Baš kod numere, "Sedela sam za mašinom, šila sam", u sve banu ministar gospodin, koji sa vrata sve pozdravi sa naprednog kursa pozdravom, Dobar dan, ja sam Branislav
Na ulazu u Staru sportsku halu u Lazarevcu plakat, Osmi festival srpskih vina, dalje, u hodniku, zamrzivači sa ledom, još jedna dvokrilna vrata, pano, Gradska opština Lazarevac. Po ulazu u halu, odmah levo, prva dobrodošlica, dve cure za stolom sa čašama, koje se iznajmljuju za degustiranje pića. Leva cura crnka, u neku zelenu brushalter haljinu, desna isto crnka, sa rajf mašnicom u kosi…
Reporter krenu obodom hale, gde bili vinski štandovi, prvo pa „Etno selo Babina reka“ iz Trbušnice, „Aleks Bermet“, „Stari hrast“, vinarija „Kovačević“, „Mačkov podrum“, vinarija „Komuna“, onda štand sa sudžuk i slaninu, pa, dalje, „Erdevik“, vinarija „Stojanović“, „Crkvena opština Lazarevac“ sa rakiju travaricu, Liturgijsko vino, štand sa kupinovim vinom, „Mali podrum Gajić“, podrum vina „Todor“, sa istoimenom etiketom na vinima, vinarija „Piano“…
IZLAGAČI, ZADOVOLJNI: Vinari iz Orahovca,…
ĆERKA OD ŠURAKA: Bina sposobna, natpis, Festival srpskih vina, dve korpe sa flašama vina, golem cvetni ciklama aranžman, na ćoškovima bine po tujica u saksiji. Pored bine, sa čašom vina u desnoj je ordinir’o čuveni voditelj Miša, tako da reporter bio siguran da će sve bude vrhunsko. Na bini je bilo zagrevanje, žensko u crvenoj haljini, crni vez preko struka, crne čizme preko kolena, je bilo na numeri Ja sam mala garava… Voditelj premesti čašu sa vinom u levu ruku, na mikrofon reče da je svečano otvaranje u 13h, svima zažele srećne pripreme, pozdravi sve u zemlji i svetu…
Ja sam mala garava umetnica je i dalje bila na sceni, reporter stane kod vinarije iz Orahovca, Kosovo. Sagovornik uze kaže da dole nema problema, u Velikoj Hoči je 600, u Orahovcu 400 Srba. Dole im je i zasad i proizvodnja vina. Sve je manje autohtonih sorti, prokupca i vranca, sad se, od sorti, gaje burgundac, šardone i kaberne. Na tom delu oko Orahovca je 20-tak vinarija, površine se povećavaju, i kod Srba, i kod Albanaca. Predstavi se, Zlatko Kolašinac, vinariju drže porodično, plasman malo otežan, zbog problema na granici, jer 80 posto vina plasiraju u Beogradu. Nastavi da, na nivou Srbije, sa kvalitetom vina napredujemo, dok proizvodnja stagnira, jer je tržište na maksimumu. Treba nam izvoz, stimulacija države, više u smislu da se ulaže u izlazak na strane sajmove…
…“Stari hrast“…
U sve to reporteru priđe baš plavo žensko, direktorka Turističke organizacije, novinar odgovori da je sve na visoki nivoi, uze, preko puta bine, ubeleži štand „Kraljevske vinarije“ iz Topole. U ti poslovi mu se dogodi čuveni voditelj Miša, koji mu, bez mikrofona, poruči da može da piše šta hoće, i da je nikakav novinar, i isti takav čovek. Pohvaljeni novinar nastavi do vinarije „Stari hrast“, vlasnika Zorana Stevanovića, iz Žirovnice kod Kragujevca. On nam reče da proizvodi pet godina, ima zasade loze, voćnjake, pored vina, proizvodi rakiju od kruške, dunje, kajsije i šljive. Zadovoljan. Generalno ocenjuje da se kvalitet vina u Srbiji popravio, ni cene nisu loše. Plasira u Srbiji i Bosni, svaka pomoć države bi bila dobrodošla, ali slabo je to kod nas, treba ulagati u prisustvo na međunarodnim sajmovima, jer su preskupi…
…i „Srž“
Ruse kose umetnica na bini je bila na numeri Ljubavi moja tugo, čuveni Ginis voditelj je prenosio upozorenje da se sklone dostavna vozila, pozdravljao sve u zemlji i svetu. U sve upadoše kamere, reporter ih stiže kod štanda „Liturgijsko vino“, obrati pažnju na vinariju „Srž“. Vlasnik uze objasni da se 40 godina, krajnje ozbiljno, moto mu je samo ljubav, ništa pare, bavi vinima, prvi dobio sertifikat u opštini Lazarevac. Bio na sajmu u „Mažestiku“, odmerio snage sa stranim vinima, dobio dobre kritike, ima i članak u štampi… Kod njega sve odiše porodicom, vino „Mina“ nosi naziv po njegovoj ćerki od šuraka, koja je u Kanadi, „Iva“ je po unuci prijatelja, a „Darija“ je ime unuke prijatelja koji mu je na leđima doneo barik vino…
Bližio se čas otvaranja, sa bine je teralo Svirajte noćas samo za nju, voditelj pored bine posadi žensko u humanizam i renesansa kostimu, zlatan plašt, zlatna i kapa, u ispruženoj ruci čaša sa vinom.. U sve stupiše najviši gosti, prvi pa SNS predsednik susednog Lajkovca. Organizatori otvoriše oba krila ulaza u halu, podupreše ih crvenim vatrogasnim aparatima. Kroz otvorena vrata gvirnu šefica opštinskog protokola, kratka plava kosa, kratka i suknjica, u ruke fascikla crvena.
VINSKA RUŽA: Baš kad je sa bine išla numera Sedela sam za mašinom, šila sam, na otvorena vrata, poduprta crvenim vatrogasnim aparatima, banu ministar poljoprivrede Nedimović, šarena košulja, plavi prsluk, momačko sakojče ojačano na laktovi, sa vrata sve pozdravi pozdravom, Dobar dan, ja sam Branislav, kao takvog ga sprovedoše do bine. Sa čašom u ruci javi se znameniti voditelj, bi takoreći himna, Sad pimo, nek čaša se blista u ruci, gospodin Miša pojasni da to bila arija, u izvedbi profesora čuvene muzičke škole iz Lazarevca.
Pa voditelj gospodin pređe na pos’o, Dame i gospodo, poštovani ministre, dobrodošli u Srbiju, jedan od najlepših festivala, koji ima svoje pokrovitelje, zato pozdrav privredi i kulturi. Pa se predstavi predsednik Lazarevca, do u kravatu svečan, gospodin prezimena Sinđelić, koji iz plave fascikle uspešno pročita, Veliko mi je zadovoljstvo, i posebno mi je drago…
Kad Sinđelić sklopi fasciklu, voditelj objavi sentencu, Da bi bila puna čaša vina, mora da rodi grožđe, i tako uvede pred mikrofon gospodina ministra Nedimovića. Nedimović ministar prvo pa reče, Hvala puno, ali, nema čime da nazdravim. Posle pošalice resorno objavi da mu je veliko zadovoljstvo, te da je priča o vinu, priča o onome što u Srbiji ima perspektivu… daće sve od sebe… pomoći će… ostaje mu da svima poželi dobar zalogaj i dobru čašu vina…
Dobaviše čašu za ministra, voditelj, gospodin Sinđelić i voditelj gospodin na bini ukrstiše čaše u „vinsku ružu“, poslaše pozdrav zemlji i svetu. Na bini uzeše proglase pobednika pesničkog konkursa o ljubavi i vinu, nagrade dodeli žensko, koje reče da ona gospođa Ćirković, i da pomoćnica ministarke Brnabić, i da joj je veliko zadovoljstvo… Za to vreme Nedimović ministra – koji je sve pozdravljao naprednim kurs pozdravom, Dobar dan, kako ste, ja sam Branislav – privedoše štandovima sa vinom. Ministar gospodin svojim pozdravom, Poštovanje, ja sam Branislav, pozdravi podugačko crno i kovrdžavo žensko, dodaše mu čašu vina, čisto radi slikanja, mada ne pije, uze da proba.
Reporter isprednjači do „Liturgijskog vina“, jedan od štanda ga upita, Koji su ovi ‘vamo, ministra približiše liturgijskom vinu, ovaj od štanda ustade, ministar gospodin dade puno poštovanje. Onda se ministru gospodinu dogodi gospodin sa kačket, koji sa sve slike i drugu dokumentaciju uze objasni svoj slučaj, ministar je klimao, organizatori su ga vukli dalje, ali kačket ga nije puštao. Kad odvukoše ministra dalje, reporter uze pita gospodina kačketa, što slučilas, a on se dade u objašnjavanje. Odvukoše mu ga, a im’o kaže da tražio 300 sadnica, sa te povlastice, ima on 11.000 čokota, živi od toga. On živi od toga, a oni mu traže analizu zemljišta za tih 300 sadnica. A on kaže njima, šta će njemu analiza, gaji lozu 40 godina, tih 300 sadnica je sića, ali, što prave selekciju, kad je to država propisala…
MOJ SLUČAJ: Branislav, ministar, prati problem vinara Ranković Branka iz Zeoka
Ranković Branko, čist vinogradar iz Zeoka, kao on ne ispunjava uslove, a ima 11.500 čokota, ima navodnjavanje, pogledajte, pokazuje slike, kako voda ide, 900 metara ide voda, i oni sada mene naprimer izbegavaju, daju svojim prijateljima, pa dokle. Reporter mu sugerisa da bi mogao da se učlani, gospodin kačket iz Zeoka odgovori pitanjem, Gde da se učlani, u stranku, pa nastavi, to mene ne treba, ja sam glas’o za Vučića, on treba da udari branik, da budu svi pošteni, ne zna da li znaju kako je glas’o, ali, on je apsolutno za Vučića, a eto, odvukoše ministra od njega…
Sa bine krenu Pukni zoro, ministar gospodin je izlazio na vrata hale poduprta crvenim vatrogasnim aparatima, Ginis voditelj je sve pozdravljao sa najvećeg sajma, Ruse kose umetnica u crvenoj haljini je pozirala sa izlagačima po štandovima… Na zadatak obilaska hale, i tog degustiranja, krenu i žensko što pomoćnica ministarke Brnabić, i ona za sve imađaše pozdrave i lepu reč. Opet se javi Ruse kose umetnica sa dojmljivom pesmom, Ja sam mala garava, crna tvoja Ciganka… Kad degustiranje bilo na vrhuncu, reporter krenu u povlačenje, i napolju se čuo neponovljivi glas Ginis voditelja, koji je slao pozdrave zemlji i svetu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.