Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
V.d. direktora Poreske uprave Srbije
Osnovni podaci: Rođen je pre 54 godine u mestašcu Grad, kod Murske Sobote, u Sloveniji. Otac mu je iz sela Bioska iz okoline Užica, pa tako ima i srpsko državljanstvo. Završio je Vazduhoplovnu gimnaziju „Maršal Tito“ u Mostaru, a onda se vratio u Sloveniju na studije prava. Na pravima je magistrirao, a neki kažu „iz zezanja“ latio se i studiranja na Fakultetu za sport u Ljubljani.
Početak karijere: Počeo je u Iskra komercu, ali mu je kao radoholiku, osmočasovno radno vreme bilo malo, pa je za popodnevne sate otvorio računovodstvenu firmicu koja je uskoro prerasla u preduzeće za poresko savetovanje. Jedan je od osnivača Društva poreskih savetnika Slovenije.
Kad je postao poznat: Šira javnost ga je upoznala u januaru 2006, kada ga je predsednik Vlade Slovenije Janez Janša postavio na čelo Poreske uprave. Tu se zadržao dve i po godine, i uprkos mnogim skepticima za vreme njegove „vladavine“ Poreska uprava Slovenije je preseljena, pripremljen je novi informacioni sistem i pojednostavljeno poslovanje. Poznavaoci kažu da je Poreska uprava Slovenije u to vreme godišnje štedela najmanje dva miliona evra u troškovima. Nakon njegovog odlaska ipak nisu procvetale ruže.
Afera prva: Samo nakon godinu dana koje je proveo na čelu Poreske uprave Simič je bio umešan u aferu utaje poreza jednog od biznismena bliskih Janši. U to vreme podigao je 12 sudskih tužbi. Protiv poreskog inspektora Đorđa Perića, koji mu je spočitnuo da se umešao u inspekcijski postupak protiv biznismena za koga je inače radilo Simičevo preduzeće. I protiv novinara i političara, koji su bez provere ponavljali Perićeve tvrdnje. Svih 12 tužbi je dobio, ali je slovenačka Antikorupcijska komisija ocenila da je Simičevo postupanje bilo protivzakonito.
Šta je posle radio: Posle mesta čelnika Poreske uprave postao je predsednik Fudbalskog saveza Slovenije. Na tu funkciju došao je sa dugim spiskom promena, od kojih je najupadljivija bila ona o zameni zelene boje nacionalnih dresova nekom više slovenskom bojom. Izvesno vreme na tom mestu je mirovao, po jednoj verziji samo dok se nisu privele kraju kvalifikacije za Svetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici, kada su fudbaleri pokušali da iznude dodatni novac za uspešnu igru. Simič je popuštao koliko je mogao, a onda, kako nije išlo, ponudio ostavku i objavio podatke o platama fudbalera.
Šta radi danas: Mlađan Dinkić, ministar finansija, u avgustu prošle godine postavio ga je za savetnika za reformu poreskog sistema Srbije. Takođe, Simič je imenovan za v.d. direktora Poreske uprave Srbije. Dužnost će preuzeti početkom februara, a konkurs za direktora biće raspisan tek za dve godine.
Gde su kontroverze: Neki kažu, u sukobu interesa. Čovek koji će biti na čelu Poreske uprave Srbije ujedno je i direktor firme „Simič & Partners“, u kojoj 90 odsto vlasništva ima kompanija Cayo Holding sa Kipra. Odmah po Dinkićevom postavljenju Simiča, slovenačka Uprava prihoda optužila ga je za sumnjive transakcije kompanije „Simič & Partners“, ali poreski inspektori koji su proveravali poslovanje navodno nisu našli ništa sporno. Međutim, mediji su izvestili da je slovenačka poreska uprava podnela Specijalnom javnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Cayo Holdinga i njegovog predstavnika Simiča.
Šta on kaže na to: U izjavama za slovenačke medije rekao je da nema pojma zbog čega bi bila podneta krivična prijava. Od transakcije sa Kipra za prodaju većinskog vlasništva kompanije „Simič & Partners“ platio je sve poreze.
Šta je saznao „Akter„: Da u Poreskoj upravi Slovenije postoji sumnja da je Simič zbog nove funkcije i eventualnog sukoba interesa samo formalno preneo vlasništvo na firmu Cayo Holding d.o.o. izvesnog Mariosa Eliadesa sa Kipra, i da je ta firma osnovana svega nekoliko meseci pre transakcije.
„Doživotna“ nagrada: Od 2006. do 2012. bio je, po izboru korisnika portala „Tax-fin-lex“, sedam puta uzastopce izabran za „najuglednijeg poreskog stručnjaka“ u Sloveniji.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve