Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Predsednica parlamenta
Rođena je 11. avgusta 1965. godine u Užicu. Otac Vojislav je pravnik, majka Ljiljana elektrotehničar. Odrasla u Užicu, završila Pravni fakultet u Beogradu. Živi u roditeljskoj kući u Užicu, sa mužem Miodragom i trinaestogodišnjom ćerkom Anđelom, sa roditeljima i porodicom svoje sestre Slađane. Svira klavir.
Karijera: Munjevita. Godinama radila kao sekretar u Opštinskom sudu u Užicu. Pre tri godine otvorila je partnersku advokatsku kancelariju, branila je lokalne članove Otpora i ANEM-a. „Amaterski“ se bavila politikom od 1994. godine, učestvujući na svim mitinzima, lepeći plakate, agitujući. U tom periodu osnovala je i nevladine organizacije: Građansku radionicu, Centar za ljudska prava i prava deteta i ekološku „Rajsku pticu“. Postala je „profesionalac“ kad je izabrana za poslanika u ovom skupštinskom sazivu a odmah potom i potpredsednik Skupštine. Prošle nedelje postala je i njen predsednik. Član je Predsedništva Građanskog saveza Srbije.
Šta je rekla kad su je izabrali: „Zahvaljujem se i onima koji za mene nisu glasali, jer su želeli da sa mene skinu veliku obavezu i odgovornost.“
Šta misli o Narodnoj skupštini: „To je rendgenski snimak naše Srbije. Na njemu se jasno vidi da preovlađuju zdravi elementi, moderni, reformski opredeljeni. Ali, vide se i lomovi koje predstavljaju poslanici SPS-a i SSJ-a, ostaci naše prošlosti koje moramo da nosimo sa sobom, a upadljivo je jedno veliko isčašenje u liku i delu poslanika SRS-a.“
Još nešto o tome: „Po deset i više sati dnevno sedimo u sali koja je petnaest metara pod zemljom, što baš i nisu idealni uslovi za rad i još kad umesto jasnog i konkretnog izlaganja slušamo o tome kako nekom ministru smrdi iz usta ili je drugom veliki nos, ne možete da ne reagujete.“ Posle niza incidenata oko ishrane u skupštinskom restoranu, ponovila je isti repertoar i dodala: „Sad još i trovanja.“
Da li voli politiku: „Nažalost, politika mi je na prvom mestu. Davala sam joj i dajem celu sebe.“ Da je, kaže, umesto što je provela godine ubeđujući druge u ispravnost promena, učila kineski i arapski – sada bi te jezike govorila perfektno. Smeta joj i što je zbog svog posla u skupštini postala vikend-mama i što nema vremena da se bavi advokaturom.
Ima li nešto da joj se dopalo: Put za Beograd 5. oktobra. Sa koleginicom Ljiljom Vuković-Lukić krenula u glavni grad na odlučujuću bitku u ladi na kojoj su napisale „Telma i Luiz, GSS Užice“. „Dok sam živa pamtiću to jutro kad smo pošli iz Užica. Pet sati, mrak, hladno, a hiljade ljudi izašlo na ulice da nas isprati. Neko je doneo paklu cigareta, neko sendvič. Da nam se nađe uz put. Na njihovim licima i očaj i iščekivanje. I sad se naježim kad se setim tog veličanstvenog prizora u tami i tišini.“
Kako vidi DOS: „To je brak iz interesa, a pošto je očigledno da je sukob dve jake struje usledio zbog nestanka zajedničkog interesa, možda bolje rastavljen brak nego nesrećan brak.“
Ko joj je „najveći“ neprijatelj: Srpska radikalna stranka, čije je poslanike izbacila sa jednog zasedanja. Rekli su da je ona „sramota za Srbiju“, i da je član stranke koja vodi „izrazito antisrpsku politiku“. Optužuju je da je odgovorna što je njihov poslanik Stevan Kesejić nakon izbacivanja završio u Urgentnom centru, na šta ona odgovara da je za to kriv Vojislav Šešelj koji je znao da je Kesejić bolestan, ali ga je ipak naterao da ostane za govornicom i posle opomena.
Da li je još nešto dodala: „Oni su možda mislili da, budući da sam žensko, neću imati snage da se nosim sa njima. Ali, prevarili su se.
Ko je još kritikuje: Njena ćerka Anđela. „Sad se dešava da nam ujutru baci novine na sto i pokazujući naslovnu stranu kaže: „Šta je ovo?! Zar smo se mi za to borili?“
A Maršićanin: Kaže da su imali „korektan odnos“, ali i da su se često sukobljavali jer je „davao previše slobode opozicionim strankama koje su to zloupotrebljavale“. Smatra da je DSS „koristio srpski parlament za stranačku promociju, isto kao i Maršićanin“.
Kako vidi buduća zasedanja: „Možda postoji mogućnost da se strasti stišaju, ali u to nisam sigurna jer su stvari predaleko otišle. Biće veoma teško, naročito posle ovakve krize, dovesti stvari u red.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve