Kako su hrvatski mediji hapšenje Sretena Jocića stavili u politički kontekst
Gotovo odmah nakon ubojstva vlasnika zagrebačkog „Nacionala“ Ive Pukanića (u oktobru prošle godine), neki su hrvatski mediji – ponajviše „Nacional“ – veći dio sumnji usmjerili na Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam.
ŠTA ĆE POKAZATI ISTRAGA: Ivo Pukanić
Još u februaru taj je tjednik objavio informaciju da se Jocić naročito uznemirio nakon što su predstavnici hrvatske policije, predvođeni direktorom Vladimirom Faberom, MUP-u Srbije proslijedili neke dokaze i indicije koji upućuju na to da je Jocić umiješan u atentat na Pukanića, te da je Jocić čak u svojim krugovima prijetio da će se – iako nepoznato kako – osvetiti hrvatskoj policiji. U istrazi u Zagrebu, kako su navodili hrvatski mediji, već je „propjevao“ jedan od izvršitelja atentata Robert Matanić. On je, navodno, još prije nekoliko mjeseci istražiteljima otkrio da je Sreten Jocić od Slobodana Đurovića zvanog Kardinal, koji važi kao najbliži Jocićev suradnik i kum (koji je također u pritvoru), mjesecima uoči atentata telefonom dobivao precizne informacije o tome kako napreduju pripreme za atentat na Ivu Pukanića. U to je vrijeme, međutim, Jocić figurirao – uz kuma Đurovića – kao tek „jedan od koordinatora atentata“.
Upravo je „Nacional“ prvi otišao korak dalje, pa je u svoje pisanje o atentatu na svog vlasnika uveo nove likove: nakon što su ustanovili da je Jocić glavni izvršilac, tu su se našli i Stanko Subotić Cane i general Vladimir Zagorec, čije poznanstvo – kako se navodilo – datira još iz vremena rata u bivšoj Jugoslaviji.
CANE I GENERAL: Stanko Subotić se tu našao sasvim očekivano: upravo je on godinama na meti „Nacionala“, koji ga neprekidno optužuje za šverc cigareta (kao i Mila Đukanovića, kojega je taj list također odmah optužio za moguću vezu s atentatom na Pukanića). Tu tezu preuzima i zagrebački „Jutarnji list“: „Ovaj se dvojac prema nekim napisima poznaje još od ratnih devedesetih godina, a Cane je zbog titule kralja ‘duhanske mafije’, kojom su mu tepali, pojedine novinare i novine ‘izvodio’ i na sud. Tamo je govorio da nema veze sa švercom. ‘Nacional’ je tijekom proteklog desetljeća objavio seriju tekstova o Canetovim švercerskim poslovima, koji su obuhvaćali i imena visokih crnogorskih dužnosnika, a sve zajedno jednu od najvećih kriminalnih mreža u ovom dijelu Europe. Kao posljedica tomu, ubijeni Ivo Pukanić svjedočio je pred talijanskim pravosuđem o duhanskoj mafiji, a u razgovoru sa pravosudnim tijelima, Canetovi bivši suradnici kazali su da je Pukanić ovoj grupaciji medijskim eksponiranjem nanio veliku štetu“, pisao je taj dnevnik, ne navodeći pritom da su upravo novinari i šefovi „Nacionala“ izvođeni i na sud prilično mnogo puta, te da su sve procese koje su Subotićevi advokati pokretali protiv njih – izgubili.
No, otkud priča o generalu Zagorcu, onom koji je iz Austrije izručen Hrvatskoj i nedavno osuđen na sedam godina zatvora zbog krađe dragulja i na vraćanje pet milijuna dolara državi? „Nacional“ tvrdi da je Sreten Jocić još u maju prošle godine počeo s planovima za Pukanićevu likvidaciju, kao i sa stvaranjem alibija ako ga netko poveže s time. Tako je, prema tvrdnjama tog tjednika, „preko nekih svojih suradnika u Zagrebu“ mjerodavnim hrvatskim institucijama počeo plasirati informacije da Vladimir Zagorec planira bijeg iz Austrije, te se on ponudio da to spriječi, a kasnije je tražio i susret sa hrvatskim državnim tužiocem Mladenom Bajićem, kako bi – tvrdi list – pomogao u rasvjetljavanju atentata, a sve to nakon što je ranije spomenuti Matanić progovorio u istrazi.
Sve to vrijeme teza hrvatskih medija, koji su spremno prihvatili da je – kao i sve ostalo zlo – i atentat na Pukanića osmišljen u Beogradu, bila je da srpska policija ne želi surađivati; jednako tako, kad je nakon nedavnog svjedočenja još javnosti nepoznatog zaštićenog svjedoka Jocić uhapšen u Miloševića vili, najprije su se svi tresli od navoda tamošnjih medija da bi on mogao biti pušten nakon policijskog ispitivanja, a potom i zato što Jocić neće biti izručen Hrvatskoj, kao da i ona sama nema ustavnu zabranu izručenja vlastitih državljana.
ESTABLIŠMENTI: Hapšenje Sretena Jocića, prema hrvatskim medijima, pripremano je pažljivo, pa je u taj kontekst stavljena i činjenica da se u posljednje vrijeme u Srbiji naveliko govori o oduzimanju imovine kriminalcima, te se time „pripremao politički teren“ za njegovo hapšenje!; to ne treba čuditi, jer ono što do hrvatske javnosti dospijeva uglavnom su površne vijesti, nerijetko preuzete iz tabloida. Tako su se složila dvojica novinara, Dušan Miljuš i Gordan Malić, u svojoj ocjeni neobične važnosti Sretena Jocića u Srbiji, pa Miljuš piše u „Jutarnjem listu“ da bi, „ostane li optužba samo na likvidaciji Ive Pukanića, srbijansko pravosuđe izbjeglo otvaranje Pandorine kutije veza Jocića s političko-obavještajno-policijskim establišmentom“, dok Malić spominje „glasine iz sigurnosnih krugova“ koje kažu da je Jocić u Srbiji „toliko ojačao da je postao prijetnja političkom establišmentu zemlje“. Isti novinar otišao je toliko daleko da je ustvrdio da je hapšenje Jocića „inicirao srpski predsjednik Boris Tadić“, i to nakon sastanka s hrvatskim kolegom Stjepanom Mesićem s kojim je razgovarao na marginama nedavnog energetskog samita u Sofiji. Maliću su to, inače, prijavili relevantni izvori iz političkog i sigurnosnog vrha Hrvatske, valjda isti oni koji su u tom trenutku već dostavili svoja saznanja iz zagrebačke istrage ubojstva Ive Pukanića policiji i pravosuđu u Srbiji.
Zanimljivo je, međutim, da se hrvatski mediji – umjesto što su navalili samo na Stanka Subotića – ne bave, ili to tek sporadično poneko katkad spomene – kontaktima koje je Sreten Jocić navodno imao sa hrvatskim „establišmentom“: advokatom Zvonimirom Hodakom, čija je kćer Ivana ubijena desetak dana prije Pukanića (i koji je jedini demantirao takve tvrdnje), te poznatim javnim ličnostima Ivorom Vucelićem, Tončijem Huljićem, Josipom Gucićem, generalom Vladimirom Zagorcem, Novicom Petračem i njegovim ocem Hrvojem prije nekoliko godina…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!