Ćutanje uprave predstavlja propuštanje nadležnog organa javne uprave da u određenim zakonskim rokovima donese i dostavi odluku stranci. Suština pravnih sredstava koja se stavljaju na raspolaganje građanima u vezi sa ćutanjem uprave jeste u pružanju pravne zaštite u slučaju kada organ javne vlasti prosto ne odlučuje o njihovom zahtevu, odnosno bez valjanog razloga ne donese odluku po zahtevu (žalbi) stranke
Nenad B.Kovacevic advokat Yukomfoto:privatna…
Prilikom pominjanja zaštite prava i interesa građana, opšta javnost će najčešće pomisliti na razne sudske postupke u kojima građani pokušavaju da ostvare ili zaštite svoja na Ustavu i zakonu zasnovana prava i interese.
Iako sudovi predstavljaju ponekad poslednje sredstvo u zaštiti prava i interesa građana, građani zapravo najčešće ostvaruju, odnosno štite svoja prava i interese najpre pred organima uprave, kao što su republički organi (npr. ministarstvo, agencije itd.), pokrajinski, gradski ili opštinski (sekretarijati, direkcije, uprave, inspekcije, zavodi itd.), ili neke organizacije koja može obavljati poslove od javnog interesa ili imati poverena ovlašćenja (javno preduzeće, ustanova itd).
Ukratko, svaki put kada ste podnosili zahtev za ostvarivanje nekog prava, na primer prava na roditeljski ili dečiji dodatak, subvenciju za privatni vrtić, upis prava svojine ili drugog prava na kući ili stanu, upis u matične knjige (rođenih, venčanih, umrlih), upis u privredne i druge registre, vi ste zapravo bili deo upravnog postupka u kojem je neki organ javne vlasti odlučivao o vašim pravima, interesima ili (u slučaju, recimo, poreskih i ostalih dažbina) obaveza.
Ipak, kao ni sudovi, ni organi uprave nisu u potpunosti lišeni manjkavosti, mogućih zloupotreba ili samovolje, bilo da se ti propusti sastoje u nezakonitom postupanju, odugovlačenju postupka ili potpunom izostanku bilo kakve aktivnosti, odnosno odgovora na zahteve građana.
ĆUTANJE UPRAVE
Ovo potonje ponašanje organa uprave, odnosno potpuni izostanak odluke o nekom pravu ili interesu građana, je prepoznato u našem pravnom sistemu, a nije nepoznato ni građanima. Na sreću, naš pravni sistem predviđa i pravna sredstva ukoliko dođe do tzv. “ćutanja uprave”.
Ćutanje uprave predstavlja propuštanje nadležnog organa javne uprave da u određenim zakonskim rokovima donese i dostavi odluku stranci. Suština pravnih sredstava koja se stavljaju na raspolaganje građanima u vezi sa ćutanjem uprave je u pružanju pravne zaštite u slučaju kada organ javne vlasti prosto ne odlučuje o njihovom zahtevu, odnosno bez valjanog razloga ne donese odluku po zahtevu (žalbi) stranke.
U slučaju da dođe do ćutanja uprave građanima su, u principu, na raspolaganju dva pravna sredstva za ostvarivanje pravne zaštite, i to žalba zbog ćutanja uprave, koja se podnosi višem organu uprave, i tužba zbog ćutanja uprave, koja se podnosi Upravnom sudu.
ŽALBA ZBOG ĆUTANJA UPRAVE
Zakonom o opštem upravnom postupku propisani su rokovi za donošenje rešenja u upravnom postupku, uz napomenu da posebnim zakonima mogu da budu određeni i kraći, ali ne i duži rokovi. Ukoliko organ uprave protiv čije odluke je dopuštena žalba uopšte ne donese odluku, stranka ima pravo na žalbu.
Ova žalba se može podneti drugostepenom organu, i to isključivo u roku od godinu dana od dana podnošenja zahteva organu uprave (što znači da je treba podneti nakon roka koji je organ uprave imao da donese rešenje, ali pre isteka roka od godinu dana).
Ukoliko drugostepeni organ utvrdi da su ispunjeni uslovi za podnošenje žalbe zbog ćutanja uprave i da prvostepeni organ nije doneo nikakvo rešenje po zahtevu stranke u određenom roku, tražiće od prvostepenog organa da ga obavesti o razlozima zbog kojih nije blagovremeno izdao rešenje.
Razlozi za ćutanje uprave prvostepenog organa uprave mogu biti opravdani ili neopravdani – u obe ove situacije drugostepeni organ postupa na određeni način. Naime, ukoliko su razlozi ćutanja prvostepenog organa opravdani (ili rešenje nije doneto krivicom same stranke), drugostepeni organ će naložiti prvostepenom organu da izda rešenje u roku koji ne može da bude duži od 30 dana.
Ukoliko su, međutim, razlozi ćutanja prvostepenog organa neopravdani, drugostepeni organ može sam da reši tu pravnu stvar, ili da naloži prvostepenom organu da reši upravnu stvar – izda rešenje u roku ne dužem od 15 dana (ukoliko prvostepeni organ ni tada ne postupi po nalogu, onda drugostepeni organ ima obavezu da sam reši upravnu stvar umesto prvostepenog organa).
TUŽBA ZBOG ĆUTANJA UPRAVE
Za razliku od žalbe zbog ćutanja uprave koja se podnosi upravnim organima (bilo prvostepenim bilo drugostepenim), tužba zbog ćutanja uprava predstavlja obraćanje stranke Upravnom sudu (dakle, sudstvu kao drugoj grani vlasti), kako bi zaštitila prava povređena od strane organa uprava.
Navedena tužba se prema Zakonu o upravnim sporovima može podneti u tri slučaja:
Kada je nadležni organ doneo prvostepeno rešenje na koje se stranka žalila, ali drugostepeni organ nije odlučio o žalbi stranke u zakonom propisanom roku (a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke);
Kada prvostepeni organ po zahtevu stranke nije u zakonom propisanom roku doneo prvostepeno rešenje protiv koga žalba nije dozvoljena (pa tužba ostaje jedino pravno sredstvo);
Kada prvostepeni organ u zakonom propisanom roku nije doneo rešenje o zahtevu stranke, a drugostepeni organ nije odlučio o žalbi koju je stranka izjavila zbog nedonošenja prvostepenog rešenja (takozvano dvostruko ćutanje uprave).
Ono što je važno da građani znaju jeste da pored dostavljanje uredne tužbe moraju da uz tužbu dostave sve dokaze, uključujući i dokaz o predaji žalbe nadležnom organu zbog nedonošenja traženog akta i kopiju žalbe.
BORBA PROTIV ĆUTANJA UPRAVE – DOMETI I ZAKLJUČCI
Iako je dobra vest što propisi predviđaju različita pravna sredstva kao zaštitu od “ćutanja uprave”, ono što građane zapravo zanima jeste samo da li su ta sredstva delotvorna.
Za postupanja pred upravim organima je već poznato da mogu da potraju i više godina, posebno u složenijim predmetima. Situacija je nešto bolja kada se radi o upravnom sporu i postupanju Upravnog suda – prosečno trajanje upravnog spora je oko 500 dana, što se od strane suda može smatrati razumnim rokom, iako građani verovatno ne dele to mišljenje.
Iako slučajevi “ćutanja uprave” nisu retkost, praksa je pokazala da se žalba protiv ćutanja uprave podnosi u vrlo malo slučajeva u kojima organ nije odlučio u zakonskom roku. Najčešće je to zato što građani ne znaju da organ mora da odluči u određenom roku, i ne znaju da mogu da se zaštite podnošenjem žalbe i tužbe protiv ćutanja uprave.
U nadi da će i ovaj tekst podići svest građana o pravnim sredstvima koja im stoje na raspolaganju prilikom “ćutanja uprave”, pouka za građane je da, iako uprava može da “utihne”, građani to ne bi trebalo da rade. Baš suprotno, pravna sredstava koja pravni sistem pruža su “glas” koji građani moraju da koriste ne samo kako bi se borili protiv nezakonite tišine, nego i kako bi blagovremeno i delotvorno zaštitili sva svoja prava i interese.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.