Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Evropski parlament ukinuo je zabranu staru gotovo hiljadu godina – da je ženama zabranjen pristup na Atos
U radnoj nedelji, između Srpske nove godine i Svetog Jovana, na izmaku jednomesečnog slavlja u Srbiji (zna se, od Svetog Nikole do Svetog Jovana više je crvenih no radnih slova u kalendaru), Evropski parlament je prihvatio ukidanje jedne milenijumske zabrane. Reč je o ukidanju zabrane ženama da posećuju planinu Atos u Grčkoj, areal od 400 km². Odluka o zabrani donesena je još 1045. godine. Doneli su je kaluđeri dvadeset manastira oblasti Atos. I važila je do pre neki dan. Prestala je da važi usvajanjem Swiebel izveštaja o stanju ljudskih prava u Evropskoj uniji. Swibel izveštaj je usvojen sa 274 glasa ZA i 269 glasova PROTIV. Od 25 poslanika Grčke u Evropskom parlamentu za ovaj izveštaj glasalo je samo troje (Anna Karamanou PES, Michalis Papayiannakis i Dimitris Koulourianos, GUE). Paragraf koji se odnosi na skidanje zabrane o kretanju žena na Atosu pak usvojen je sa 277 glasova ZA i 255 PROTIV. Dakle, važenje diskriminatorskog stava o zabrani kretanja žena na Atosu nije lako i jednostavno prekinuto. Rezolucija Evropskog parlamenta je preporučujuća, a ne obavezujuća. Do korišćenja prava žena da se slobodno kreću na čitavoj teritoriji Evrope proći će još neki dan, ali poslednji evropski tabu je srušen.
Evropski parlament u obrazloženju naglašava da je zabrana usvojena pre gotovo hiljadu godina u mračnom srednjem veku, kada ženama nije bilo dostupno mnogo toga – obrazovanje, kultura, umetnost, politika… Danas, kada žene kao poreske obveznice učestvuju u izdržavanju Evropskog parlamenta u istoj meri kao i muškarci, kada su osvojile sve oblasti ljudskog delanja i kada temelji demokratije počivaju na rodnoj ravnopravnosti, nema mesta za diskriminišuće zabrane poput ove vezane za Atos. Važno je da je Evropski parlament sagledao da se ova zabrana suprotstavlja i suštini hrišćanske vere.
Na izmaku ekumenske dekade „Solidarnost sa ženama“ u avgustu 1997. godine Beogradski ženski lobi je postavio Sinodu Srpske pravoslavne crkve i patrijarhu Pavlu nekoliko otvorenih pitanja vezanih za diskriminaciju žena od strane SPC. Među pitanjima bilo je i: „Kada će žene imati pravo da posete Hilandar“. Po svom običaju Sinod i gospodin Pavle nisu odgovorili na javno postavljeno pitanje. Neki od velikodostojnika SPC i naklonjenih im novinara naširoko su pisali o Atosu kao vrtu majke božije, vrtu jedne žene u kome nema mesta za druge žene, držeći se valjda čuvenog patrijarhalnog gesla „zavadi pa vladaj“, „rat među ženama, mir u crkvi“. Ipak, Jelena, žena Dušana Silnog, boravila je u Hilandaru. Pred silom vladara kanoni ne važe.
I eto, danas vreme leti kao strela, pa nedodirljivi kanoni padaju brže no što su i najsmelije feministkinje pretpostavljale.
Poznajem ženu koja je jedna od najvećih ekspertkinja za „blago“ Hilandara, profesorku dr Jelenu Ređep. Nadam se da će njena životna želja da uživo vidi i dodirne Jefimijin pokrov, o kome je tako nadahnuto pisala i predavala, skidanjem ove zabrane biti ispunjena.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve