Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kancelarka Nemačke Angela Merkel i predsednik Francuske Emanuel Makron pokušavaju da ožive zamrle pregovore između Beograda i Prištine. Susret srpskog predsednika Aleksandra Vučića i premijera Kosova Avdulaha Hotija zakazan za 16. juli u Briselu u francuskim i nemačkim medijima stoji u dubokoj senci protesta u Srbiji, pred kojima će zapadnim političarima biti teže da i dalje ignorišu nenormalno stanje u srpskom društvu
Izveštavajući o protestima u Srbiji, francuski „Figaro“ je ocenio da je predsednik Aleksandar Vučić pokušao ponovo da uvede policijski čas i to „nakon što je dopustio da se rasplamsa epidemija virusa korona, kako bi se održali parlamentarni i lokalni izbori“. To je dovelo do spontanih i masovnih demonstracija u nekoliko gradova Srbije. „Figaro“ piše da je došlo do oštrih sukoba između demonstranata i policije, da su mnogi demonstranti, ali i novinari, prebijeni, da je na ulice izveden veliki broj policajaca pod punom borbenom opremom ali i u civilu.
Konzervativni dnevni list konstatuje da je na ulicama Srbije bio šarolik skup ljudi, od ekstremnih desničara koji se bore za Kosovo i koji su prodrli u parlament, do pacifista i studenata koji su bili najbrojniji i pozivali na miran protest.
FRUSTRACIJA ZBOG VUČIĆEVE VLASTI
Dok se levo-liberalni „Mond“ zadržao na ekonomskim posledicama epidemije na Balkanu, uticajni portal „Mediapart“ je preneo dugačku analizu demonstracija u Srbiji. Tu stoji da je Vučić „računao na to da će preko navijača i huligana koje kontroliše uspeti da uništi demonstracije i oduzme im legitimitet pred nastavak pregovora o Kosovu, ali da u tome nije uspeo“. Kao razlog se navodi „ogromna frustracija građana zbog njegove autoritarne, korumpirane i nepotističke vladavine“.
Slično su pisali i neki drugi francuski mediji, dok su Reporteri bez granica zahtevali da se zaustavi prebijanje novinara.
POD LUPOM KRIZE
Na nemačkom govornom području, uticajni švajcarski list „Noje ciriher cajtung“ piše da neki u nemirima u Srbiji vide početak kraja Vučićevog režima, dok ih drugi vide kao direktnu posledicu epidemije, a da su oni zapravo istovremeno „i manje i više od toga“. List smatra da „Vučićeva jednopartijska vladavina nije u opasnosti“, već i zbog toga što ne postoji politička alternativa, ali da protesti nisu usmereni samo protiv pogrešnog upravljanja korona-krizom, „već protiv svega što je ta kriza kao pod lupom uvećala: neodgovornosti, nekompetencije, arogancije i – uprkos diktatorskoj slobodi u donošenju odluka – zastrašujuće nemoći u borbi protiv virusa“.
„Talas demonstracija nema ni izbliza snagu da zbriše sistem“, piše švajcarski list. Na njemu jašu veoma različite grupe sa zahtevima koji su u suprotnosti jedni sa drugima. Tu je mali, ali glasan urbani element, levi i liberalni Vučićevi protivnici koji se bore za slobodu medija i demokratiju. Ali su zastupljeni i desni nacionalisti, blisko povezani sa crkvom. Oni optužuju Vučića da hoće da izda Kosovo zbog nekih pogodnosti koje mu se nude.
Treća grupa su nasilni huligani, koje još od 1990. godine „duboka država“ koristi da za nju obavljaju prljave poslove. „Nejasno ostaje da li su oni sirovim nasiljem pokušali da delegitimišu protest ili njihov nastup govori o rascepu u bezbednosnom aparatu“.
SKRETANJE PAŽNJE
Levičarski „Tagescajtung“ iz Berlina piše da su se ljudi u Srbiji „osam godina povlačili pred agresivnom politikom koja ne poznaje dijalog, koja ne trpi kritiku i koja u svakom pogledu privileguje više od 700.000 partijskih drugova Aleksandra Vučića“.
Pokušavalo se mirnim protestima, piše ovaj dnevni list, duvalo se u pištaljke, udaralo u šerpe i lonce, što je nailazilo samo na „podsmeh i cinizam“ vlasti i ponovno izvrtanje stvarnosti. Režim je bukvalno od građana tražio da ne veruju sopstvenim očima i ušima, da zbiju redove oko Vučića držeći u ruci visoko podignute srpske zastave. Na kraju je mnogim ljudima prekipelo.
Ma koliko se mi zgražavali nad nasiljem, piše „Tagescajtung“, tek su slike nereda na ulicama Beograda skrenule pažnju Nemačke na nenormalno stanje u Srbiji.
PROTIV ZLOUPOTREBE VLASTI
Nasledniku Slobodana Miloševića na mestu predsednika Srbije Aleksandru Vučiću jedva polazi za rukom da obuzda bes mase, piše nemački nedeljnik „Špigel“. Jer, samo se na prvi pogled radi o tome kako se vlast nosi sa virusom korona. Pored pandemije u Srbiji se proširila i duboka frustracija zbog sve autoritativnijeg režima Vučićeve Srpske napredne stranke, koja kandidata za članstvo u Evropsku uniju Srbiju sve više umesto na zapad vuče na istok i pritom je još i korumpirana.
„Špigel“ citira profesora Centra za studije jugoistočne Evrope iz Graca Florijana Bibera (za koga je Vučić rekao da je „niko i ništa“) koji kaže da protesti zapravo nisu usmereni protiv policijskog časa, već protiv „zloupotrebe vlasti“.
LICEMERJE SNS–a
Najava ponovnog uvođenja policijskog časa verovatno ne bi izazvala toliki revolt da je vlada bila uzor građanima kako da se odgovorno ponašaju u doba pandemije što, međutim, nije bio slučaj, piše konzervativni „Frankfurer algemajne cajtung“. Pred parlamentarne izbore 21. juna, srpsko društvo je popustilo mere protiv virusa korona više nego bilo koja druga zemlja u Evropi. Dozvoljeno je odigravanje fudbalskih utakmica i teniskog turnira pred publikom, otvoreni su noćni klubovi i diskoteke. Vučićev SNS je na svojoj proslavi izborne pobede prekršio sva pravila fizičkog distanciranja i zaštite, piše frankfurtski list.
Svi bitni francuski i nemački mediji izveštavali su o protestima u Srbiji, neki tek prenoseći manje ili više površne agencijske vesti, neki izveštavajući detaljno o događajima uz analize i komentare. Emanuelu Makronu i Angeli Merkel će nakon medijske pažnje koja je posle dužeg vremena posvećena Srbiji, teže pasti da ignorišu kako se Srbija pretvorila u neprikrivenu autokratiju, u kojoj je formalizovan jednopartijski sistem u službi njenog predsednika.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve