Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Vratolomni uspon dojučerašnjeg načelnika Uprave bezbednosti VJ bio je, izgleda, direktna posledica nastojanja njegovih nadređenih da ga se – ratosiljaju
Najavljujući još jednu u nizu transformacija Vojske Srbije i Crne Gore – to jest podrazumevajuće kadrovske promene – novi ministar odbrane Boris Tadić veruje da će oficiri viđeni za penziju slediti primer upravo smenjenog Ace Tomića. On je, kaže ministar Tadić, „tu odluku primio profesionalno i mirno, kao pravi vojnik“.
Artiljerac po vojnom obrazovanju, general Tomić je u vode vojne Službe uplovio iz Komande odbrane Beograda, u koju je dospeo iz Gardijske brigade, tj. njenog Oficirskog bataljona. Dobri poznavaoci njegovog lika i dela tvrde da je ocenjivan kao prosečan oficir koji je evidentno imao problem sa alkoholom, zbog čega je, navodno, dva puta bio na ivici da ga uklone iz službe. Iz vremena provedenog u Komandi odbrane Beograda, s početka devedesetih, potiče njegova bliskost sa Sretenom Lukićem, vojno obrazovanim policajcem. Njegova prekomanda u Upravu bezbednosti GŠVJ sredinom devedesetih objašnjava se potrebom da se ukloni s mesta na kom ne radi ništa. Posle višestrukih ubeđivanja, tadašnji pukovnik Tomić je prihvatio prelazak na mesto načelnika Druge uprave (koja „duži“ ekstremiste i teroriste). Radne navike: po ceo dan drži raširene novine, pije piće, zeza se s društvom…
Početkom 1997. upućen je – navodno, ponovo da ne bi smetao – u Kontraobaveštajnu grupu na Kosovu. Tu uspostavlja kontakte s Nebojšom Pavkovićem, Nikolom Šainovićem, Milomirom Minićem, Zoranom Anđelkovićem… Čini se da je, zajedno s tadašnjim načelnikom odseka bezbednosti Prištinskog korpusa potpukovnikom Momirom Stojanovićem, „prolaz“ do Pavkovića obezbedio tako što je potonjem načelniku Generalštaba dostavio informacije o zainteresovanosti Službe za neka Pavkovićeva mutna posla. Zauzvrat: napredovanje i, čini se, direktan pristup do Slobodana Miloševića. U kritičnim mesecima s kraja 1998. i početka 1999. zadužen je, zajedno sa Momirom Stojanovićem, za buduće „kadrovanje“ u Upravi bezbednosti GŠVJ.
Posle „skidanja“ generala Ace Dimitrijevića i pukovnika Blagoja Milinca, potom i generala Geze Farkaša, Aca Tomić postaje zamenik načelnika Uprave bezbednosti GŠVJ. Tu ga zatiče i oktobar 2000: oprobani recept zaobilaženja nadređenih u korist sopstvenih interesa dovodi ga, izgleda, u direktan kontakt s ljudima iz najbližeg Koštuničinog okruženja. U mrtvoj trci za naklonost, Nebojša Pavković pokušava da ga ukloni naređenjem da završi Školu nacionalne odbrane, uslov za generalski čin koji Tomić već nosi. Sličan pokušaj načelnika Uprave za bezbednost generala Milana Đakovića Tomić ponovo hladno odbija, kao i Pavkovićevu ponudu za unapređenje u čin general-potpukovnika i mesto načelnika Uprave za kontrolu naoružanja u Ministarstvu odbrane.
U kombinovanoj aferi „prisluškivanje Koštunice“ – „Biro za informisanje vlade Srbije“ u javnost dospevaju obaveštajni podaci za čije „curenje“ Pavković i Đaković optužuju Acu Tomića. Uzalud, uostalom: osumnjičeni za „nelojalnost“, smenjeni su generali Milen Simić i Milan Đaković. Mesto potonjeg zauzima Aca Tomić, kao prvi čovek „KOS-a“. I, može se dodati, kao prvi na tom mestu u direktnoj „vezi“ s političkim vrhom (u vreme Slobodana Miloševića, od 1992. godine, „kadrovanje“ Uprave za bezbednost GŠVJ vodio je MUP Srbije tj. RDB; u vreme Josipa Broza vojska je imala samo da sluša i tako unazad, sve do Crne ruke). Četrdesetak radnika vojne bezbednosti i vojne policije demonstrativno napušta službu zbog sumnjičenja da „otkazuju poslušnost Koštunici“… Ta vrsta žrtve – u korist jedne jedine karijere – spada u nedopustive u obaveštajnim službama koje bi da uživaju ikakav ugled.
Šta ostaje iza Ace Tomića? U svakom slučaju, višestruko nedovršena „afera Perišić“. Sudeći po načinu na koji se stvari sležu i zaboravljaju, vuk će opet pojesti magarca. Profesionalne primedbe na neokončanu špijunsku aferu ne tiču se njenog značaja i uspeha kontraobaveštajne službe, već nedopustivih grešaka (ako su bile greške) u postupku s licem koje štiti diplomatski imunitet (za razliku od onog poslaničkog, kojim se do sada uspešno štitio Momčilo Perišić). Ostaje, naravno, i pitanje Tomićevog naslednika na mestu načelnika Uprave za bezbednost VSCG. Ako su tačne glasine po kojima je kandidat pukovnik Momir Stojanović – blizak Tomićev saradnik na početku vrtoglavog uzleta karijere – to neće valjati. Zbog diskontinuiteta, a ne „spiralnog vođenja kadrova“.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve