Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Pažnju javnosti ovo lovište privuklo je prošle godine kada su tu u miru i tišini jugoslovenski i zvaničnici NATO-a razgovarali o priključenju Jugoslavije Partnerstvu za mir. Ovih dana je opet dospelo u žižu interesovanja jer su se lideri DOS-a tamo sastali da u miru i daleko od znatiželjnika razluče šta im valja činiti
Lovno gazdinstvo „Morović“ nalazi se sto kilometara zapadno od Beograda u hrastovim šumama donjeg Srema. Jedno je od dva još uvek „uknjižena“ vlasništva Vojske Jugoslavije, drugo je Karađorđevo. Ovo stanište je, piše u bedekeru, povoljno za gajenje jelena, srna, divljih svinja, a u dolini reke Save, Bosuta i Studve povoljni su uslovi za uzgoj ptice močvarnice, posebno za divlje patke. Na ovom lovištu love se, od krupne divljači, običan jelen, srneća divljač i divlja svinja i zec, fazan i divlja patka, od sitne divljači. Novinari ga u svojim izveštajima pogrešno nazivaju „Titovim lovištem“, iz neznanja ili dramatike. Josip Broz Tito, naime, nije imao nijedno lovište ekskluzivno rezervisano samo za sebe i svoje goste, a u Moroviću, kako kaže Dragoslav Ćirić, inženjer šumarstva i u ministarstvu odbrane one Jugoslavije zadužen za lovišta, nikada nije ni boravio. „Tito je radije provodio slobodno vreme u Bugojnu, Karađorđevu i lovištu Jelen.“ Za razliku od ovih, u Moroviću se, donedavno, nije vodila politika niti je bilo ikakvih pregovora, dogovora ili sednica.
NEKAD…: Od 1436. godine pa sve do turske okupacije ova oblast bila je u posedu vlastelinske porodice Morović, odakle joj i današnji naziv, doduše danas s izmenjenim naglaskom na poslednjem slogu, tako da zvuči kao deminutiv. Oduvek je bilo omiljeno lovište povlašćenih i svojevremeno je, tvrde poznavaoci istorije, i rajhsmaršal Herman Gering, pre Drugog svetskog rata, nekoliko puta bio u lovu na tom terenu.
Ovo lovište je 1948. godine preuzela tadašnja Jugoslovenska armija iz sasvim nevojnih razloga i tada su izgrađeni prvi objekti. U početku je, kao i cela država, bilo zatvorenog tipa da bi vremenom otvorilo vratnice lovcima turistima koji su odstrel divljači mogli da plate. „Svi su, bez razlike, plaćali ono što ulove, ali su mogli da odnesu samo trofej. Meso je ostajalo gazdinstvu.“ Povlastice koje je uživala tadašnja politička elita više su se ticale termina lova nego same cene. „Najveća gužva bila je za Dan Republike i Dan Armije“, priseća se sagovornik „Vremena“.
U srećna vremena, kako period do 1990. naziva Dragoslav Ćirić, lovište se prostiralo na 30.000 hektara: 23.000 u Srbiji i 7000 u Hrvatskoj. Od objekata su, tokom godina, izgrađene dve vile, Košuta i Srna, četiri bungalova za goste i četiri lovačke kuće na obali Save: Lisnik, Domuskela, Dobrinja i Zvezdan grad. Tada je izgrađena i farma kapaciteta 100.000 koka nosilja za potrebe ishrane vojnika u kasarnama. „Lovište nikada nije bilo na dotacijama, već se samofinansiralo“, kaže Ćirić. Godišnje je odstreljivano 500 komada jelenske divljači i do 800 divljih svinja, meso je prodavano i, čak, izvoženo.
… I SAD: S raspadom i smanjivanjem države, smanjilo se i ovo lovište, tako da se sada prostire na svega nekoliko hiljada hektara. Pored onog dela koji je na teritoriji Hrvatske i na kome je jedna lovačka kuća oštećena u ratu, najveći deo sa dve lovačke kuće pripao je na gazdovanje Javnom preduzeću „Srbijašume“ tako da je Vojsci na upravljanje ostala, pored centralnih objekata, samo jedna lovačka kuća. Svi objekti, kao i celo lovište, otvoreni su u lovnoj sezoni za svakog ko je za lov zainteresovan, pod uslovom da može odstrel i da plati, van sezone za ljubitelje prirode, tišine i dobre hrane. Restoran je otvoren za posetioce a i kokošija farma još uvek radi, mada se ne može saznati i koliko.
Pažnju javnosti ovo lovište privuklo je prošle godine kada su tu u miru i tišini jugoslovenski i zvaničnici NATO-a razgovarali o priključenju Jugoslavije Partnerstvu za mir. Ovih dana je opet dospelo u žižu interesovanja jer su se lideri DOS-a tamo sastali da u miru i daleko od znatiželjnika razluče šta im valja činiti.
Budući u veoma teškoj finansijskoj situaciji, Vojska Jugoslavije ponudila je više svojih objekata koji joj više nisu potrebni prevashodno da bi namirila stambene potrebe svojih oficira. Ovog lovišta, kao ni onog u Karađorđevu, na spisku za otuđenje, međutim, nema. Za razliku od Ministarstva za privredu i privatizaciju, vojska nije rada da se odrekne najprofitabilnije imovine.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve