
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Tek je februar, a skup posvećen Nediću u Beogradu (na slici) bio je treći fašistički “ispad” od početka ove godine. Vlastima nije zasmetalo što su novosadski fašisti, slični ovim beogradskim, razlupali lokal “Crni ovan”, mesto okupljanja novosadskih antifašista, kao ni što su nacistički simboli osvanuli na Sefardskom groblju u Beogradu na Dan sećanja na žrtve Holokausta. Tako ni skup u čast Milana Nedića nije zabranjen
U subotu, 4. februara, navršilo se 77 godina od smrti predsednika kvislinške vlade Narodnog spasa Milana Nedića. To je bio povod za obožavaoce Nedićevog lika i dela da se okupe u centru Beograda i održe pomen. Njih ne više od pedesetak za mesto okupljanja odabrali su ugao Simine i Ulice kneginje Ljubice, gde je Nedić izvršio samoubistvo skočivši sa prozora zgrade današnjeg Zavoda za zaštitu intelektualne svojine, nekadašnjeg zatvora Ozne. Pošto junaci naše priče u tu verziju Nedićeve smrti ne veruju, na skupu su ponovo poručili da su đenerala “komunistički zlotvori” bacili kroz prozor. Za tako nešto dokaza naravno nema, s obzirom na to da je Milana Nedića, pored toliko dostupnih dokumenata i svedoka, smrtna kazna već čekala.
Na “tužnom skupu” dvadesetak minuta su držani govori. Nedićevi sledbenici rekli su da je đeneral spasao srpski narod, zahvalili su mu za “izuzetne napore” da se očuva sve ono što je srpsko, te da svi Srbi samo Nediću treba da zahvale što smo opstali nakon Drugog svetskog rata.
“Opstanak dugujemo Nediću, koji se nemilosrdno obračunavao sa svima koji su se borili protiv srpskog naroda. Za slobodu i kralja svog”, čulo se na skupu nakon čega su zapaljene baklje, razvijene zastave i raširen transparent “Slava đeneralu Nediću”. Govor je završen pokličem da je đeneral “prisutan”.
KO JE PALIO SVEĆE NEDIĆU?
Skup je organizovalo više otvoreno fašističkih organizacija. Jedna od njih je “Zentropa”, čiji članovi nemaju baš nikakav problem da sebe nazivaju “nacionalističkim socijalistima” i “revolucionarnim nacionalistima”. Pored idolopoklonstva prema ratnim zločincima, zentropisti sanjaju o “preporodu srpske nacije”. To u današnjem vremenu ne znači samo odlučnu borbu protiv komunizma, već i modernih aveti poput liberalizma, ateizma, demokratije, LGBTQ populacije, ali i judaizma.
Zentropistima su se na skupu pridružili i predstavnici “Srbske akcije”, organizacije čija ideologija takođe počiva na fašističkom nasleđu, koje im je u amanet ostavio još jedan saradnik nemačkih vlasti u okupiranom Beogradu i vođa ZBOR-a, Dimitrije Ljotić. U saopštenju nakon skupa, “Srbska” je ocenila da je “poslednji srpski vožd” Milan Nedić zaslužan za “biološki opstanak srpskog naroda u krvavom Drugom svetskom ratu”.
Bajkerska kožna jakna jednog od učesnika protesta “autovala” je da je skup podržala i grupa “MC Srbi”, ljubitelji motora i nacizma. Kako je “Vreme” već ranije pisalo početkom ove godine, jedna od aktivnosti ovih “Srba” bila je podela humanitarnih paketića u Kragujevcu, sa sve kukastim krstovima i mrtvačkim glavama nemačkog SS-a.
Među pedesetak “srbskih junaka” bili su članovi kluba “Carostavnik”, monarhističke organizacije koja veruje da se samo u njihovih tridesetak kvadrata gde se okupljaju “nije desila republika”. U tih tridesetak kvadrata “Carostavnikovog” carstva može se po povoljnim cenama kupiti bedž sa likom Dimitrija Ljotića.
Sudeći po objavama na Telegramu, gde se ove grupe najčešće organizuju, na Dorćolu su u subotu bili prisutni i članovi neformalne grupe “Eko revolucionari”, zelena verzija fašista.
ANTIFAŠIZAM, IZBLEDELA SRPSKA REČ
Obraz antifašističke borbe u subotu je očuvalo nekoliko aktivista “Ne davimo Beograd”, Inicijative mladih za ljudska prava i udruženja “Oktobar”. Nedaleko od Nedićevih sledb enika, iza kordona policije, uzvikivali su “Smrt fašizmu, sloboda narodu”, “Duvajte ga fašisti”, “Kolaboracionista”.
Iako se brojnošću ne mogu pohvaliti miljenici Nedićeve ideologije, antifašista je bilo još manje. Koliko je tradicija antifašizma izbledela u srpskom društvu možda najbolje oslikava rečenica jednog od policajaca koji je obezbeđivao skup: “Ma, okupili se neki komunisti protiv četnika, cirkus!”, rekao je on, objašnjavajući nekome telefonom na kakav su ga radni zadatak poslali u subotu predveče.
I pored poziva koji su institucijama uputili antifašistički aktivisti da se skup zabrani, nadležni su ostali nemi. A Zakon o zabrani manifestacija neonacističkih ili fašističkih organizacija je tu poprilično jasan, kaže u svom drugom članu da se zabranjuju manifestacije, isticanje simbola ili obeležja ili bilo kakvo drugo delovanje pripadnika i pristalica neonacističkih i fašističkih organizacija i udruženja kojima se propagiraju takve ideje i delatnosti. Po istom ovom zakonu, Osnovno javno tužilaštvo u Beogradu 2018. godine podnelo je krivične i prekršajne prijave zbog izazivanja nacionalne, verske i rasne mržnje i netrpeljivosti. Da je Nedić bio na strani nacističkog okupatorskog režima, potvrdio je i Apelacioni sud u Beogradu koji je 2019. odbio zahtev za njegovu rehabilitaciju.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve