Neki predsednički kandidati insistiraju na životu, neki na obnovi, neki na svom domaćinskom imidžu, dok neki čekaju da izađu iz pritvora. Očekivane histerije još nema, baš kao ni onih bizarnih detalja koji svake ovdašnje izbore učine nezaboravnim doživljajem. Imajući u vidu okolnosti u kojima se izbori organizuju, to je donekle i očekivano
POTENCIJALNI KANDIDATI: V. Ilić, B. Tadić, M. Mrkonjić, Č. Jovanović, D. Marković, T. Nikolić
Ako je suditi po intenzitetu klasičnih predizbornih aktivnosti, predsednički izbori u Srbiji raspisani su samo za Čedomira Jovanovića i donekle za Tomislava Nikolića. Svi ostali kandidati trebalo bi tek da čuju šta im je Oliver Dulić poručio 13. decembra. Iako je raspisivanje predsedničkih izbora glavna politička tema već mesecima, nedelju dana po njihovom raspisivanju i četiri sedmice pred njihovo održavanje, teško je primetiti da se na tom planu bilo šta dešava.
Na prvi pogled, situacija je čudna. Na drugi, međutim, čini se da je ovakva tišina donekle i razumljiva – uprkos tome što je vreme za kampanje više nego ograničeno, kandidati su već odavno zauzeli svoje pozicije. „Kampanje ne počinju suviše kasno. Toliko je jasno da ćemo morati da se bijemo, da će tuča sigurno biti kratka. Dugačke su samo one tuče koje se iznenada dese. Ovde sve znamo. I ko su kandidati, i šta zastupaju, i šta od njih može da se očekuje“, objašnjava za „Vreme“ Voja Žanetić, direktor marketinške agenicije Mozaik.
(NE) AKTIVNIKANDIDATI: Kandidat Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović za sada je jedini kandidat koji ima slogan (kao i na parlamentarnim izborima, više nego efektan: Život je zakon), jedini na čijem je veb sajtu očigledno da je kampanja u toku i, konačno, prvi koji je krenuo po Srbiji: u ponedeljak, 17. decembra, održao je prvi miting i to, u Aranđelovcu – gradu koji je, zbog „gostoprimstva“ kojim su dočekani učesnici tribine „Peščanika“, u poslednje vreme na zlom glasu.
Što se Tomislava Nikolića tiče, on je prvi i jedini kandidat koji je Republičkoj izbornoj komisiji predao potpise građana koji podržavaju njegovu kandidaturu. U trenutku pisanja ovog teksta (utorak, 18. decembar), osim tog podatka o evenutalnoj kampanji kandidata Srpske radikalne stranke ne zna se ništa. Generalni sekretar SRS-a Aleksandar Vučić objasnio je da oni „još neće izlaziti u javnost sa izbornim sloganom, na kome radi kreativni tim“ te stranke. U intervjuu za „Pres“ 15. decembra, Vučić je takođe najavio da će kampanja radikala biti „kratka i efektna“, a da će „iznenađenje biti pojedini ljudi koji će podržati Nikolića u kampanji“. Dva dana kasnije, na trenutak je izgledalo da se ova Vučićeva najava i ostvaruje: dnevni list „Sutra“ objavio je da će Nikolićevu predsedničku kampanju, pored Vučića, voditi Isidora Bjelica. Na žalost onih koji su očekivali kampanju prepunu zanimljivih detalja, ova informacija pokazala se kao netačna – u razgovoru za „Vreme“ Bjelica se zahvalila što je obaveštavamo o tome da je predvodnica kampanje, demantovala da ju je bilo ko od radikala kontaktirao tim povodom i istakla kako je ipak moguće da uredništvo lista „Sutra“ zna nešto što ona ne zna.
Za predsednika Srbije Borisa Tadića, sudeći po onome što se vidi, predsednički izbori još su daleko. „Naša kampanja biće drugačija od ostalih, jer predsednik, pored predizbornih aktivnosti, ima i niz državničkih poslova koje mora da obavi“, kaže za „Vreme“ portparolka DS-a Jelena Marković. Po njenim rečima, Tadićeva kampanja biće terenska, što znači da će predsednik „prepešačiti Srbiju“ umesto da drži mitinge. „Akcenat smo stavili na sadržinu i program, pa neće biti klasičnih mitinga sa stranačkim prvacima. Biće to više programska obraćanja Borisa Tadića“, najavljuje Markovićeva, ističući da će Tadićev slogan biti objavljen krajem sedmice. Veb sajt Demokratske stranke, baš kao i veb sajt radikala, ne nudi nikakve informacije o kampanji, programu ili bilo čemu sa čime njihovi predstavnici izlaze pred birače: tamo se za sada nalaze uobičajeni sadržaji, s tim što DS ipak objavljuje vesti iz kojih se može zaključiti kako je Tadić njihov kandidat.
IZNARODAZANAROD: Kandidati koji bi u predizbornu kampanju mogli da unesu malo živosti ili bizarnosti na koju su ovdašnji birači već navikli još se nisu aktivirali: Velimir Ilić i Dragan Marković Palma najavljuju da će odluku o svojoj evenutalnoj kandidaturi doneti posle sednice Saveta bezbednosti UN-a 19. decembra. Ipak, i jedan i drugi već su se pobrinuli za slogane s kojima će možda nastupti. U slučaju Ilića, to će biti parola „Iz naroda za naroda“, dok Marković, akcentujući svoje upravljanje Jagodinom, ima kratku poruku „Domaćinski“.
Za razliku od većine drugih stranaka, koje još nisu upoznate s raspisivanjem predsedničkih izbora, Socijalistička partija Srbije izgleda još obaveštena da je vreme obnove i izgradnje zvanično prošlo. Iako je u proteklih nekoliko godina bilo elemenata na osnovu kojih se moglo zaključiti da žele da promene dotadašnji imidž, SPS će za potrebe ovih izbora iz rukava ipak izvući proverenog „keca“: dan pre nego što su izbori raspisani, na sajtu SPS-a objavljeno je saopštenje u kojem se navodi kako će njihov kandidat biti „ing. Milutin Mrkonjić, koji je rukovodio obnovom i izgradnjom zemlje u najtežem trenutku za Srbiju“. Sasvim u skladu s tim, predsednik SPS-a Ivica Dačić najavio je da će Mrkonjićeva kampanja „biti usmerena tako da pokaže kako je on čovek koji spaja Srbiju i koji i u najtežim trenucima zna da pomogne zemlji“.
Pored ovih, na listi kandidata za predsedničke izbore nalazi se i Ištvan Pastor, predstavnik stranaka vojvođanskih Mađara. Javnosti najmanje poznat, Pastor najavljuje „terensku kampanju“, formiranje izbornog štaba i slogan. Za sada, međutim, izvesno je jedino to da je počelo skupljanje potpisa za njegovu kandidaturu.
U najvećim problemima ipak su Pokret snaga Srbije i Srpska partija socijalista.
Mesec dana pred izbore, njihovi kandidati opravdano su odsutni – adresa Bogoljuba Karića zvanično je nepoznata nadležnim organima, dok se Siniša Vučinić (predsednik socijalista) nalazi u pritvoru zbog navodnog pokušaja iznude. Vučinićeve stranačke kolege najavljuju da bi on ovih dana trebalo da bude pušten i da će „tada mnoge stvari biti jasnije i očiglednije“. Što se tiče Karića, jasnoća i očiglednost skoro da ne mogu da se očekuju. Naime, ako je suditi po kampanji za parlamentarne izbore, kandidat za predsednika mogao bi pred građanima da se pojavi samo putem video-linka pošto u Srbiju (iz raznih razloga) u poslednje vreme ne zalazi.
AUDŽAKUDEDAMRAZA…: Osim činjenice da građani uglavnom već poznaju potencijalne kandidate, prilično mlak početak predizborne kampanje razumljiv je i zbog okolnosti u kojima se izbori događaju. Na dnevnom redu su, pored (ili zbog) izbora: sudbina vladajuće koalicije, sudbina Kosova i samim tim politička nestabilnost, evenutalno potpisivanje ulaznice za EU… sve faktori koji bi i te kako mogli da utiču na ono što bi kandidati trebalo da izgovore ili urade. Pored svega toga, izbori padaju u malo nezgodno vreme praznika. Na osnovu iskustva u vođenju nekih ranijih kampanja, Voja Žanetić za „Vreme“ objašnjava da je u ovom periodu glavni problem kako „probiti svog kandidata preko Deda Mrazova, poklona, jelki i slavlja“. Istovremeno, po njegovom mišljenju, to može da bude i pozitivna stvar, pošto su građani baš zbog „vanrednih okolnosti“ prilično blagonakloni prema svemu, pa i prema kandidatima. „Problem nastaje 3. januara, kada pojedemo rusku salatu, kada kožica na prasetini nije više hrskava i kada je hleb bajat. Od tada, pa do Svetog Jovana, sve se pretvara u gastronomski kuluk. Ideš da jedeš, ali sa tankim novčanikom. Tada se pojačavaju pesimizam i kritičnost, pa kampanje postaju socijalne“, kaže Žanetić.
Da su okolnosti normalne, mogli bismo, dakle, da očekujemo socijalnu priču i obećanja. Ovako, u senci svega što se događa u i oko Srbije, iznenađenja su moguća, a promene kursa u kampanji vrlo verovatne. Kad se stvari sagledaju iz te perspektive, slogan Čede Jovanovića smišljen je još pametnije nego što na prvi pogled izgleda. U situaciji u kojoj se ne zna zapravo ništa, život je verovatno jedino što je izvesno. Bar za sada.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.