Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kandidatkinja za predsednicu Srbije
Ko je, odakle je: Rođena je 1960. godine u Podujevu, u porodici Pavlović. Majka Olivera bila je domaćica, a otac Vučina medicinski radnik. Do Jadrankinog polaska u školu Pavlovići su živeli u Prištini, a zatim su se preselili u Beograd. Završila je gimnaziju i Višu pedagošku školu, ali nikada nije radila u prosveti – dvanaest godina radila je kao službenica u „Minelu“, a posle se posvetila porodici.
Po čemu je poznata: Po tome što je supruga Vojislava Šešelja. Do njegovog odlaska u Hag 2003, Jadranka je bila poznata samo kao žena iza Šešeljevog ramena, nečujna i skoro nevidljiva. Nakon njegovog odlaska, progovorila je i o njemu i o njihovom braku.
Kako je sve to počelo: O braku, kako se navodi u zvaničnoj biografiji, „nije razmišljala do tridesete, što je zadavalo veliku brigu roditeljima“. Sa Vojislavom Šešeljom srela se slučajno, na beogradskom Sajmu knjiga. „Znala sam ko je, ali me politika i političari nisu zanimali. Možda ću sada zvučati prepotentno, ali potrudio se da ne ostane na jednom susretu, a ja sam prilikom novog viđenja shvatila da je duhovit i šarmantan i da našim viđenjima neće biti kraja.“ Venčali su se kada joj je bilo 32 godine. Imaju sinove Aleksandra, Mihaila i Vladimira.
Šta joj je Voja obećao pre braka: Da neće dugo ostati u političkom životu, jer namerava da se posveti profesuri na univerzitetu.
Šta nosi Voji: „Knjige. Ništa drugo i ne mogu da nosim. Jednom je na statusnoj konferenciji pričao koje sam mu knjige odnela, a onda sam sebi rekla da ću ostati upamćena kao nosač knjiga.“
S kim se druži: Nikada nije viđana na koktelima i zvaničnim prijemima. Od političara, kontaktira samo sa radikalima i gradonačelnikom Jagodine Draganom Markovićem Palmom.
Kakva je domaćica: „Radim sve što rade i druge žene ovog sveta. Moj muž nije gurman i više voli da kvalitetno provedemo zajedničke trenutke nego da ja kuvam.“
Kupa li se u bazenu: Iako ima bazen od 124 kvadrata u dvorištu, kaže da joj on ne treba, jer joj je život „okrenut tumbe“. Nema para da ga zatrpa, a ne veruje ni da bi Voja to želeo.
A u moru: Od kada se udala, samo je jednom porodično letovala u Crnoj Gori. Međutim, tada su ih, zbog Šešeljevih političkih stavova, izbacili iz Prčnja.
Šta je rekla 23. marta 2012: „Nisam nikada bila uključena u izbornu kampanju, pa ni sada. Nemam ja šta da pričam o tome. Nisam ni mislila da bi trebalo. Da sam htela, verujem da Vojislav ne bi imao ništa protiv. Možda bi mu se i dopalo. Možda bih pridobijala neke jeftine poene, a to nikako nisam htela. Nije to u stranci nasleđe. Dovoljno sam bila angažovana u porodici.“
Šta je rekla 7. aprila 2012: „Odlazeći u Hag, moj suprug Vojislav Šešelj, SRS i ideju ponosne Srbije koja se nikome ne udvara i brani svakog čoveka ostavio je Tomislavu Nikoliću, koji je tu ideju izdao, a stranku odlučio da uništi. Izdali su sve, ostala je samo Srbija da je izdaju i ja hoću protiv toga da se borim… Meni je SRS kuća, moja porodica, sve što je moj suprug stvorio. Kandidujem se sa jedinom željom da je sačuvam od onih koji su izdali Voju i stranku i koji bi isto tako izdali i Srbiju.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve