Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Nagrada “Gordana Suša”
Hrvoje Krešić, novinar Nove TV iz Zagreba, prvi je dobitnik Regionalne nagrade “Gordana Suša”, koju za izuzetna dostignuća u televizijskom novinarstvu dodeljuje Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), a u užem izboru bile su i novinarke Arijana Saračević – Helać (Federalna televizija – FTV Bosne i Hercegovine) i Emina Kovačević (N1 Srbija).
“Profesionalnost, novinarska etika, uvažavanje javnog interesa, univerzalnost, spremnost da pomogne kolegama iz drugih medija, snažan televizijski identitet i lični integritet karakterišu rad Hrvoja Krešića. Menjao je televizijske redakcije, ali ne i način rada, i u sebi je integrisao talenat i veštinu izveštavanja u najrazličitijim televizijskim formatima. Sa istim stavom i pažnjom pristupao je razgovorima sa svojim sagovornicima, bilo da se radi o običnim građanima, javnim ličnostima ili državnicima, a izveštavao je u uobičajenim i kriznim okolnostima, uvek sa pribranošću vrhunskog profesionalca i po nalozima profesionalne etike i fer izveštavanja, podjednako kod kuće, iz regiona ili inostranstva”, ističe se u obrazloženju odluke novinarskog žirija, koji je radio u sastavu: Borka Rudić (generalna sekretarka Udruženja BH novinari), Hrvoje Zovko (predsednik Hrvatskog novinarskog društva), Željko Bodrožić (predsednik NUNS-a), Branka Mihajlović, Jugoslav Ćosić, Fahri Musliu i Velimir Ilić.
Krešić (42) počeo je 2005. godine da radi u riječkom “Novom listu”, da bi 2011. prelaskom na RTL ušao u televizijsko novinarstvo. Od 2017. do prošle godine radio je na Televiziji N1. Dobitnik je nagrade “European Young Journalist” za 2008. godinu i trostruki je dobitnik nagrada Hrvatskog novinarskog društva – 2009. nagrađen je za najbolji rad u pisanom novinarstvo, nagrada za najbolji rad u televizijskom novinarstvu pripala mu je 2014. godine, a 2018. nagrada “Novinar godine”.
NUNS je Nagradu “Gordana Suša” osnovao u saradnji sa partnerskim organizacijama iz regiona sa ciljem da sačuva i održi sećanje na Gordanu Sušu (1946–2021), jednu od najboljih televizijskih novinarki sa ovih prostora i nekadašnju predsednicu NUNS-a, a svečano uručenje održaće se u četvrtak uveče u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju.
Novi slučaj u GSP-u
Rukovodstvo Gradskog saobraćajnog preduzeća (GSP) iz Beograda platilo je 36 miliona dinara privatnoj firmi za farbanje 100 autobusa, umesto da investira 15 miliona u svoju lakirernicu i da preduzeće samo i mnogo jeftinije obavi posao, saopštili su predstavnici opozicionih stranaka u Skupštini grada i sindikata radnika GSP-a, i dodali da je predviđeno i ulaganje u komoru za farbanje, ali tek pošto je privatna firma uradila nabačen joj posao.
Ceo slučaj tek dobija na ludosti zbog činjenice da se autobusi farbaju jer je gradonačelnik Aleksandar Šapić (SNS) doneo ad hok odluku o uklanjanju reklama sa svih vozila javnog prevoza, ali su zaposleni GSP-a to učinili loše i bez pravog alata za rad, te ozbiljno oštetili boju na autobusima.
Ivan Banković iz Sindikata GSP Centar ističe da je posao mogao da radi GSP da je uloženo u alat. “Logike nema, na to ukazujemo dugi niz godina, sedam ili osam godina. U GSP-u imate službe koje se time bave, imate radionice i radnike poput bravara, limara, ali i lakirera. Ali nemate komoru, adekvatno opremljen prostor, alat”, objasnio je Banković.
Mila Popović iz Stranke slobode i pravde je dodala da je ista logika vlasti vidljiva i kod kupovine 100 autobusa na gas iz Turske, a nije izgrađena gasna stanica i već godinu dana nova skupo plaćena vozila stoje na parkingu. “GSP se raspada, i sve što radi gradska vlast danas, svi pokušaji da se prikaže da GSP funkcioniše, samo su estetska hirurgija”, zaključuje Mila Popović.
Muke vaterpolista
Dok vlast najavljuje početak izgradnje nacionalnog stadiona, vrednog blizu 300 miliona evra, a država direktno ili indirektno finansira dovođenje skupih inostranih košarkaša i fudbalera u Crvenu zvezdu i Partizan, zaključno sa argentinskim košarkašem Fakundom Kampacom sa mesečnom platom u Crvenoj zvezdi od 300.000 evra, vaterpolisti Partizana, kluba sa sedam evropskih i 29 domaćih titula, nemaju elementarne uslove za trening i utakmice u bazenu Sportskog centra “Banjica”, jer se voda ne greje.
Partizan je u vaterpolu ono što su Real Madrid ili Milan u fudbalu, ali poslednjih godina slavni klub jedva preživljava pod teretom brojnih dugova i dugogodišnje besparice, i u senci je Crvene zvezde, kragujevačkog Radničkog i Novog Beograda (poslednji put su crno-beli bili prvaci države pre 5, a Evrope pre 11 godina), a ostao je formalno-pravno i bez svog bazena na Banjici.
No, bolji rezultati u poslednje dve godine i rešenje da Opština Voždovac održava bazen, a Partizan ga koristi bez nadoknade, vratili su optimizam i dobar duh na Banjicu, ali od početka godine ponovo je upravi i igračima zagorčana svakodnevica jer je voda u bazenu hladna.
“I ranije je bilo problema, pa se dese neke opravke. Napravili smo dogovor koji se ne ispunjava. Jednostavno smo ostali bez osnovnog centra za rad, a kada ćemo ga dobiti, ne zna se. Sada nam stiže važna utakmica sa Zvezdom, a nama bazen po ko zna koji put ne funkcioniše”, zakukali su iz uprave Partizana, ali biće da ih malo ko čuje.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve