
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
“Linglong” će zaposliti 1200 radnika, a od ove investicije kroz plate, poreze i takse prihodovaće se više od 630 miliona dinara godišnje – odgovor je vlasti na kritike izgradnje gigantske fabrike auto-guma, ticale se one ekologije, nelegalne gradnje ili prava radnika. Vlastodršci čvrsto veruju u ekonomsku korist kineskog poslovanja u Srbiji, dok kritičari kineske kredite i investicije smatraju udicom kojom ova zemlja, osim ekonomskog “peca” i politički uticaj. Kina je kročila na Balkan pre desetak godina. Ubedljivo najviše projekata započela je u Srbiji, navodi BIRN.
Krediti, direktne investicije, kupovina i akvizicija firmi vidovi su ekonomskog prisustva Kine na našim prostorima. Most “Mihajlo Pupin”, nazivan “jednom od prvih kineskih investicija ovog dela Evrope”, nije podignut ulaganjem, već kineskim kreditom. Zabunu unose političari koji neretko zajmove predstavljaju kao investicije. Tako se finansiraju i izgradnja bloka termoelektrane Kostolac B i proširenje kopa uglja Drmno, modernizacija delova pruge od Novog Sada do Mađarske, deonice autoputa “Miloš Veliki”, radovi na beogradskoj obilaznici, Fruškogorski koridor.
U navedenim poslovima kineske kompanije su glavni izvođači radova. Suprotno ovdašnjoj i evropskoj regulativi, tenderi nisu sprovođeni. Ugovaranje radova direktnom pogodbom omogućavaju međudržavni sporazumi Kine i Srbije. Takav način poslovanja omogućio je da predočena cena Fruškogorskog koridora bude znatno viša od troškova uporedivih saobraćajnica u regionu. Kilometar autoputa od jonske luke Igumenice do grčko-turske granice, čija je gradnja pre par godina bila među najzahtevnjim neimarskim poduhvatima u Evropi, jeftiniji je od predviđene vrednosti kilometra saobraćajnice kroz Frušku goru.
Osim troškova, upitna je i opravdanost pojedinih infrastrukturnih projekata poverenih kineskim partnerima. Primer je budući autoput Beograd – Zrenjanin – Novi Sad. O trasi i tipu ove saobraćajnice nije bilo javne diskusije, urbanistički plan je samo isporučen, a primedbe građana čije su parcele zahvaćene autoputem ostale su bez odgovora. Nejasno je zbog čega se odustalo od prvobitnog projekta AP Vojvodine da se prošire postojeći pravci Zrenjanin – Novi Sad i Zrenjanin–Borča. Umesto toga, Vlada Srbije je pokrenula aktivnosti oko izgradnje autoputa nekoliko meseci nakon sporazuma sa “Linglongom” o ulaganju u Zrenjaninu. Stanovnici ovog grada utiska su da se autoput gradi prvenstveno zbog gumare.
Poslednjom u nizu direktnih pogodbi kineskoj kompaniji kao investitoru lane je dodeljen, prema najavama, najveći projekat izgradnje i rekonstrukcije komunalne infrastrukture “Čista Srbija”. Da je planirana tehnologija štetna i prevaziđena, upozorio je profesor emeritus Imperijal koledža u Londonu Čedo Maksimović, ekspert za integralno upravljanje gradskim vodama. On je sklapanje pomenutog posla uporedio sa nabavkom crno-belih televizora umesto savremenih sa tankim ekranima.
U protekloj deceniji kineska “Eksport-import banka” odobrila je najmanje 5,7 milijardi evra kredita za projekte u Srbiji, beleži BIRN. Iako su mnogi strepeli da našoj zemlji preti “scenario” Crne Gore, koja je lane tražila pomoć EU da otplati kineski kredit za izgradnju autoputa, deo ekonomista smatra da opasnosti od dužničkog ropstva još uvek nema jer iznosi kineskih kredita nisu toliko visoki. Ipak, i oni upozoravaju da neki od zajmova jesu uzeti pod većim kamatnim stopama nego što se moglo naći na tržištu kapitala, kao i da se gomilaju (pre)skupi projekti zbog kojih se zadužujemo.
Procenjuje se da se Srbija za kineske zajmove opredeljuje jer nema kontrole trošenja sredstava kao kod drugih međunarodnih kreditora, a pojedini analitičari ističu i da je EU zanemarila ovdašnje krajeve kada je reč o finansiranju potrebne infrastrukture.
Najveći kineski investitori u Srbiji jesu “Ziđin majning” (preuzeo RTB Bor), “Linglong tajer” (investitor zrenjaninske gumare) i “HBIS grupa” (vlasnik smederevske železare). I da se ostvare najave o prihodima od tih kineskih investicija, ostaje pitanje koja je dugoročna cena ekološkog i zdravstvenog uticaja čeličane, rudnika ili fabrike guma, uzevši u obzir dosadašnju (ne)spremnost nadležnih da kontrolišu poslovanje kineskih kompanija.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve