U selo doš’o Pink i za udarnu informativnu emisiju snimio kako Čovićev poverenik, i familija, maltretira selo i bode ljude roguljama. Onda onaj što nije snimljen uzeo i on da snima
LOKALNO-GLOBALNI KOLOPLET: Čovića kuća…
Sva je prilika, ovo sa Čovićem je otišlo dalje od Pinka, nije mala zajebancija, potegnut je Brnjac, rodno mesto tasta Nebojše Čovića. Kako je potegnut, tako što je ekipa Pinka došla i naletela na dvojicu meštana koji su imali da se izjave o Milivoju Andriću koji je poverenik Demokratske alternative za Loznicu, i još prijatelj sa Čovićem, preko ujaka Milisava Živanovića, koji je familija sa Nebojšinim tastom Dragomirom Pavlovićem. Eto, takav rodoslov, takav izvod iz evidencije. I šta su se ovi izjavili o alternativcu Andriću, koji je i šef mesne kancelarije, da ih ubi od maltretiranja, da ih ubi od samovolje, da im ne da da žive i da ih ubi roguljama. Kamere nisu našle Andrića, ali su dohvatile njegovo seosko domaćinstvo sa kamerama, kao i Čovićevu kuću sa bazenom. A kako je Pink došao u Brnjac, ni to nije velika tajna, knjigasnimanja kaže da su ga tipovale demokrate koje su na vlasti u Loznici. Rekosmo li, nije mala zajebancija. Ali, kao u svemu što je velika zajebancija, sve izašlo na dobro, posle Brnjca republička vlada je još jedinstvenija i, što je takođe dobro, obećava da će ostati na tom kursu.
…mesto uboda roguljama…
JEL’NOVINARTU: Pa da pođemo tragom Pinka, vidimo šta su standardi, toliko nam potrebno istraživačko novinarstvo. Od Loznice asfalt, posle petnaestak km Brnjac. Stadosmo kod seoske prodavnice „Gogo“. Ispred, na klupi, stariji brka sa pivom, ima ih još, ima i sokova. Novinari, znaju kojim poslom, taj Andrić je gore u sokaku, ne može da se promaši, asfalt do kuće. Objasniše ko je ujak, a ko tast. Ima još, taj što je predsednik postavljen, dvojica ga glasala, ne bi dobio ni lanac, ali tako otkad je doš’o ovaj socijalizam. Odbornik im socijalista Dragan Marković, al’ Milivoj, pa Čovićev, glavni, komanduje i u opštini. Brka se predstavlja, Miladin Petrović, otac Milanka, onog što je bio na Pinku, onog što je rek’o da je Milivoj nikakav čovek, da nije dao da priključe struju na banderu. A banderu, betonsku, stavili u avliju, dali sto maraka, nisu hteli da priključe, nisu hteli ni da im asfaltiraju ulaz u avliju, nije dao Milivoj, a zaklali svinju, dali pivo, sokove, sve ovima što su asfaltirali, i ništa, još im nisu asfaltirali, dva metra, nema više. Njemu nisu dva metra, a Milivoju asfalt u kuću, nije pred kuću, u kuću.
…predsednik MZ Brnjci
Ko, Čović, dolaze i on i tast, ima bazen, ima i onu košarku, ima sve što treba živom čoveku. A otkud Pink, pa potpredsednik opštine Purić (DS) i Milivoj se sude, i predsednik Kaitović je DS, kako otkud Pink, znaju ljudi kud idu, došla televizija da se dokaže kakav je Čović, i kakav je onaj njegov Milivoj. A od kojih smo mi, legitimisaše nas, da se zapišu podaci, Petrović uzima ceduljče, daće gde treba. Eto mu autobusa, za Loznicu. Odozgo, iz sokaka, crni audi, sa zatamnjenim staklima, pravo pred prodavnicu, evo ih, komentarišu prisutni, koji, pa Milivojevi, eno, iz one kuće im javili. Nije njihovo da pričaju, al’ tako. Iz audija izađe žena srednjih godina, je l’ novinar tu, jeste, da pođe kod predsednika opštine. Ajde, audi napred, mi za njim.
LEVOSKRETANjE: Kraj asfalta, levo skretanje, asfalt do u Milivojevu kuću. A u domaćina kuća množina, u domaćina dvorište, u domaćina kamere, u domaćina i ograda ukrovljena. Eto i domaćina, izađe na trem sa telefonom. Uđosmo, dnevna soba, Milivoj uze naočare, prihvati se papira, priprema konferenciju za štampu, da raščisti. Nudi tursku kafu, nudi espreso, rakiju od 30 godina, viski… Ima ugovore, put, struja, telefoni, ima saopštenja, selo bilo zadnje, sad prvo, to nekom smeta. Ima i kopije, evo, Saopštenje za javnost naslovljeno na Pink, početak, Poštovanigospodine, kaoprvo, hteobihdavaspozdravimkaoKUMApodediMilanuKostadinoviću, inačeocuvašemajke, kojajerođenauseluDonjiDobrićSOLoznica, agdesamijatakođerođen. Milivoj dalje saopštava kumu Mitroviću da mu je, izveštavanjem njegove televizije, ugrožen život, da je, zbog toga, iselio sina i snahu koja je pred porođajem, takođe će i drugog sina, ćerku i suprugu iseliti, jer mu je supruga bolesna i alergična na sve tablete… Saopštava i da je sve što je objavljeno laž, kao i dasemenivećduževremepretimojomlikvidacijomodstranelokalnihpolitičara, paseplašimdaneidusvetepretnjeizistekuhinje… Ima i Ovlašćenje kojim ga članovi mesne zajednice ovlašćuju da beznjihovesaglasnosti može rešavati sve probleme koji se tiču MZ, jer je nanesena sramota i šteta u celom svetu, a tako što je emisija emitovana i putem satelita.
Vadi ugovore, lista peticiju podrške, ima i izvode iz štampe, žestok borac, jedina opozicija u opštini, proziv’o mnoge lokalne političare, koriste Pink, koji se sveti Čoviću, a oni njemu. Ima dokumentaciju o svakome – i o novinaru „Vremena“, kad pre, informis’o se, čuo da je jedan od najopasniji’ – sa Purićem, potpredsednikom, sudi se zbog pretnji, pis’o i Vladi, o čemu, o asfaltu koji je predsednik opštine Kaitović, mimo zakona, udario u rodnim Nedeljicama. Pis’o i pokojnom Đinđiću, im’o podršku, napamet mu znao telefon, 063/355955… Koga on roguljama, taj što je uboden nap’o ga, pokazuje izjavu svedoka koji je prisustvovao tuči, jedan uzeo rogulje i pojurio Andrića, pa ovaj dohvatio lopatu i udario ga, svedok video i da je jednom krvav vrat, ali nije video kako je do toga došlo…
DIKTAFONIKAMERA: Ovo sa Pinkom ispod svakog nivoa, gde ima da ne čuju drugu stranu, odmah posle emisije zvao studio, pušta nam snimak, snimio na „soni“. Razgovar’o sa dežurnim urednikom, rekli mu da je u pravu, iznenadili se kako nije razgovarano s njim, rek’o im da je kum sa Mitrovićem, rekli mu da dođe sutra da ga snime, nisu imali nameru, bore se sa čovekom koji ih napada, rek’o da nije on taj čovek. Sutra otiš’o na konferenciju za štampu DA, izvadio diktafon da pusti razgovor sa dežurnom urednicom, novinarka Pinka zanemela…
Ima i video zapis, sve snimio kamerom, kad mogu oni može i on. Za mesto radnje izabr’o nezavršeni i propali Dom kulture koji je građen za mandata Miladina Petrovića, ima za to da odgovara. Sve ko na Pinku, Milivoj najavljuje, uvodi u temu, pred kameru izlaze članovi Saveta MZ, svi redom kažu da je sve laž, da je suvišno trošiti reči, da su u pitanju neradnici, da se sve vidi golim očima, da tu neko treba da odgovara, prvo Petrović. Snimio i običnegrađane, i oni jedinstveni, ništa nije istina, ništa nije ni primaklo istini, tosudvojicačovekakojisunepismeni, Živanovićev prvi komšija čak tvrdi, Onerogulještopokazujesunaše, ukr’o, štonijerek’ootkudnašeroguljekodMilivoja… Ajde i mi da pitamo, kako mu asfalt skrenu sa puta u kuću, dobrih stotinak metara, opština je odredila kuda ide asfalt, nije on budala. Pozdravljamo se, na zidu fotografija, domaćin sa suprugom, Čović sa suprugom, zagrljeni, uramljeni.
KOJEPOJEOSVINjU: U povratku, nekoliko stotina metara od Milivoja, Čovića kuća, zelenilo, sve pod konac, žičana ograda, kuća sa dva sprata, kamena fasada, iza košarkaški teren, plavi se bazen, čovek okrenut leđima zaliva. Dalje, isto uz put, kuća Petrovića, Milanko bio na televiziji, sve što rek’o istina, neka dokažu da asfalt nije bez dinara, i to do u Milivojevu kuću, a njemu ne daju dva metra na ulazu u avliju, ne da Milivoj, a i oni iz „Valjevo-puta“ pojeli svinju od 60 kila i nema ih. Što se tiče bandere, i to je istina, eno je uz ogradu, betonska, dao sto maraka, samo zavrnuli žice, deset puta išao u distribuciju dok nisu povezali, samo rek’o što ga je bolelo, crkoše od rada, ne izlazi iz njive, a Milivoj, samo ‘oda i voza se, time se taj bavi, voza se u dvoja kola. Odvodi nas do Gorana Živanovića u njivu, onog što je na Pinku pokaziv’o da ga je Milivoj ubo roguljama u vrat. Goran tanjira, zaustavlja traktor. Pokazuje ožiljak na vratu. U četvrtak ima suđenje, bio sa bratom, Milivoj ih presreo više kuće, gonili šarovinu, on počeo, kao oni ga blatili kod milicije, pa ubo ga roguljama, jesu rogulje drvene, ali lopata metalna, pršljen mu pomeren.
Uključuju se i brat, otac, Milanko koji nas je dopratio, imaju i oni koju o onima koji su o njima, ali kad dođe vreme, ima valjda zakona, nemaju oni veze sa partijama, samo pokušavaju da žive, nisu kod njih ni krediti, ni sumnjive pare, a Milivoj, Milivoj samo ‘oda i učlanjuje, sve što smo videli napravljeno uposlednjevreme. A otkud Pink baš kod njih, Goran će da je to došlo preko opštine, da se vidi, Milanko ga prekida, pogledom, pokretima ruku.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.