Vansudska priča o transkriptima razgovora s Bagzijem

Fantom u sudu 1

HALO, HALO: Dejan Milenković Bagzi i Biljana Kajganić

23. 6. 2010. / 15.19

Fantom u sudu

Kako je nemoguće na osnovu zakonskih odredbi da se pribavi transkript i audio-snimak koji očito postoji na ime presretnutog razgovora između privatne tužiteljice Biljane Kajganić i Dejana Milenkovića Bagzija, ostaće neutvrđeno šta čini njihovu sadržinu, bila je presuda subotičkog Opštinskog suda; i danas je tako. Samo je Miloš Vasić dužan da plati

Od septembra 2004. godine bavimo se "famoznim transkriptima" – kako ih je neki dan nazvao advokat Srđa Popović – prisluškivanih razgovora između Dejana Milenkovića Bagzija, tada u bijegu i potom u ekstradicionom pritvoru u Grčkoj (a zatim svjedoka-suradnika) i njegove advokatice Biljane Kajganić.

"Vreme" je jedan od tih "famoznih" transkripata objavio 9. septembra te "početne" godine. U najkraćem, UBPOK je locirao Bagzija u Grčkoj u aprilu 2004. godine, a nekoliko mjeseci kasnije "Vreme" objavljuje članak pod naslovom "Saradnici, advokati i stari drugari", gdje se prenosi dio telefonskog razgovora u kojem Kajganićka pokušava Bagzija, svoga klijenta, nagovoriti da lažno svjedočeći okrivi Ljubišu Buhu Čumeta – tada svjedoka-suradnika u procesu ubojicama premijera Zorana Đinđića – i još neke ljude za ubojstvo Momira Gavrilovića Gavre (ubijenoga u avgustu 2001), a on to odbija. Postojanje snimka i transkripta provjereno je na tri mjesta: MUP, BIA i Specijalno tužilaštvo za organizirani kriminal.

Na autora teksta Miloša Vasića najprije se svaljuje državna odmazda: zbog toga što je, među ostalim, ustvrdio da su o sadržaju prisluškivanih razgovora s Bagzijem obaviješteni tadašnji premijer Vojislav Koštunica, ministar pravde Zoran Stojković, ministar policije Dragan Jočić, direktor BIA Rade Bulatović i načelnik RJB Miroslav Milošević, kreće krivični postupak – zbog klevete državnih dužnosnika – protiv Vasića. Zanimljivo je da se u tom optužnom prijedlogu spominje i Boro Banjac, načelnik UBPOK-a, najprije kao svjedok, a tek na kraju kao oštećeni.

ZGRANUTI ISTINOM: Kad je Republičko tužilaštvo dostavilo krivičnu prijavu protiv Vasića tadašnjem Trećem opštinskom tužilaštvu i nadležnoj tužiteljki Gordani Čolić, ona odlučuje da najprije utvrdi da li je Vasićev tekst istinit i da li postoje transkripti razgovora Kajganić–Milenković; tada počinju pritisci na nju i zahtjevi da Vasića optuži i ne provjerava da li je nešto točno ili nije.

"Dobili smo poziv od tog zamenika tužioca, on je pitao šta ćemo da radimo u predmetu, mi smo rekli da utvrđujemo istinu, a on je bio zgranut činjenicom da mi hoćemo da utvrdimo istinu, jer je njegovo mišljenje bilo da treba odmah da tužimo Miloša Vasića, jer ja treba da znam šta je on pisao u svojoj knjizi, koliko je lagao", rekla je Gordana Čolić u decembru 2006. godine u emisiji "Insajder".

Ipak, to je Tužilaštvo, uz sve pritiske, utvrdilo činjenice: "Utvrdili smo da transkripti postoje, utvrdili smo, sudije Okružnog suda su nas obavestile, jer smo tražili te informacije, da su naređena prisluškivanja, da su prisluškivanja obavljena, da su audio snimci s transkriptima dostavljeni njima, da su oni prosleđeni Posebnom odeljenju i Tužilaštvu i još smo hteli da bude saslušan Banjac, za kog se govorilo da je naredio da transkripti budu prosleđeni na pomenute adrese", svjedočila je Čolićeva, uz opasku da joj je Republičko tužilaštvo na kraju, nakon dva mjeseca, zabranilo da sasluša tadašnjeg šefa UBPOK-a Boru Banjca. Na kraju, pod pritiskom, prekinula je istražne radnje i optužila novinara Vasića, ali je Treći opštinski sud ponovo sve vratio u istragu, da bi na kraju cijela stvar "krepala" zbog izmjena zakona koje klevete protiv nosilaca visokih funkcija više ne stavljaju u službenu dužnost nadležnima, već njima – pojedincima – prepuštaju gonjenje.

Valja reći: nitko od njih nije privatno tužio Vasića za klevetu.

Paralelno s time privatnu krivičnu tužbu zbog klevete izjavljuje Trećem opštinskom sudu u Beogradu i Biljana Kajganić još 5. novembra 2004. godine. Ta je tužba odbačena, ali se ista takva volšebno, nakon odluke Vrhovnog suda Srbije da je nadležna Subotica, a ne Beograd, pojavljuje dvije godine kasnije pred Opštinskim sudom u Subotici. U avgustu 2008. subotički sud donosi presudu kojom Vasića oslobađa od optužbe za klevetu, u kojoj konstatira – među ostalim – "kako je nemoguće na osnovu zakonskih odredbi da se pribavi transkript i audio-snimak koji očito postoji na ime presretnutog razgovora između privatne tužiteljice (Biljane Kajganić, op.a.) i Dejana Milenkovića Bagzija, ostaće neutvrđeno šta čini njihovu sadržinu, a zbog toga okrivljeni ne može trpeti štetne posledice, s obzirom da je on predložio izvođenje ovog dokaza".

U novembru te 2008. godine, Okružnom sudu ne preostaje drugo nego da, povodom žalbe, optužbu odbije, jer je u međuvremenu nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja. Šteta!

SPORNE NAREDBE: E sad, u cijeloj su stvari važne dvije naredbe istražnih sudaca Okružnog suda u Beogradu, Zorana Đorđevića i Dejana Lazarevića, koje se odnose na presretanje komunikacija vođenih mobilnim telefonom grčke mobilne telefonije, za dva različita broja koja je koristio Bagzi Milenković dok je bio u Grčkoj. Jedna je od 2. jula 2004. godine (formalno joj fali datum) po kojoj je postupano 18 dana, sudeći po materijalima UBPOK-a dostavljenima istražnom sudiji. Druga naredba donesena je 14. maja 2004. godine, a presretanje razgovora trajalo je do 20. jula, kad su transkripti i snimci dostavljeni istražnom sucu; ta naredba, kako piše advokat Srđa Popović u svojoj knjizi Nezavršeni procesŠta je ostalo nedorečeno tokom suđenja atentatorima na premijera Zorana Đinđića, pokriva upravo vremenski period o kojem je riječ, u kojem je sporni razgovor vođen. "Ta naredba i odgovarajući transkripti jednostavno su negde volšebno nestali!", kaže advokat Popović.

Svi pokušaji da u postupku ubojicama premijera Đinđića dođe do uvida u te materijale, kaže Srđa Popović, onemogućeni su. Te se tvrdilo da transkripata nema, te da nisu ili djelomično jesu dio sudskog spisa, te da se mjere presretanja razgovora nisu odnosile na Bagzija, nego na druge osobe…

Optuživalo se tu i suca Marka Kljajevića, zbog toga što je – povukavši se sa mjesta predsjedavajućeg u postupku za ubojstvo premijera – CD-ove s transkriptima čuvao kod kuće "da mu ih neko ne uzme iz fioke", pa je na njih zaboravio. Bio je to previd, jer je to bilo 2004. godine, kaže on u jednom intervjuu. Ali, sudeći po tragovima u spisu: nije Kljajević bio jedini kome su transkripti i snimci bili tada dostavljeni, jer su izveštaji – i onaj po kojem je naredba za presretanje razgovora počela 14. maja i onaj od 2. jula 2004. godine – u istragu stigli istoga dana, 20. jula te godine.

U međuvremenu, protiv Vasića traje još jedan postupak pred Trećim opštinskim sudom, u kojem Biljana Kajganić traži naknadu od 750.000 dinara zbog "duševnih bolova". U prvoj "rundi", u junu 2005. godine, sudija tog suda Jasmina Svorcan, nakon saslušanja stranaka, donosi presudu po kojoj je Vasić dužan platiti odštetu od 350.000 dinara. Tu presudu u žalbenom postupku Okružni sud ukida godinu dana kasnije, te predmet vraća na ponovno odlučivanje. Jasno se kaže u obrazloženju ukidajućeg rješenja: da se iz zapisnika prvostepenog suda ne vidi koji je dokaz tuženi predložio, već je taj sud odbio dokaz pribavljanjem transkripata od nadležnih državnih organa. I još: da je prvostepeni sud time onemogućio tuženoga "da dokaže da su informacije objavljene u tekstu koji je predmet spora istinite, odnosno da ih je preneo iz izvornika tih informacija koje se nalaze u posedu državnih organa kako je tuženi u toku postupka tvrdio".

SPORNA OBJAŠNJENJA: E sad, tu su zanimljivi (i jedini) dopisi nadležnih. Najprije Istražno odeljenje Okružnog suda u dopisu kojega potpisuje istražni sudac Dragan Lazarević, na zahtjev Trećeg opštinskog suda u Beogradu i Opštinskog suda u Subotici da im se dostave transkripti, 14. maja 2007. godine odgovara da nije moguće udovoljiti tom zahtjevu imajući u vidu odredbe ZKP-a koje se odnose na nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora, koje propisuju da se materijal prikupljen tom mjerom može koristiti "samo u postupku i u odnosu na lice i krivično delo za koje su mere naredbom istražnog sudije odobrene", a osim toga, dodaje se – te 2007. godine – još uvijek nije pravomoćno okončano suđenje za atentat na premijera Đinđića.

Samo dva dana kasnije, 18. maja 2007. godine, Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organiziranog kriminala dostavlja dopis sudiji Trećeg opštinskog suda Jasmini Svorcan, kao odgovor na njeno traženje transkripata razgovora Kajganić–Milenković iz perioda april–maj 2004. godine. Kažu doslovno: "izveštavamo vas da se traženi transkripti ne nalaze u Specijalnom tužilaštvu u Beogradu… Naime, prema našim saznanjima, pomenuti transkripti telefonskih razgovora nalaze se kod istražnog sudije Posebnog odeljenja Okružnog suda u Beogradu. Obzirom da su ovi transkripti neophodni i Specijalnom tužilaštvu u Beogradu, u više navrata smo tražili na uvid ove transkripte od istražnog sudije Posebnog odelenja Okružnog suda u Beogradu, ali do današnjeg dana nisu nam dostavljeni", kaže se u dopisu koji potpisuje zamjenik specijalnog tužioca Dragan Često.

Ima još: samo deset dana kasnije, 28. maja, stiže dopuna informacije Specijalnog tužilaštva Trećem opštinskom sudu i sudiji Svorcan. Isti potpisnik u svom dopisu kaže da su u ranijoj prepisci obavijestili da se transkripti ne nalaze u Specijalnom tužilaštvu, ali: "Naknadno vas obaveštavamo da smo u međuvremenu, od istražnog sudije Posebnog odelenja Okružnog suda u Beogradu, zaprimili radi upoznavanja CD-romove i pisane transkripte razgovora, koje proučavamo radi donošenja odluke u jednom drugom krivičnom postupku."

Ima transkripata, nema transkripata? Svejedno: sudija Jasmina Svorcan 14. februara 2008. godine (bar tako piše u dostavljenoj presudi) donosi presudu kojom osuđuje Vasića da Kajganićki isplati 350.000 dinara (ima tu i troškova i čuda). Konstatira da tuženi Vasić u konkretnom slučaju "nije dokazao da je informacija istinita", uredno citirajući i onu dopunu – da ima transkripata i da ih (pa tako od maja 2007. do danas) nadležni proučavaju "radi odluke u jednom drugom krivičnom predmetu".

Na stranu to što sudija Svorcan, reizabrana inače, presudu nije dostavila (ne znamo kad ju je izradila) dvije i pol godine; stigla je 11. juna, u mrljavoj kopiji bez pečata. Advokatima je, inače, rečeno, da se original negdje zagubio i da nikad nisu vraćene dostavnice o dostavljenoj originalnoj presudi strankama. Ta efikasnost reformatorima sudstva na čast i uvid.

IMA, NEMA: No, eto je ovih dana još jedan čovjek progovorio o transkriptima: Boro Banjac, tadašnji načelnik UBPOK-a. Njega nije saslušala sudija Svorcan (užasnula se bila i od prijedloga za saslušanje Bagzija, uredno saslušanog u subotičkom krivičnom postupku protiv Vasića), saslušanje Banjca kod tužiteljke Gordane Čolić bilo je onemogućeno. Banjac neki dan u "Insajderu" tvrdi da transkripti snimljenih razgovora između Kajganićeve i Bagzija postoje i danas u nadležnim institucijama i da bi zbog otkrivanja političke pozadine trebalo za početak ispitati sve učesnike u tzv. pregovorima sa Dejanom Milenkovićem Bagzijem.

Transkripti su i dalje, kako kaže Srđa Popović, fantomski: ima ih i nema ih, ne smiju ih vidjeti ni advokati, niti novinari koje je lakše osuditi nego pitati nadležne koliko će trajati to proučavanje transkripata "radi donošenja odluke u jednom drugom krivičnom postupku", čime su već ušli u prostor nezakonitoga: sve su snimke i transkripte trebali uništiti u roku od šest mjeseci ako nisu pokrenuli postupak protiv prisluškivanih.

Ako i dalje proučavaju transkripte, da nam bar kažu: ima li ih (još) ili ih nema?

Iz istog broja

Globljenje štampe u obligacionim parnicama

Mandarinski duševni bolovi

Dimitrije Boarov

VAC-ova avantura u Srbiji

Prevareni partner upolitičkom braku

Ljiljana Smajlović

Intervju – Neven Marinović, izvršni direktor Foruma poslovnih lidera

Biznis pomaže društvu

Ana Radić

Na smrt Bogdana Bogdanovića (1922–2010)

Pesnik zelene kutije, ukleti neimar, protivrečnost na dve noge

Ivan Ivanji

Slučaj Slavka Ćuruvije

Karike koje nedostaju

Miloš Vasić

Intervju – Radojica Pešić, direktor JP Nuklearni objekti Srbije

Država nije pogrešila

Slobodan Bubnjević

Udbini radikalski arhivi (4)

Kapetan Dragan očima DB-a

Miloš Vasić

Vreme Beograda – Studenti na praksi

Iskustvo u javnom sektoru

dodatak priredila biljana vasić

Intervju – Milan Krkobabić, zamenik gradonačelnika Beograda

Po meri običnog čoveka

Mirko Rudić

Socijalna politika i zdravstvo

Ušteda i dobitak

Jasmina Lazić

Podrška malim i srednjim preduzećima

Svoj biznis kao spas

Jelena Jorgačević

Bekim Fehmiu (1936–2010)

Blistavo i strašno

Sonja Ćirić

Svi brojevi Vremena na jednom mestu!>

Pogledajte arhivu