
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Foto: FoNet/Marko Dragoslavić
Šta će biti u danas u 18 časova? Hoće li Vučić pendrecima i suzavcem braniti Batu Gašića i Vulina, Željka Mitrovića i Peconija? Sve zavisi od broja građana na okupljanju, ali i elementarnom dodiru režima sa stvarnošću i normalnošću
Policija je upozorila organizatore i učesnike okupljanja „Protiv nasilja“ da ne blokiraju Gazelu. U suprotnom, slijede im krivična i prekršajna odgovornost. Ruku na srce, MUP nije mogao drugačije.
Tako je bilo i 11. novembra 2021. prilikom blokiranja saobraćajnice zbog eksploatacije litijuma. Konkretno: policijski kordoni blokirali su Gazelu, ali nisu primjenjivali silu. Taj posao prepušten je naprednjačkim batinašima. No, umjesto da se građani poplaše, slijedećeg vikenda su izišli u neusporedivom većem broju. Šta će-kud će, Aleksandar Vučić je uprkos plamenim zakletvama „da predaja nije opcija“ prvo povukao policiju, a zatim prihvatio sve zahtjeve demonstranata. „Čast“ je spašavao nasumičnim kažnjavanjem učesnika blokada.
Da li policija ponavlja ovaj scenarij? Ili će „postupati“ sa pendrekom i suzavcem? Hoće li itko držati na lancu naprednjačke batinaške brigade?
Odgovor zavisi od brojnosti na okupljanju „Protiv nasilja“. Nakon tragedija u Ribnikaru i okolini Mladenovca, ogromnom broju građana je dosta režimskog govora mržnje i agresije u javnom životu. Ukoliko policija primjeni silu i dođe do još jednog aktiviranja batinaša – uključujući i u ulozi provokatora – neće biti nikakve sumnje tko je odgovoran za nasilje i nesposoban za išta drugo.
Naime, nakon krvave nedjelje, režim ništa nije naučio. Jer da jeste, valjda predsjednik Srbije ne bi održao onolika skandalozna „obraćanja“ i dehumanizirao svoje protivnike nazivajući ih ološem i hijenama; valjda bi režim pokazao ljudskost i pijetet te, pored ostalog, opozvao svoje tabloide i ružičaste televizije; valjda bi Vučić pretpostavio najširi društveni dijalog bezdušnoj demonstraciji svemoći i sveznanja. Kako od toga nije bilo ničeg, dolazi do okupljanja i blokade Gazele.
Može vlast govoriti što god želi, ali to u svojoj biti nije stranačka stvar. Narod je istinski samo željan normalnosti. Za taj zahtjev, koji uključuje ozbiljna i bolna preispitivanja, režim je ostao gluh kao top. Recimo, Ana Brnabić i dalje smatra da sistem radi kao podmazan, a Aleksandar Šapić pretpostavlja porodični život jednoj od najvećih tragedija u mirnodopskom Beogradu. Vanredni izbori na dosadašnji način – čime Vučić radosno maše – nisu rješenje. Naprotiv, oni bi dodatno podigli tenzije i pogoršali ionako neprihvatljivo stanje u društvu.
Svaki put kada masovni protesti nisu imali čisto politički karakter, kao zbog litijuma ili prilikom pokušaja još jednog hermetičnog zatvaranja građana uslijed korone u ljeto 2020, Vučić je popuštao ma koliko da je prethodno prijetio. Naprosto, do sada je bolje od ikog znao koliko mu je krha struktura vlasti, ali uvijek postoji mogućnost podlijeganja vlastitoj propagandi. Slobodan Milošević i Putin spadaju u dobre primjere.
Dakle, što će biti u danas u 18 sati? Hoće li Vučić pendrecima i suzavcem braniti Batu Gašića i Vulina, Željka Mitrovića i Peconija? Kao što je veće rečeno, zavisi od broja građana na okupljanju, ali i elementarnom dodiru režima sa stvarnošću i normalnošću.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve