Nemački avioprevoznik uveo je još pet letova iz Beograda. Manfred Fok, predstavnik Lufthanze za Jugoslaviju, kaže da je kompanija zadovoljna uslugama koje ovde dobija i da kao mušterija to redovno plaća
NE KUPUJEMO JAT: Manfred Fok
Pored postojećih sedam nedeljnih letova iz Beograda, nemačka aviokompanija Lufthanza najavila je da od 25. marta uvodi još pet letova – reč je o ranom jutarnjem polasku za Minhen svim danima izuzev ponedeljkom i sredom. Da bi se ovaj let organizovao, bilo je neophodno da posada i avioni Lufthanze dobiju dozvolu za noćni boravak u Beogradu. Tako je, u sklopu „otvaranja Jugoslavije prema Evropi i svetu na svim poljima“, Luftahanza prva strana aviokompanija koja je dobila ovakvu dozvolu. Prva posle deset godina pauze.
Ova vest, koja bi do pre samo par meseci privukla veliku pažnju javnosti, ostala je, međutim, u senci vesti koju je u februaru objavio jedan beogradski dnevnik, a u kojoj je Lufthanza navedena kao najverovatniji kupac Jugoslovenskog aerotransporta. Iako je rukovodstvo nemačkog avioprevoznika to demantovalo, priča je, kako to već biva, ostala. „U toj priči nema ničeg istinitog. Strategija naše kompanije nije da kupuje druge kompanije, niti njihove akcije. Naša strategija je da održimo dobre poslovne odnose sa kompanijama koje imaju interese približne našim“, kaže u razgovoru za „Vreme“ Manfred Fok, predstavnik Lufthanze za Jugoslaviju. Prema njegovim rečima, pre objavljivanja spornog teksta, predstavnici Lufthanze imali su s predstavnicima JAT-a dva sastanka, koje je neko možda protumačio kao dogovore o kupoprodaji, a koji su u stvari bili posvećeni određivanju rasporeda letova i rezervacionom sistemu jugoslovenskog prevoznika.
MANFREDFOK: Mi smo JAT-u ponudili rezervacioni sistem, ali još ne znam da li je ponuda prihvaćena. Manje aviokompanije nemaju mogućnosti za sopstveni rezervacioni sistem, i u tom smislu uobičajena je njihova saradnja sa većim prevoznicima.
Naš sistem ima, na primer, slovenačka Adria, tako da o eventualnoj kontroli možete da pitate njih (smeh). Naravno, nikakva kontrola nije moguća. Uostalom, za njom nema ni potrebe – zašto bismo mi uopšte bili zainteresovani da kontrolišemo JAT-ove aktivnosti?
Koliko mi je poznato, stav upravnog tela Star alijanse jeste da je trenutni broj članova (15) optimalno rešenje. Naravno, uvek postoji mogućnost da se alijansi priključi još nekoliko kompanija, ali nema potrebe za većim širenjem. Naime, važno je da se sa članovima alijanse može sarađivati i ako niste član – dobar primer su slovenački i hrvatski avioprevoznici. Inače, Star je pre svega marketing asocijacija, čiji je cilj bio samo da se radi lakšeg organizovanja letova avioprevoznici nekako udruže. Rezervacioni sistem ne može mnogo da utiče na ulazak u članstvo, pošto ni trenutni članovi ne koriste identične sisteme.
Moramo pomalo da rizikujemo jer bez rizika nijedan posao ne može da opstane. Istina je da su troškovi veliki: boravak posade, parking, tehničke usluge… sve to mnogo košta i možda ćemo u početku imati neki manjak. Uostalom, već smo imali slučajeve da se noćni boravci nisu isplatili – sličan let iz Hararea morali smo zbog toga da ukinemo. Ukoliko avioni budu puni, to će se isplatiti. Pošto na osnovu dosadašnjeg iskustva znamo da je ovde i ranije nedostajao ovakav jutarnji polazak, odnosno polazak na neku destinaciju sa koje putnici istog dana mogu da otputuju na konačno odredište, ja sam optimista.
Bilo bi vrlo lepo kad bismo uspeli da snizimo cene ili omogućimo neku vrstu plaćanja na rate za jugoslovenske letove, ali u tom slučaju ne bismo imali nikakav profit. Uostalom, i troškovi koje mi imamo ovde nisu ništa niži nego bilo gde u svetu. S druge strane, naše cene su vrlo razumne, na šta ukazuje i činjenica da su nam avioni uglavnom puni. Treba imati u vidu i činjenicu da se i u drugim slučajevima u matičnoj zemlji kupi svega 25 odsto karata, dok 75 odsto bude kupljeno u drugim zemljama. Verovatno će tako biti i u Jugoslaviji.
Mi nikada nismo poslovali u Crnoj Gori, iako za to imamo sve uslove: aerodromi u Podgorici i Tivtu vrlo su dobro opremljeni, a na osnovu ugovora Nemačke i Jugoslavije o avio-saobraćaju, imamo pravo da letimo u Crnu Goru. Međutim, potražnja nije dovoljno velika. Crna Gora u turističkom smislu još nije dovoljno atraktivna, iako sam siguran da će postati. Čim potražnja bude dovoljna da se popuni bar jedan let nedeljno, siguran sam da će čarter kompanija Condor, čiji smo suvlasnici, biti zainteresovana. Potrebno je ipak neko vreme za povratak reputacije u turističkom smislu – posle rata taj problem imala je i Hrvatska.
Mi smo u Srbiji neprekidno od 1967. godine; čak i u vreme bombardovanja naša kancelarija je radila u Beogradu. Dakle, nikad se nismo osećali nesigurno. Jedina promena jeste to što smo dobili pravo na dodatne letove, koje smo ranije bezuspešno tražili. Što se ostalog tiče, ni do sada nije bilo nikakvih problema. Imamo veoma dobru saradnju sa JAT-om i zadovoljni smo servisnim uslugama koje nam pruža. Mi smo mušterije koje plaćaju usluge, a usluga je onakva kakvu smo tražili. Tako je sada, a tako je bilo i nekad.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.