Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Šta će za Srbiju značiti usvajanje novih petnaestogodišnjih globalnih ciljeva Ujedinjenih nacija, kako je tekao proces oblikovanja tih ciljeva, koja je bila uloga Srbije, kako će naša zemlja usaglasiti obaveze koje je preuzela, bile su teme konferencije "Spoljna politika Srbije i unutrašnji održivi razvoj u svetlu novousvojenih razvojnih ciljeva UN"
U petak, 6. novembra, u prostorijama „Jugoslovenske kinoteke“, u organizaciji nedeljnika „Vreme“ i Fondacije za otvoreno društvo Srbija održana je konferencija „Spoljna politika Srbije i unutrašnji održivi razvoj u svetlu novousvojenih razvojnih ciljeva UN“, na kojoj su učestvovali Kori Udovički, ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu Republike Srbije, Irena Vojačkova Solorano, stalna koordinatorka Ujedinjenih nacija (UN) u Srbiji, Dragan Županjevac, ambasador, koordinator za Ekonomsko socijalni savet UN i održivi razvoj, i Jadranka Jeličić, izvršna direktorka Fondacije za otvoreno društvo u Srbiji.
Konferencija je održana mesec i po dana pošto je Generalna skupština Ujedinjenih nacija (od 25. do 27. septembra u Njujorku) jednoglasno, odlukom sve 193 članice, usvojila Agendu UN sa ciljevima održivog razvoja za svet do 2030. godine. Agenda UN se sastoji iz 17 ciljeva i 169 podciljeva ili „targeta“, pri čemu se Agenda odnosi na sve zemlje članice UN, a ne samo na zemlje u razvoju. Početak primene ovih ciljeva zacrtan je za januar 2016. Podsetimo, svih tadašnjih 189 članica Ujedinjenih nacija obavezalo se 2000. godine da će se potruditi da do 2015. budu ispunjeni tzv. Milenijumski razvojni ciljevi, među kojima su se nalazili iskorenjivanje ekstremnog siromaštva i gladi, omogućavanje univerzalnog osnovnog obrazovanja, promocija jednakosti polova, smanjenje stope smrtnosti dece, poboljšanje zdravlja majki, borba protiv side, malarije i drugih bolesti, obezbeđivanje održivosti životne sredine i razvijanje globalnog partnerstva za razvoj.
CILJ 16 I DOBRO UPRAVLJANJE: Ciljevi održivog razvoja UN za narednih petnaest godina su sada znatno brojniji i, kako su neki učesnici konferencije naglasili, pojedine razvijene zemlje su u početku odbijale ukupno 17 ciljeva, uz obrazloženje da ih je previše. Jedan od ciljeva koji su učesnici konferencije najviše pominjali bio je cilj broj 16, koji se, u suštini, bavi dobrim upravljanjem. „Promovisanje miroljubivih i inkluzivnih društava za održivi razvoj, obezbeđivanje pristupa pravdi za sve i izgradnja efektivnih, odgovornih i inkluzivnih institucija na svim nivoima“, glasi ovaj član, uz čitav spektar od 10 podciljeva ili „targeta“ i dve smernice, među kojima su „znatno smanjenje svih oblika nasilja i povezane stope smrtnosti, zaustavljanje zlostavljanja, eksploatacije, trgovine ljudima i svih oblika mučenja i nasilja nad decom, promovisanje vladavine prava na nacionalnom i međunarodnom planu i obezbeđivanje jednakog pristupa pravdi za sve“, ali i „znatno smanjenje korupcije i podmićivanja u svim oblicima, razvijanje efikasnih, odgovornih i transparentnih institucija na svim nivoima, obezbeđivanje odgovarajućeg inkluzivnog, participativnog i reprezentativnog donošenja odluka na svim nivoima“, kao i „obezbeđivanje javnog pristupa informacijama i zaštita osnovnih sloboda, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim sporazumima“.
I pre petnaest godina, kada su bili usvajani Milenijumski ciljevi, dobro upravljanje je umalo našlo svoje mesto među njima. U junu ove godine, dakle, pre usvajanja ciljeva održivog razvoja, nedeljnik „Vreme“ je organizovao konferenciju „Dobro upravljanje kao garancija poštovanja ljudskih prava svih građana“ (vidi „Vreme“ broj 1277), na kojoj se moglo čuti da dobro upravljanje obuhvata pet osnovnih načela: odgovornost, transparentnost, društveno uključivanje, efikasnost i nediskriminaciju. Sve ovo, i još ponešto, sadrže „targeti“ cilja 16.
ULOGA SRBIJE: Učesnici konferencije su naročito istakli značaj koji je Srbija imala tokom definisanja ciljeva održivog razvoja. I inače, stiče se utisak da, okrenuti sebi (o čemu je govorila i ministarka Kori Udovički), građani i javnost Srbije nemaju dovoljno saznanja o tome koliko je važno članstvo Srbije u Ujedinjenim nacijama, a naročito o tome šta za njih, građane, znače velike globalne strategije, kakvi su ciljevi održivog razvoja. Dragan Županjevac je naglasio da je Srbija jedina od zemalja u okruženju učestvovala u obe radne grupe koje su definisale ciljeve UN, kao i u Komitetu zaduženom za izveštaj o sredstvima finansiranja. Sa druge strane, Irena Vojačkova Solorano je rekla da je Srbija bila veoma aktivna u oblikovanju i formulisanju ciljeva, kao i da je u celom procesu učestvovala na dva nivoa – na jednom je bila Vlada Srbije, a na drugom građani, koji su takođe preneli svoju poruku na globalnom nivou, kroz širok proces konsultacija u kom su učestvovali.
Izneti stavovi pripadaju isključivo autorima i ne moraju predstavljati zvaničan stav Fondacije za otvoreno društvo.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve