Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Povodom teksta Dejana Ilića "Gvozdeno izdanje"; "Vreme" br. 733
Uhoda i islednik, javni tužilac i sudija – sve u jednom liku koji monstruoznim konstrukcijama, izmišljotinama, lažima u dobro smišljen ram-priču o objavljivanju Gvozdenog rova ubacuje, nasilnički i mene i time po onoj dobro isprobanoj staljinističkoj gvozdenoj logici smatra me odgovornim za taj necivilizovan čin i izdavačku provokaciju. Odmah da kažem da ta vrsta podmetanja, siledžijskog vređanja i mog dostojanstva, i mog ugleda, i moje časti – neće proći. Ostrašćeni paskvilant D. I. veoma dobro zna da sa takvom delatnošću nemam niti sam mogao imati bilo kakve veze. I pored toga što mu je to savršeno i apsolutno jasno – nije mu palo na pamet, bar reda radi, da to i lično proveri kod mene, urednika koji je ceo svoj radni vek uložio u bitku protiv svake vrste zla, zločina i zločinaca, ratnih i antiratnih profitera, protiv svake vrste intelektualnog i moralnog ološa, protiv svake vrste kiča, beščašća i svega onoga što nas je poslednjih decenija bacalo u ponor, beznađe i pakao. Sve to sam činio javno – i nije mi palo na pamet da bilo koga paušalno i bez argumenata difamiram. Zna to, ponavljam, savršeno dobro i kristalno jasno – izdavač i urednik D. I. Ali te činjenice njega ne zanimaju. Učinilo mu se da je veoma dobar povod da se na mene baci kamenjem i smećem – iako, još jednom ponavljam, veoma dobro zna da sa tim izdavačkim prestupom nemam ama baš nikakve veze – i sva moja saznanja da će se jedno takvo štivo pojaviti vezana su za list „Kurir“. Do dana današnjeg nisam pokazao nikakvu vrstu interesovanja za takva pisanija – jer me ona naprosto ne zanimaju. Imam u životu i vaznijih i prečih poslova, i mnogo važnijih problema. A tu vrstu najopskurnijeg i najbezočnijeg podmetanja paskvilant će morati objasniti, u ovom slučaju, na jedino relevantnom mestu – na sudu.
Inače, u Narodnoj knjizi sam od 1995. kao honorarni urednik koji je pokrenuo sledeće biblioteke: „Alfa“, „Kraj veka“, „Trezor“, „Izazov“, „Bibliosfera“, „Kontekst – Novi kontekst“, „Napuklo ogledalo“, „Delo“, „Demokratiju“ – a najviše uredničkog angažmana ispoljio sam u „Alfi“, „Slučaju“ i „Pojmovniku“ – u tom poslu sam imao apsolutnu slobodu i podršku vlasnika i izdavača g. Milička Mijovića. Svom isledniku preporučujem da pretrese sve knjige koje sam potpisao kao urednik – i to je onaj angažman zbog koga može da mi sudi i presuđuje – a ne da me vezuje za jedan slučaj koji sa izdavaštvom nema mnogo veze i da me na osnovu svojih najbednijih i najprizemnijih konstrukcija ponižava i vređa. A pre toga morao bi da zaviri i u „Književnu reč“ (1977–1984) ne bi li stekao potpuniji uvid o moje stvaralačke i intelektualne puteve. (Što se tiče „Demokratije“, povodom koje sam se oglasio 19. 10. ‘04 – čerečenje tog teksta istrzanjem i zloupotrebom citata nikako neće omesti objavljivanje, ne jedne, već dve knjige Zorana Đinđića – stvaraoca s kojim sam sarađivao još od 1977. godine i u čijim sam bitkama od njegovih početaka ranih devedesetih i lično učestvovao – u mojoj uredničkoj režiji!)
Ako bi paskvilant sledio svoju gvozdenu logiku, mogao bi da me optuži za mnogo toga što sam objavio u „Književnoj reči“ – ko zna, možda će se i tog posla jednog dana latiti. I napokon, gvozdena logika D. I. promašila je metu – preporučujem mu da nastavi isledničke radnje ne bi li došao do pravog cilja – a mene neka ostavi na miru. Po njegovoj logici krivicu bi morali snositi drvoseče, proizvođači i prodavci papira, proizvođači mašina, svi oni koji su se našli u štampariji (to je „Alfa“) koja je odštampala zloglasni Gvozdeni rov, knjižari koji knjigu prodaju – i ko zna ko još… A što se mene tiče, poručujem mu javno: Uskoro ćemo se videti na sudu!
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve