Mada pet od sedam predstavnika mahom opozicionih poslaničkih grupa smatra da građani ne bi smeli da imaju imati vatreno oružje u privatnom posedu, većina kaže da o tome nije razgovarala unutar svojih stranaka. Krajnje je vreme da o tome ozbiljno popričaju
Foto: Marko Rupena
Zbog teških zločina i njihovih žrtava „Vreme“ se obratilo šefovima poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini Srbije sa pitanjem da li bi podržali zakonsku inicijativu da se civilima u potpunosti zabrani posedovanje vatrenog oružja. Većina onih koji su se odazvali u našoj anketi kaže da bi podržali takav zakon, ali da on ne bi prošao skupštinsko glasanje zbog manjka kvoruma.
Inače, od šesnaest poslaničkih grupa u Skupštini Srbije, odazvalo nam se sedam, a od tri nezavisna poslanika, samo Đorđe Vukadinović. Iako smo sve poslaničke grupe kontaktirali više puta i nekoliko dana zaredom, odgovore nismo dobili od Srpske napredne stranke, Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke, Partije ujedinjenih penzionera, Dveri, Jedinstvene Srbije, Liberalno demokratska partije (uz SDA Sandžak), Pokreta socijalista (uz Narodnu seljačku stranku i Ujedinjenu seljačku stranku) i Lige socijaldemokrata Vojvodine (uz Zelenu stranku). Da li su šefovi nabrojanih poslaničkih grupa na odmoru ili nisu želeli da odgovaraju na pitanja o posedovanju oružja – nije utvrđeno.
Sanda Rašković Ivić; foto: miloš miškov
KO BI PODRŽAO: Na pitanje „Da li biste vi, lično, podržali inicijativu da se u Srbiji zabrani posedovanje bilo kakvog oružja za građanstvo, odnosno za civile?“ potvrdno su odgovorili Sanda Rašković Ivić (Demokratska stranka Srbije), Milorad Mijatović (Socijaldemokratska partija Srbija), Marko Đurišić (Socijaldemokratska stranka), Bojan Pajtić (Demokratska stranka), Balint Pastor (Savez vojvođanskih Mađara) i Đorđe Vukadinović.
Rašković Ivić svoj odgovor obrazlaže da je „vatreno oružje opasno, u afektu lako upotrebljivo, uvek smrtonosno i da se od metka ne može zaštititi niti pobeći“.
Bojan Pajtić; foto: milovan milenković
Na istom tragu je i Vukadinović: „Oružje nikad nikog nije zaštitilo. Ionako ima dovoljno ilegalnog oružja u čitavom regionu. Iskustvo crnih hronika pokazuje da to oružje, bilo legalno i ilegalno, mnogo više služi za napade i obračune nego za ličnu odbranu.“
I Mijatovićevev argument je sličan: „Oružje je izazov i u određenim trenucima slabosti pojedinaca može biti zloupotrebljeno, što često ima nesagledive tragične posledice.“ Još je dodao i da građanima kojima je oružje deo posla ili hobija (lovci, sportisti, itd.) oružje treba biti dostupno „samo u određenim vremenskim periodima i to pod kontrolom“. Inače, Mijatović najavljuje da će njegova poslanička grupa pokrenuti inicijativu „da se sve izraženije nasilje svih vrsta oštrije sankcioniše i spreči u samom početku. Svesni smo činjenice da samo sankcije ne mogu sprečiti nasilje i da je potrebna šira akcija svih segmenata društva (porodica, škole, sredstva javnog informisanja, NVO, itd.)“.
Saša Radulović; foto: nenad đorđević
Đurišić također smatra da ne postoje opravdani razlozi da stanovništvo poseduje oružje uprkos tradiciji i drugim razlozima i da bi to smanjilo broj nesreća i krivičnih dela počinjenih vatrenim oružjem.
Država je ta koja treba da ima monopol fizičke sile kaže Pajtić: „U duboko traumatizovanom, postratnom okruženju, rizici od oružanog nasilja su veći nego u nekim drugim državama. Ratne traume u kombinaciji sa velikom količinom oružja u privatnim rukama često rezultiraju tragedijom.“
Slično razmišlja i Pastor: „Postoje državni organi koji prema pozitivnim propisima treba da garantuju bezbednost svih građana.“
A KO NE: Protiv inicijative da se građanstvu zabrani posedovanje oružja su Saša Radulović (Dosta je bilo) i Velimir Stanojević (Nova Srbija).
Balint Pastor; foto: božidar petrović
Radulović smatra da problem predstavlja nelegalno, posebno automatsko oružje. „Država je do sada provodila besmislene akcije legalizacije u kojima je pozivala građana da registruju oružje uz plaćanje taksi za registraciju od 100 evra po komadu. Druga opcija je bila da se oružje besplatno ustupi državi uz zabranu da građani mogu direktno da prodaju nekome u inostranstvu. Ova politika je kontraproduktivna i očigledno nije dala rezultate“, kaže Radulović i predlaže: „Mislimo da je potrebno ukinuti taksu za registraciju i uvesti kataloški otkup oružja, uključujući i mogućnost kupovine oružja iz inostranstva. Ekonomski interes je najbolji motivator pozitivnog ponašanja građana. Tek nakon uvođenja ovakve razumne politike koja vodi računa o ekonomskim interesima građana, država može da insistira i na oštroj kaznenoj politici i nultoj toleranciji prema posedovanju nelegalnog oružja.“ Za kraj, Radulović kaže da podržava ograničenje na to kakvo oružje i ko može da ga poseduje i naglašava da je potrebna javna rasprava o ovoj temi o kojoj pokret „Dosta je bilo“ priprema inicijativu.
Milorad Mijatović; foto: aleksandar levajković
Stanojević kaže da bi to bilo suviše radikalan potez uzimajući u obzir „tradicionalni odnos našeg naroda prema oružju“ i veliki broj lovačkih udruženja. „Lično bih se založio za dosledniju primenu postojećeg zakona o oružju i municiji posebno u kontekstu češće i strože lekarske kontrole lica koja poseduju ili žele da legalno nabave oružje. Takođe, smatram da nadležni državni organi moraju da budu još aktivniji u rešavanju problema nagomilanog nelegalnog oružja“, kaže Stanojević iz Nove Srbije. Inače, većina ispitanika kaže da nije razgovarala unutar svoje stranačke grupe ovo ovoj temi.
KO JE NAORUŽAN: Poslednje pitanje u upitniku je bilo da li učesnici istraživanja poseduju oružje. Kratki, sa odrečnim odgovorom bili su Saša Radulović, Marko Đurišić i Bojan Pajtić. Balint Pastor je rekao da oružje ne poseduje ni on niti članovi njegove porodice, a isto je rekla i Sanda Rašković Ivić. Milorad Mijatović i Velimir Stanojević takođe nemaju oružje niti imaju nameru ili želju da ga imaju. „Tako se osećam slobodnije“, rekao je Mijatović. U odgovoru se razlikovao samo Đorđe Vukadinović: „Suviše lično pitanje. U svakom slučaju podržao bih inicijativu da se građanima u potpunosti zabrani posedovanje vatrenog oružja.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!