba za sigurnošću preovladava”
“Zemlje koje vodi Evropska narodna partija često zažmure kada je reč o njihovom partijskom prijatelju Vučiću. Pored toga, Evropska unija ima ekonomske interese u Srbiji, koje mnogi evropski lideri ne žele da ugroze”, kaže Andreas Šider, dodajući da nije optimističan da će ta briselska zavesa ćutanja o autokratizaciji Srbije uskoro pasti
Dok polovinom juna nije objavljeno da je Dragan Šolak odlukom BC Partners smenjen s operativnih funkcija, delovalo je da je u United Group-i sve po starom. Otvoreno je pitanje – da li je ovo uvod u prodaju medija i ako jeste, kome se prodaju? Da li će uređivačka politika biti slobodna? Te jednostavne odgovore i dalje čekamo od BC Partners
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve