Javnost nije upoznata sa tim ko je savetnik za vojna pitanja predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ali jedna stvar je potpuno jasna – čovek smesta treba da dobije otkaz. Jer svoj posao radi tako loše da predsednik više ni u jednom nastupu vezanom za vojsku nije u stanju da izjavi bilo šta što nije u potpunosti "posvađano" sa činjenicama i brojkama
Ne bi valjalo da čovek kojeg ministar odbrane Aleksandar Vulin tako uporno naziva „vrhovnim komandantom oružanih snaga“ bude tako loše obavešten. Ali, krenimo redom…
foto: vreme arhiv…i eskadrila aviona MiG-21 u vreme JNA
Sve je počelo kada je postalo izvesno da će donacija iz Rusije od šest lovaca MiG 29 konačno stići u Srbiju. Najavljujući da će početkom oktobra doći dugo čekani lovci, Vučić je rekao da je u Srbiju za kratko vreme stiglo više aviona nego za proteklih 40 godina, dakle od 1977. godine! Problem je samo u tome što nije. Jer od 1977. godine do raspada Jugoslavije za potrebe JNA nabavljeno je više od 330 mlaznih borbenih aviona iz zemlje i inostranstva. U tom periodu nabavljen je 91 MiG-21 u verziji Bis i 25 u dvosedoj verziji UM, kupljeno je 16 MiG-ova 29, dok je iz fabrike u Mostaru u jedinice stiglo 114 aviona orao i 85 školsko-borbenih aviona supergaleb G-4. Ukupno 331 letelica.
Par dana kasnije, predsednik se donekle ispravio pa je rekao da je zahvaljujući poslu sa Rusijom Vojska Srbije (VS) u posedu „devet ili deset MiG-ova 29“, što je najveća brojka na stanju tog tipa još od 1990. godine. Pa ipak, ako se konsultuje zvanična monografija 204. lovačkog puka, dolazi se do podatka da je u rat sa NATO om 1999. godine VJ ušla sa 16 aviona tog tipa. Na 105. strani konkretno se navodi da je 24. marta u 17.45 (dva sata pred početak rata) puk imao dva aviona MiG-29 u Nišu, dva na aerodromu Ponikve, jedan u Podgorici i 11 aviona na Batajnici. Ne računajući 19 aviona tipa MiG-21.
U istoj izjavi predsednik je naveo da će, nakon što se završe remont i modernizacija, Ratno vazduhoplovstvo rešiti sve probleme sa lovačkom avijacijom u narednih 20 godina i da će to biti eskadrila koja je „ubedljivo najjača u regionu“. Na stranu što eskadrila treba da ima ne „devet ili deset“ nego od 12 do 16 aviona, to je najmanje važno, ali su i druge dve tvrdnje u najmanju ruku sporne. Prvo, „novi“ MiG-ovi iz Rusije nisu baš novi, s obzirom da imaju u proseku 28 godina. Do momenta kada se vrate sa remonta i (moguće) modernizacije imaće bar 30 godina, što je važeći vremenski resurs za letelice tog tipa. Resursi za MiG-ove 29 sada se rutinski produžavaju na 40 godina, a sve i da im proizvođač omogući upotrebu do 45 godina, to će i dalje biti bar za tri do pet godina manje od procenjenih 20 godina. Nema sumnje da ocena da će srpska vojna avijacija uskoro biti najsnažnija u regionu godi uhu prosečnog srpskog militariste, a autor ovog teksta u tom pogledu nije izuzetak. Ali, opet ostaje ta sitnica da ni to nije tako. Srbija će, doista, biti jača od BiH, Crne Gore, Makedonije i Albanije koje nemaju mlazne borbene avione. Biće jača i od Bugarske, čije se vazduhoplovstvo nalazi na dosta niskim granama. Hrvatska ima 12 MiG-ova 21, od kojih će Srbija svakako biti jača, ali se postavlja pitanje da li će ta zemlja uspeti u naumu da nabavi američke lovce F-16 do momenta kada svi srpski MiG-ovi budu remontovani i modernizovani (procena je 2021. godine). Ne treba zaboraviti da je u regionu i Mađarska koja ima 13 švedskih gripena koji su bar upola mlađi i nešto savremeniji od aktuelnih srpskih MiG-ova, a tu je i Rumunija koja ima 12 aviona F-16 i više desetina modernizovanih MiG-ova 21.
U očima poznavalaca vojne avijacije ništa bolje ne bi prošla ni predsednikova procena da, uprkos protoku vremena, i dalje nema bolje mašine od MiG-a 29. Samo u ruskoj vojsci leti na desetine boljih borbenih aviona poput Suhoja 30 i 35. Pa čak je i iz fabrike MiG u poslednjih nekoliko godina stiglo više novijih generacija koje su daleko bolji od verzije koju ima Vojska Srbije, poput verzija MiG-29M, M2 ili K, a uskoro se očekuje i dolazak znatno unapređenog MiG-a 35. Upravo je činjenica da u toj zemlji postoji znatan broj modernijih aviona dovela do odluke da se osnovne verzije MiG-a 29 izbace iz borbenih jedinica, čime je i stvoren uslov za donaciju Srbiji.
Govoreći o tome kako je vlast SNS a zatekla loše stanje, Vučić je rekao da je vojska, kada je on bio ministar odbrane, imala samo dva lovca MiG 21 i dva MiG-a 29, ali i njih van resursa. Pa ipak, ni ta tvrdnja ne prolazi činjeničnu proveru. Vučić je bio izabran za ministra odbrane krajem jula 2012. a već u septembru te godine na aerodromu Batajnica održan je veliki aero-miting povodom 100 godina srpske vojne avijacije. Na toj svečanosti, kojoj je prisustvovao i sam Vučić, letela su tri srpska MiG-a 29, što je moguće proveriti i na mnogobrojnim snimcima na Jutjubu.
Ko god da je savetovao predsednika Srbije prilikom davanja izjava o dolasku novih aviona iz Rusije, učinio mu je medveđu uslugu. To nikako nije dobro jer predsednik „kao vrhovni komandant“ treba da ima prave informacije da bi mogao da donosi adekvatne odluke. Kada bismo primenili logiku provladinih tabloida, mogli bismo tu osobu da optužimo i za sabotažu. Ali šalu na stranu.
Posao sa ruskim MiG-ovima je dobar i ovakav kakav jeste i nema potrebe da se izmišljaju netačne cifre, da se konstruiše nepostojeća snaga i da se broje avioni koji neće leteti još mesecima ili godinama. Ruska donacija i postojeći avioni u inventaru VS, kada jednom polete, omogućiće da se preživi, da se sačuva ideja o letenju i da se pregura naredna dekada. Da se dočeka trenutak kada će Srbija možda biti dovoljno finansijski jaka da porazmisli i o nabavci novih i savremenih aviona. I to nije loš rezultat, naprotiv. Loše je ako se vojska doživljava jedino kao sredstvo za političku promociju. Jer vojska je ozbiljna stvar a avijacija je veoma skup sport. I oduvek ima samo jednu namenu, a to svakako nije letenje na aero-mitinzima. Ako se ikada desi da nam avijacija zatreba u svojoj pravoj nameni, neće nam ništa vredeti nijedan afirmativan tekst u vladinom tabloidu ili izjava stranačkog analitičara u jutarnjem programu.
Vredeće nam samo oni obučeni piloti i ispravni avioni koje budemo mogli da podignemo u vazduh.
Grozne čizme
Da ne bude da je predsednikov savetnik loš samo kada je u pitanju Ratno vazduhoplovstvo, govori i Vučićeva izjava iz maja kada je rekao da je mnogo učinjeno u zanavljanju vojne opreme pa sada svi vojnici imaju nove uniforme i čizme.
„Ljudi kažu da se ne dešava ništa u vojsci, a dešava se to da više nema onih groznih čizama koje smo u JNA nosili 1988–1989, već svi imaju po dva ili tri para i više uniformi“, rekao je Vučić. Na stranu što će vam svako ko je bio u vojsci reći da „groznim JNA čizmama“ ništa živo ne fali ako su čitave, ali ni ovo baš ne odgovara situaciji ne terenu. Sajt VS i dalje je pun fotografija na kojima se mogu videti vojnici u svakodnevnim aktivnostima kako nose tu obuću. I to ne samo rezervisti, vojnici na dobrovoljnom služenju ili pripadnici oklopnih jedinica, već je te čizme moguće primetiti i na fotografijama budućih podoficira koji se obučavaju u Komandi za obuku. Novih čizama je više nego ranije, ali „grozne JNA čizme“ nisu ni blizu da budu izbačene iz upotrebe, a nema ni govora da sada svi imaju po nekoliko rezervnih pari. Jer zbog čega bi ministar Vulin, na predstavljanju rezultata 100 dana rada Ministarstva, najavio da će se nastaviti nabavke uniformi i čizama? Ma koliko da nam dobro ide, teško je poverovati da nam ide toliko dobro da će uskoro pripadnici vojske zadužiti i četvrti i peti par novih čizama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!