Bez obzira na različita pravna tumačenja njegovih postupaka, brzina i način donošenja odluka u Savetu Republičke radiodifuzne agencije mogu se protumačiti jedino kao puka demonstracija sile. Nešto kao: žalite se vi, samo se žalite, ali zna se ko je glavni baja u selu
IZNAD SUDA: Nenad Cekić
Da kojim slučajem poseduje ono čarobno ogledalo iz bajke o Snežani i sedam patuljaka, predsednik Saveta Republičke radiodifuzne agencije Nenad Cekić bio bi sigurno zadovoljan odgovorima koje bi od njega dobijao svako jutro. Na pitanje „Ko je najjači u Srbiji?“, siroto ogledalo bi, htelo ne htelo, moralo da prizna: Savet, sa sve Cekićem na njegovom čelu.
Nakon što je Vrhovni sud Srbije 19. maja 2006. odlučio da poništi odluku Saveta o privremenoj zabrani emitovanja programa BK TV-a, Savet je isto veče odlučio da od tog posla ipak nema ništa. U saopštenju koje je prosleđeno medijima te večeri navedeno je da je „postupajući po primedbama iz presude Vrhovnog suda Srbije“ Savet doneo „novu odluku o privremenom oduzimanju dozvole RTV BK Telekom d.o.o. u trajanju od trideset dana, počev od aprila 2006“. Iste večeri, odlučeno je i da se odbace prigovori svih drugih gubitnika na konkursu za dodelu frekvencija: kako je neke od tih prigovora Savet dobio samo dan ranije, još jednom se pokazalo da su članovi tog tela ljudi obdareni talentom da u rekordnom roku pročitaju i analiziraju stotine stranica. Na konferenciji za novinare održanoj 22. maja Savet RRA i zvanično je objavio da je konkurs za dodelu nacionalnih frekvencija završen, da bi Republička agencija za telekomunikacije trebalo da izvrši „tehničke pripreme“ i da okončanjem konkursa „svi emiteri koji nisu dobili dozvolu nemaju pravo da dalje emituju program“. Prema slovu zakona, nezadovoljnima je preostalo da pokrenu upravni spor. Problem je samo u tome što je to „slovo zakona“ i do sada primenjivano i tumačeno kako je kome palo na pamet.
SUDVS. SAVET: Za sada najzanimljiviji deo ove priče svakako je sukob na liniji članovi Saveta – najviši sudski organ u državi. U obrazloženju svoje odluke od 19. maja, Vrhovni sud Srbije saopštio je da su utvrđene „očigledne nezakonitosti“ u vezi sa zabranom emitovanja BK TV-a, da „Savet nije utvrdio odlučne činjenice i dao pravne razloge za donošenje odluke o oduzimanju dozvole za emitovanje… i time je bitno povredio pravila postupka“. Takođe, navodi se da su „prema oceni Vrhovnog suda, prilikom donošenja osporene odluke citirane samo odredbe Zakona o radiodifuziji, ali RRA nije u obrazloženju navela izvedene dokaze na osnovu kojih bi utvrdila odlučne činjenice za pravilnu primenu materijalnog prava“.
S druge strane, Savet, odnosno njegov potpredsednik Aleksandar Vasić, bazirao je svoj kontranapad na proceduri primenjenoj u Vrhovnom sudu. Prema Vasićevim rečima, Vrhovni sud je 9. maja Savetu dostavio tužbu BK TV-a i tom prilikom naveo da RRA ima 15 dana da se o tom pitanju izjasni. „Znači, taj rok ističe 24. maja, a sud je odlučivao mimo rokova koje je sam dao. Do trenutka donošenja presude Vrhovnog suda, mi nismo dostavili nikakvu dokumentaciju, jer smo imali još pet dana i nameravali smo to da učinimo početkom sledeće nedelje“, objasnio je Vasić 20. maja. Totalnu zabunu unela je, međutim, činjenica da je u saopštenju Vrhovnog suda prosleđenom medijima navedeno da je Savetu za odgovor ostavljeno ne 15 dana kako tvrdi Vasić, već osam dana. „… Kako je ovaj rok protekao, a tuženi nije dostavio spise, to je sud na osnovu ovlašćenja iz člana 29. Zakona o upravnim sporovima… utvrdio da osporena odluka sadrži nedostatke koji sprečavaju ocenu njene zakonitosti…“
Konačno, Vrhovni sud ponovo se oglasio u ponedeljak 22. maja. U izjavi za „Večernje novosti“ portparolka suda Vesna Dabić doslovce je rekla: „Tačno je da je sud ostavio rok od 15 dana za odgovor na tužbu, ali po Zakonu o upravnom postupku, sud odluku može doneti i bez primljenog odgovora na tužbu ukoliko je rešenje o kom odlučuje očigledno nezakonito… Prema tome, sve i da je Savet RRA dostavio VSS-u odgovor na tužbu RTV BK Telekoma, VSS bi ukinuo zabranu emitovanja programa ove kuće.“ Ipak, šta god da je Vesna Dabić rekla, kakvo god da je obrazloženje dao sud, koji god rok da je bio u pitanju, kakvo god da je pravno tumačenje odluka Saveta i kontraodluka Vrhovnog suda, poslednja reč pripala je Cekiću i njegovoj družini. Ne samo da je svega nekoliko sati pošto je BK TV počeo da emituje program, ova stanica opet izbačena iz etra, već su po hitnom postupku odbačeni svi gubitnički prigovori, kako se ne bi slučajno dogodilo da BK ipak „progleda“ posle 25. maja kada ističe privremena zabrana emitovanja. Zakon o radiodifuziji, takav sakat kakav jeste, omogućava Savetu RRA da odbaci prigovore u roku „od odmah“, ali se, imajući u vidu situaciju koja je nastala posle objavljivanja rezultata konkursa, takva urgentnost može protumačiti samo kao još jedna demonstracija sile. Nešto kao: žalite se vi, samo se žalite, ali zna se ko je glavni baja u selu.
JAČIODSVIH: Kad se ima u vidu da su u paketu s prigovorima BK TV-a na rezultate konkursa za dodelu frekvencija, odbačeni i prigovori drugih gubitnika, na prvi pogled bi moglo da se kaže kako su RTL i niški TV 5 zapravo kolateralna šteta – da su i njihovi prigovori odbačeni po hitnom postupku (umesto u zakonom predviđenom roku od 30 dana) samo da bi se konačno porazio BK TV. Međutim, kad se stvari malo detaljnije pogledaju, čini se da je urgentnost i u tom slučaju bila neophodna. Ne, naravno, zbog poštovanja zakona, već opet zbog demonstracije moći. Ovoga puta, prema faktorima mnogo jačim nego što je to BK klan. U više medijskih izveštaja o nedavnoj poseti premijera Vojislava Koštunice Nemačkoj, navedeno je da su tamošnji zvaničnici izrazili nezadovoljstvo tretmanom nemačkih kompanija u Srbiji – navodno, čak je i kancelarka Angela Merkel pomenula slučaj RTL-a, odnosno činjenicu da ova kuća nije dobila nacionalnu frekvenciju. Upućeni izvori „Vremena“ tvrde da je Koštunica (u svom stilu, tj. u pola glasa i nekako stidljivo) objasnio da je Savet RRA nezavisno telo i da konačna odluka još nije doneta, a da je posle toga upozoren da kako zna i ume sredi situaciju. Koštunica se iz Nemačke vratio 16. maja, Vrhovni sud je poništio odluku Saveta RRA 19. maja, a istog dana uveče stvar je zapečaćena odbijanjem prigovora svih kandidata.
Šta se, dakle, dogodilo? Zvanična verzija govori da to nikada nećemo znati: na konferenciji za novinare 22. maja član Saveta Vladimir Cvetković odbio je da odgovori na pitanje koji su članovi Saveta prisustvovali sednici 19. maja (tražio je da mu se pitanje dostavi pismeno), a advokat RRA Čedomir Golubović istakao je da je zapisnik sa te sednice, po Zakonu o opštem upravnom postupku, tajni dokument. Nezvanična verzija, međutim, mogla bi da glasi ovako: Koštunica se vraća iz Nemačke, opominje Savet da preispita svoje odluke zbog „mira u kući“ i saradnje s nemačkim kompanijama; samo dan posle toga, u Savet stiže prigovor RTL-a, da bi već u sledeća 24 časa Vrhovni sud doneo odluku kakvu je doneo. Pritisnut sa svih strana, Savet može ili da prizna poraz (da prihvati prigovor RTL-a, TV-a 5 i BK TV-a, kao i da poštuje odluke Vrhovnog suda) ili da nastavi u stilu u kome je započeo svoju karijeru: da lupi šakom o sto i tako svima stavi do znanja da se neće obazirati ni na koga. Formalno-pravno, dakle, Savet je zaista sačuvao svoju nezavisnost. Ta činjenica bila bi vredna divljenja da isti taj Savet svoje diskreciono pravo odlučivanja nije iskoristio na vrlo čudan način (dodeljivanjem frekvencija stanicama sumnjivog kapitala i sumnjivih perspektiva i odbijanjem kandidata koji su u trku ušli daleko ozbiljnije), da sve najbitnije odluke nije donosio u roku od 24 časa, da od svojih odluka nije pravio medijske spektakle sa sve policijom i, konačno, da nije ignorisao odluke institucije koja mu je po prirodi stvari nadređena. Posle svega, a bez obzira na vrlo različita pravna tumačenja odluka Saveta RRA, čini se da je između zakonski proklamovane nezavisnosti tog tela i njegove samovolje jednostavno stavljen znak jednakosti.
ZAVRŠNIČIN: Pošto je Savet 22. maja obznanio da je konkurs za dodelu nacionalnih frekvencija završen, BK TV gubi pravo na dalje emitovanje programa (čak i posle 25. maja, kada ističe privremena zabrana), niški TV 5 ima pravo da program emituje u svom regionu pošto bi tek trebalo da se odlučuje o lokalnim frekvencijama, TV Politika definitivno nestaje iz etra, a svima njima, kao i RTL-u koji nije emitovao program u Srbiji, preostalo je da pokrenu upravni spor. Ukoliko sud odluči da su tokom konkursa poštovane zakonske odredbe, Cekić i družina mogu da odahnu i da se bace na podelu lokalnih frekvencija. Ukoliko se pak utvrdi da procedura nije poštovana, sve do sada donete odluke moraju da se preispitaju. U prevodu: konkurs jednostavno „pada“ i sve se vraća na početak.
Prema do sada poznatim elementima, može se jedino reći da su oba scenarija moguća. Za rad Saveta nadležan je jedino sud i samo je na sudu da utvrdi da li su postupci Saveta bili formalno u granicama zakona – sve dosadašnje optužbe na račun rada Saveta, baš kao i sva tumačenja koja govore u prilog tezi da je Zakon doslovce poštovan, jednostavno nemaju nikakvu težinu. U slučaju da sud utvrdi zakonitost postupaka Saveta, Srbija će konačno imati priliku da vidi kako to izgleda TV Avala i kako će se to promeniti TV Košava i TV Hepi (prema onome što su do sada prikazali, a ukoliko žele da ih bilo ko gleda, definitivno će morati da se promene). U suprotnom, eto nama opet višemesečne zabave… Naravno, uvek postoji mogućnost i za nešto između: šuška se, naime, da su neki od pobednika već uveliko na medijskom tržištu i da se samo čeka kupac voljan da plati milione za ono što su oni (pošteno, naravno) osvojili na konkursu za nacionalnu frekvenciju. Nevolja je jedino što će šira javnost u tom slučaju biti lišena najsočnijih detalja. Jer, u Srbiji, u kojoj se Zakon o radiodifuziji, Zakon o informisanju i ostali zakoni poštuju tako dosledno kao što se poštuju (posebno kad to nekome odgovara), biće nemoguće objaviti u čijem će džepu i putem kojih mehanizama završiti pare. A pare su zaista velike. Verujte na reč.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!