Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Haški dobrovoljac
Osnovni podaci: Kako je sam zapisao u Biografskom leksikonu Valjevskog kraja, rođen je 1935. u selu Gornji Musić, opština Mionica. Gimnaziju završio u Valjevu; za oficira Ratne mornarice školovao se na Vojno-pomorskoj akademiji u Divuljama, a usavršavao na Višoj vojno-pomorskoj školi, Ratnoj školi JNA i Školi opštenarodne odbrane. Nalazio se na raznim vojnim dužnostima, između ostalog, komandant sektora Boka i načelnik Uprave u Generalštabu JNA. U periodu 1989-91. ministar odbrane u Vladi Republike Srbije. Viceadmiral postao 1990, prevremeno penzionisan ’92. sa mesta operativnog komandanta Vojno-pomorskog sektora Boka, bez uobičajenog unapređenja. Oženjen, dve ćerke.
Otkud u Hagu: Na optužnici, otpečaćenoj 1. oktobra, našao se zajedno sa generalom Pavlom Strugarom, viceadmiralom Milanom Zecom i kapetanom Vladimirom Kovačevićem, zbog „kršenja zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevske konvencije“, a na „okolnost“ opsade i granatiranja Dubrovnika.
Prvo reagovanje: Prvo reagovali funkcioneri Nove demokratije – admiral u Biografskom leksikonu zapisao da je član Nove demokratije i savetnik predsednika te stranke – izjavljujući da će Jokić dobrovoljno otići u Hag.
Drugo reagovanje: I admiral, odmah po objavljivanju optužnice, izjavio da ide u Hag, samo da prikupi dokumentaciju. Čak, na partijsku i ličnu inicijativu, obećao intervju, samo „Vremenu“ i nikom više. Intervju odlagao jer je, kako vele, imao problema sa dokumentacijom, a zbog, opet kako vele, opstrukcije u saveznoj administraciji i Generalštabu. U međuvremenu general Strugar je, dobrovoljno, već bio u Hagu.
I treće: Pred polazak u Hag, u ponedeljak 12. novembra, admiral dao ekskluzivni intervju „Novostima“, „pribrano, bez treme, sa nekom unutrašnjom snagom, samouverenošću i blaženom čistotom“. Rek’o: „Čist sam čovek. Častan vojnik. Idem zbog svoje porodice, zbog sebe, zbog svoje zemlje. Imam etičke i vojne principe koje sam poštovao. Hoću i sada, do kraja. Neću da me love po ulicama i pijacama.“ Onda seo u avion, u pratnji porodice, advokata, ministra policije Dušana Mihajlovića, koji je i predsednik „te stranke“ u kojoj je Jokić predsednički savetnik.
A u Hagu: U Hagu „ušao u proceduru“, a ministar Mihajlović kod Karle del Ponte. Ministar rek’o da je Jokića dopratio kao njegov lični prijatelj, ali uz saglasnost Vlade Srbije koja je odlučila da za svakog ko se dobrovoljno preda Tribunalu ponudi garancije za odbranu sa slobode. Admiral rek’o da očekuje da Vlada Srbije garantuje za njega, kako bi se branio sa slobode.
Šta mu nije jasno: „U Hrvatskoj je, zbog Norca, protestovalo 300.000, u Splitu su za Gotovinu prikupili 400.000 potpisa, a ja odem u svoju Mionicu, i zemljaci me pitaju: ‘Kad ćeš bre, Mijo, u Hag?’ Evo, danas.“
Kako je ratovao: Za mnoge je admiral Jokić i u ratnom vremenu bio normalan čovek, koji je, kažu, ratna pretpostavljao političkim rešenjima. U martu ’92, kao komandant Boke, u intervjuu potpisniku ovog teksta, na pitanje da li je bilo rušenja i nevojničkog ponašanja, odgovorio da je bilo nepotrebnog rušenja i svega onoga što ne ide ni uz rat, ali da toga nije bilo ni blizu onakvih razmera kao na drugim delovima ratišta. O incidentu kod Dubrovnika, u decembru ’91, tada je rekao da je do njega došlo na inicijativu komandanta jedinice kome je poginuo vojnik na tvrđavi, koji je uništio tvrđavu Srđ i ljudstvo, iako je trebalo samo da neutrališe vatrene tačke. U maju 1992. prevremeno je penzionisan. Posle toga, ekskluzivno i u tadašnjim „Novostima“ optuživan od radikala i jastrebova iz vojske da je nedovoljno tvrdo ratovao, čak nazivan lošim komandantom i ratnim profiterom, koji je „vojnim kamionima sa ratišta odnosio nameštaj, tehničku robu, čak i posuđe“. Takođe ovom novinaru, tada, odgovorio da sa ratišta nije odneo ni kalendar, prvi je organizovao komande mesta da bi sprečio pljačke i krađe koje je zaticao, a koje su vršile naročito dobrovoljačke jedinice.
Šta mu u vreme rata nije bilo jasno: Kada mu je Božidar Vučurević, iz Trebinja, rekao da Dubrovnik, ako se ne preda, treba potopiti, da bi mu isti patriota, kad je protestovao zbog spaljivanja Konavla, odgovorio: „Admirale, upamtite, nikad Konavle nije bilo ljepše.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve