

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Akademik i profesor Mašinskog fakulteta u Sarajevu; bivši predsednik i potpredsednik Federacije BiH
Šta se dogodilo: Uhapšen u Londonu po zahtjevu Srbije zbog optužbe da je jedan od odgovornih za smrt osamnaest i ranjavanje dvadeset i dvije osobe, napad na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, Vojnu bolnicu, sanitet i sanitetska vozila. Određen mu je pritvor do 29. marta.
Datum rođenja: 3. mart 1946, selo Sebečevo kod Novog Pazara (Sandžak).


Obrazovanje: Završio srednju tehničku školu u Novoj Varoši. Diplomirao u Beogradu na Tehnološko-metalurškom fakultetu 1970, magistrirao 1972, a doktorirao u Americi 1976. na Masačusetskom tehnološkom univerzitetu (MIT) iz oblasti termofluidnih nauka.
Karijera I: Profesor Univerziteta Ilinois (Čikago) do 1982, po povratku profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. U isto vrijeme je i član Poslovodnog odbora UNIS, osnivač i direktor UNIS Instituta za razvoj namenske industrije, osnivač i glavni urednik međunarodnog stručnog časopisa „Experimental thermal and fluid science“, njujorške izdavačke kuće „Elsevier“ i generalni sekretar i izvršni direktor svetske Asambleje za termofluidne nauke. Autor više od sto naučnih radova, koautor šest knjiga objavljenih u SAD. Godine 1987. dobio nagradu „Veselin Masleša“. Gost profesor na univerzitetu „Lomonosov“ u Moskvi.
Karijera II: U politiku ušao kao član Predsjedništva Stranke reformskih snaga BiH. Izabran 1990. u Predsjedništvo BiH kao Jugoslaven, a njegovu kandidaturu je podržala SDA. Na početku rata (1992) bio predsjednik Kriznog štaba BiH. U vrijeme bolesti Alije Izetbegovića, određen je za vršioca dužnosti bosanskog predsjednika (23. februar 1996).
Vlasnik: „Ganića bi trebalo da bude sramota da govori o povratku u Republiku Srpsku, jer živi u kući u Sarajevu koju je uzurpirao gotovo besplatno, a iz koje je istjeran njen vlasnik, Srbin“, izjavila je zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda parlamenta BiH Dušanka Majkić.
Dobrovoljačka ulica: Kolona JNA povlačila se iz Sarajeva 2. maja 1992. U njoj je bio i predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović koga je komandant Sarajevske vojne oblasti general Kukanjac držao kao taoca. Uprkos dogovoru o mirnom prolazu, kolona JNA je napadnuta i presječena u Dobrovoljačkoj ulici. Dok je napad trajao, Izetbegoviću je omogućeno da telefonira Ganiću.
Izetbegović: „Izdaj naređenje da se obustavi vatra!“
Ganić: „Slušaj, Alija, tvoja naređenja sada su nevažeća jer ih ti izdaješ pod pritiskom… Ja sada preuzimam komandu!“
Nakon raspisivanja potjernice Ganić je odgovorio da su „svi koji su spasavali predsjednika, koji je bio simbol države, sada krivi što sve nije završilo onako kako je bilo planirano“. Po njegovim riječima, „pojedinci iz srpske politike pokušavali su da angažuju Haški tribunal na tom pitanju, ali su sve optužnice protiv mene odbačene“.
Politički rejting za vreme rata u BiH: Smatrao se vatrenim zagovornikom oružanog raspleta u BiH i predstavnikom tvrde „sandžačke“ struje u BiH.
O Srbima: „Trebalo je da se udružimo sa Srbima, ali kada je izbio rat, bilo je kasno“, izjavio je 21. jula 1993. listu „Sarajevo“ koji je izlazio u Ljubljani. „Muslimani u BiH su porijeklom Srbi s obzirom na daleke pretke i na vjerskom planu – na bliskost sa ortodoksnom religijom prije objave islama.“
O Rusima: „Kako kaže jedan naš momak, počastiću ih cigaretama i viskijem, pa će odmah zapjevati ilahije i kaside. To je ruska orijentacija na tržišnu privredu“ (1994).
O Bosni i Hercegovini: „BiH će biti zajednička država u svojim historijskim granicama. Ostaće. Svako će se osjećati onim što jeste, živjeće zajedno, iako jedno vrijeme jedni pored drugih. Bosna će se poput feniksa podići – to je primjer zemlje na kojoj su isprobana sva zla.“
O samom sebi: „Ja ekstremista? Nikada – ja sam racionalan čovjek. Studirao sam u Beogradu, doktorirao sam na američkom univerzitetu. Profesor sam na Univerzitetu Ilinois. Vratio sam se ovdje poslije deset godina života u Americi. Tamo sam bio krupna riba u velikom bazenu, u Bosni sam još veća jer je bazen manji.“


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve