"Za celu 2006. godinu ugovorili smo uvoz 2,4 milijarde kubika gasa – s tim da u zimskim mesecima možemo kod Beregova (na ukrajinsko-mađarskoj granici) dnevno da povlačimo maksimalno 10.000.000 kubika"
TRAŽIM DVA I PO MILIONA KUBIKA GASA DNEVNO: Miloš Tomić
Surova ruska zima koja je polovinom januara počela da se širi po Evropi stavila je na probu čitav sistem kontinentalnog snabdevanja prirodnim gasom, koji sve više postaje jedan od ključnih energenata za grejanje i pokretanje industrije. Najveći spoljni snabdevač Evrope, ruski gasni džin Gasprom, naime, našao se u situaciji da zbog povećanih domaćih potreba mora da smanji izvozne isporuke, pa su se, dakako, prve na udaru našle pre svega zemlje van Evropske unije – one koje su količinski manje značajni ili platežno i politički manje moćni potrošači.
Naravno, i Srbija se našla u grupi zemalja pod Gaspromovom restrikcijom snabdevanja zbog „više sile“, a ona pri tom spada i u malobrojnu grupu uvoznika prirodnog gasa koja niti ima alternativne puteve snabdevanja niti sopstvena skladišta gasa (to jest rezerve za vanredne situacije). Smanjene isporuke ruskog gasa dramatizovala je okolnost da je o Svetom Jovanu i u Srbiji prilično zazimilo, pa su se osim privrednih kapaciteta našle ugrožene i toplane (pored mnogobrojnih domaćinstava koja se, takođe, greju na gas). Zbog toga smo sa Milošem Tomićem, generalnim direktorom JP Srbijagas, razgovor počeli pitanjem: kako se njegovo preduzeće pripremilo za ovu zimu i pod kojim uslovima će se bar grejanje održati dokne otopli?
MILOŠTOMIĆ: Srbijagas je u decembru 2005. godine potpisao godišnji ugovor sa ruskim Gaspromom o uvozu gasa – što je napredak u odnosu na prethodne godine, kada se uvoz ugovarao kvartalno. Ovoga puta za celu 2006. godinu ugovorili smo uvoz 2,4 milijarde kubika gasa – s tim da u zimskim mesecima možemo kod Beregova (na ukrajinsko-mađarskoj granici) dnevno da povlačimo maksimalno 10.000.000 kubika. To je maksimum koji nam dozvoljava mađarski operater transporta kroz njihove cevovode. Međutim, 2. januara dobili smo dopis od ruskog Gaseksporta (izvozna firma Gasproma) da će nam zbog njihovog spora sa Ukrajinom isporuke biti smanjene za 50 odsto. Ta redukcija je trajala samo jedan dan, a imali smo sreće i sa vremenom, u Srbiji je bilo 6 -7 stepeni Celzijusa. No, 18. januara Gaseksport nam šalje poruku da, zbog ekstremno niskih temperatura u Moskvi i povećanih domaćih potreba, Srbiji počinje redukcija isporuka za 24 odsto. Ne znamo do kada će te restrikcije trajati. Jednostavno, nalazimo se u neizvesnosti.
U takvoj situaciji i mi smo prinuđeni da pređemo na režim smanjenih isporuka potrošačima u Srbiji. Naravno, o tekućim teškoćama izvestili smo i Ministarstvo za energetiku i rudarstvo Vlade Srbije. Pri tom, u vanrednim prilikama moramo da se držimo Vladine uredbe u kojoj su regulisani prioriteti snabdevanja, a to je grejanje stanovništva, zdravstvo, školstvo i proizvodnja hrane. Tim Vladinim dokumentom ovlašćeni smo i da naše potrošače pozovemo da priđu supstituciji gasa mazutom, one koji imaju takvu tehničku mogućnost.
To supstituisanje ne ide baš kako bi trebalo. No, bez pridržavanja propisanog pravila ponašanja, u ovakvim prilikama nije moguće održati stabilnost energetskog sistema.
Okosnicu našeg energetskog snabdevanja, da podsetim, čine EPS, NIS, Srbijagas, i svi smo dužni da ulažemo koordinirane napore da se održi energetski bilans u meri u kojoj je to moguće ostvariti. O tome vodi računa Minstarstvo energetike i rudarstva.
Mi smo svi uokvireni državnim planovima, proocedurama, uredbama i jedan deo problema nastaje kada se ti propisi nedosledno ispunjavaju. Na primer, za grejanje Novog Sada određeno je da ga do nula stepeni Celzijusa pokrivaju toplane (na gas), a na nižim temperaturama mora se aktivirati i Te-To Novi Sad, jer samo dve od šest toplana u gradu mogu preći na mazut. Međutim, EPS, koji je vlasnik tog postrojenja, u svom planu za 2006. godinu predvideo je da ne uključuje Te-To Novi Sad, jer je njegov rad skup. A to znači da u kriznoj situaciji mi u Novom Sadu ne možemo da supstituišemo oko 350.000 kubika gasa dnevno – koji su potrebni na mnogim drugim stranama. Sada vidimo da je intervenisao ministar energetike Radomir Naumov (u nedelju), pa je posle zasedanja Poslovno tehničkog kolegijuma i Upravnog odbora EPS-a (u ponedeljak) pokrenuta procedura pokretanja Panonskih elektrana u Novom Sadu, Zrenjaninu i Sremskoj Mitrovici (u utorak). Potrebno je da se posle ove vanredne situacije „podvuče crta“ i vidi bilans troškova svih učesnika u ovom dogovoru.
Činjenica je da NIS AD trenutno ima više nego dovoljne količine mazuta. Čak bi se moglo reći da je ta kompanija „zatrpana mazutom“ i da je njen interes da ga što pre proda, da ga se reši. Zašto NIS ima toliko mazuta? Zato što je EPS tokom 2003, 2004, 2005. godine povlačio velike količine mazuta, i do 80.000 tona u sezoni, a za ovu godinu oni su doneli odluku da uopšte ne preuzimaju mazut – jer im je skup. Tako je NIS-u odjednom ostalo suviše mazuta, u koji je uložio znatna sredstva i ne može da pokrije troškove ako ga proda po ceni nižoj od 23 dinara, a EPS navodno, zbog niske cene struje, ne može da ga uzme po toj ceni, jer su oni „na nuli“ po troškovima, sa maksimalnom cenom od 14 dinara po litru. Nadam se da će biti nađeno rešenje za ovaj problem – možda i uz izvesno subvencioniranje cene mazuta na trošak lokalnih samouprava, koje su zainteresovane za grejanje.
Tih 7,6 miliona kubika gasa sada redovno stižu i očekujemo da te količine neće biti smanjene narednih dana, jer ako bi se restrikcije uvećale, bilo bi ugroženo i grejanje građana. Na oštroj zimi čak nam nije dovoljan ni dotok ugovorenih 10.000.000 kubika dnevno, jer te količine pokrivaju naše potrebe samo ako je temperatura oko 5-6 stepeni iznad nule, a kada padne, kao ovih dana, bilo bi nam potrebno možda i 12-13 miliona kubika dnevno.
Najteže je onima koji ne mogu da supstituišu gas. Mi smo dosad praktično isključili 187 industrijskih potrošača. Među njima su i neki veliki proizvođači, pa i oni koji su dospeli u vlasništvo stranih kompanija. Na primer, US stil Sartrid je na minimumu minimuma. Od naših proizvođača, na minimumu je Petrohemija, isključen je MSK, i tako redom. Mi smo svesni da to šteti tim firmama, ali je viša sila u pitanju.
Mogućnost uvoza od mađarskih firmi koje raspolažu rezervama gasa ispitali smo još krajem novembra, ali na naš poziv za ponudu gasa niko se nije odazvao. I sada smo taj poziv ponovili, sa tražnjom za 2.500.000 kubika gasa dnevno. No, mada smo spremni da platimo dobru cenu, zasad se niko ne odaziva.
UsredovekrizegotovojeneumesnopokretatipitanjenašegskladištagasauBanatskomDvoru. Ipak, možetelirećikadaćenapokononobititehničkiiinvesticionoosposobljenozafunkcijuiprekokakvefinansijskekonstrukcije?
Nažalost, već 10-15 godina pitanje skladišta gasa se u našoj javnosti aktuelizuje tek kada dođe do nestašica. Jedna od prvih odluka JP-a Srbijagas, nakon što smo formirani pre nekoliko meseci, jeste da već u ovoj godini damo prioritet izgradnji skladišta gasa, da bismo mogli da amortizujemo udare potrošnje u zimskim mesecima. Leti je gas relativno jeftiniji, pa bismo mogli da ga skladištimo za zimske špiceve. Mada treba zaboraviti na vreme niskih cena gasa i leti, pošto one prate cene nafte. Dakle, i cene gasa konstantno rastu, i leti i zimi. Skladište gasa nam je neophodno i zbog toga što isporučioci i transporteri gasa već za 2007. godinu najavljuju ugovorne klauzule sa ozbiljnim penalima za ugovorene, a nepreuzete (i netransportovane) količine gasa.
Investicija u Banatskom Dvoru će ići po fazama, a najskuplje je takozvano upumpavanje „jastučnog gasa“ koji drži pritisak u skladištu i koji se ne troši. Ta operacija grubo – košta oko 70.000.000 dolara. Za drugu fazu je potrebno otprilike još toliko. Srbijagas trenutno nema te pare niti ima sopstvenog gasa za punjenje skladišta. Procena je da za ovaj posao moramo naći strateškog partnera – što znači da bismo zajedno s njim i gazdovali gasom koji bude smešten u skladište. Pored Gasproma, interes za ovo ulaganje pokazao je i mađarski MOL, a „indirektan interes“ pokazao je i austrijski OMV. Stav našeg Ministarstva energetike je, a to je i naš stav, jeste da treba razgovarati sa svim zainteresovanim kompanijama, pa se onda opredeliti za najpovoljniju soluciju.
Kad je reč o gasnoj privredi, prioritet su cevi. Prilično je unosno biti vlasnik cevi na svojoj teritoriji, jer se u tranzitu ostvaraju veliki prihodi. Recimo, mi smo prošle godine na ime tranzita preko Mađarske platili tamošnjoj kompaniji 50.000.000 dolara. Jednostavno, isplati se imati gasovode i kod tranzita i u distribuciji.
Znači, ako imate mogućnost da sami finansirate izgradnju gasovoda i distribucione mreže, to jest ako ste u stanju da za to obezbedite kredite, to je najbolje. Ako niste u mogućnosti, morate da tražite partnera koji ima za taj posao neki interes, strateški ili finansijski, pa da s njim vidite kako možete proći najpovoljnije. Ovog trenutka ova druga opcija čini mi se realnijom.
Ideju potpredsednika Labusa, da se paralelno sa naftovodom Konstanca–Trst preko naše zemlje gradi i gasovod, treba proveriti u kontaktima sa zainteresovanim državama. Da podsetim, već ranije je lansirana ideja o takozvanom malom balkanskom gasovodu koji bi išao od Niša, preko Kosova, za Albaniju, sa priključkom za Crnu Goru, pa na Ploče, a odatle u Italiju, ispod Jadrana. Još ranije je promovisana trasa Bugarska–Makedonija, Albanija, Italija, pa je logično što smo mi zainteresovani za trasu koja bi išla preko Srbije. U stvari, nama je najpreče da izgradimo trasu magistralnog gasovoda od Dimitrovgrada do Niša, kako bismo otvorili i drugi pravac snabdevanja gasom iz uvoza.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!