Republičko Ministarstvo pravde odobrilo je Helsinškom odboru da oformi tim stručnjaka koji će u narednih nekoliko meseci ispitati uslove u okružnim zatvorima u Srbiji i da utvrdi u kolikoj meri oni odstupaju od međunarodnih standarda. "Renoviranje glavnog zatvora u Beogradu uzaludan je posao i krečenjem ili kupovinom novih dušeka uslovi se neće bitno promeniti", kaže Ivana Ramadanović, pravna savetnica pri misiji OEBS-a u Beogradu
ŽIVOT IZNUTRA: Ručak u CZ-u
„Ako ih interesuju moja ljudska prava, neka se raspitaju i neka mi odgovore zašto sedim bez dokaza… Neka se izmotavaju na nekom drugom mestu“, poručio je bivši jugoslovenski predsednik Slobodan Milošević preko svog advokata predstavnicima Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji kada je čuo da su izrazili želju da ga posete u Centralnom zatvoru.
Naravno, pritvorenik Milošević imao je puno pravo da odbije posetu predstavnika Helsinškog odbora, iako je svrha njihove posete daleko od bilo kakvog izmotavanja. Republičko Ministarstvo pravde odobrilo je Helsinškom odboru da oformi tim stručnjaka koji će u narednih nekoliko meseci ispitati uslove u okružnim zatvorima u Srbiji i da utvrdi u kolikoj meri oni odstupaju od međunarodnih standarda. Ovo je ujedno prvi put da je nadležno ministarstvo dozvolilo timu stručnjaka jedne nevladine organizacije da vidi uslove u zatvorima i da na osnovu tog uvida sačini preporuke za sveobuhvatnu reformu kazneno-popravnih institucija u republici.
Kako izgleda život iza zatvorskih zidina doskora je bilo obavijeno velom tajne, iako su povremene izjave advokata i predstavnika nekih nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava ukazivale da zatvori često predstavljaju mesta gde se najgrublje krše ljudska prava.
Koliko su rđavi uslovi u zatvorima javnost je mogla da se uveri tek nakon burnih pobuna kojima su prošle jeseni sami zatvorenici pokušali na drastičan način da privuku pažnju nadležnih organa.
SVEOBUHVATNAINSPEKCIJA: Zaštita osnovnih ljudskih prava osoba koje se nalaze u pritvoru garantovana je odredbama domaćeg zakonodavstva ali i raznim međunarodnim dokumentima koji obavezuju i naše vlasti. Najznačajniji dokumenti koji se tiču na prava zatvorenika svakako su Konvencija protiv mučenja i drugih svirepih i nehumanih ili ponižavajućih kazni ili postupaka i Skup minimalnih pravila o postupanju sa zatvorenicima, dokument Ujedinjenih nacija. No, bez obzira na ustavne i međunarodne obaveze koje naša država ima prema svojim građanima kad je reč o poštovanju ljudskih prava, u praksi su odstupanja od domaćih i međunarodnih standarda bila toliko česta da su mnoge od ovih garancija bile obesmišljene. A kako je poštovanje ovih standarda preduslov članstva naše države u međunarodnim organizacijama, naročito u Savetu Evrope, državu očekuju ozbiljne reforme na ovom planu, u šta spada i reforma kazneno-popravnih institucija. Otvaranjem zatvorskih kapija za nezavisne eksperte i predstavnike Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) i Saveta Evrope republičke vlasti demonstrirale su spremnost da se oslone na mišljenje i preporuke nevladine organizacije u sprovođenju reforme koja bi trebalo da ubrza uključenje države u međunarodne organizacije.
U timu koji je sastavio Helsinški odbor nalazi se jedanaestoro stručnjaka različitih profesija – neuropsihijatara, psihologa, specijalnih pedagoga, andragoga, lekara opšte prakse, sudskih patologa, pravnika. Tim je do sada posetio samo Centralni zatvor u Bačvanskoj ulici u Beogradu, a do kraja leta obići će okružne zatvore u Sremskoj Mitrovici, Požarevcu i Nišu.
„Slika će biti potpuna tek kada budemo obavili sve posete, nakon čega ćemo Ministarstvu pravde dostaviti izveštaj“, kaže za „Vreme“ Nataša Novaković, pravnica u HO-u. „Upravnik zatvora g. Dane Blanuša dozvolio nam je sveobuhvatnu inspekciju, od higijenskih uslova kantine, kuhinje, ćelija, do razgovora sa zatvorenicima.“ Centralni zatvor u Beogradu, međutim, specifičan je po tome što u njemu više nego zatvorenika ima pritvorenika, sa kojima posetioci ne mogu da razgovaraju bez izričitog pristanka pritvorenika. „Zato smo mogli da vidimo samo hodnike čuvenog ‘Hajata 1 i 2’, ali ne i da razgovaramo sa pritvorenicima koji se tamo nalaze“, dodaje Novaković misleći na renovirana krila CZ-a u kojima sede VIP pritvorenici – Milošević, bivši načelnik Službe državne bezbednosti Rade Marković i ostali visoki funkcioneri bivše vlasti koji su lišeni slobode. „Praktično jedini zatvorenici koji se nalaze u CZ-u su Albanci prebačeni u Beograd nakon pobuna. Sa njima smo slobodno razgovarali, i oni se ne žale ni na tretman ni na uslove.“ Među njima ima političkih zatvorenika, ali i osuđenih za „klasičan kriminal“ i, prema rečima pravnica HO-a koje su sa njima razgovarale, oni maštaju jedino da se vrate na Kosovo.
Međutim, u Centralnom zatvoru, ozbiljniji problem od hrane i higijenskih uslova predstavlja sama zgrada koja ne zadovoljava svrhu za koju je sagrađena. „Zgrada je ozbiljno oronula, nikada nije bila temeljno renovirana, a sagrađena je početkom 50-ih“, kaže Novaković. Neka odeljenja jesu okrečena, kao što su krila koja drugi zatvorenici u šali nazivaju „Hajat“. „No, ni u jednoj ćeliji nema prirodnog svetla, što je po standardima nedopustivo.“ To praktično znači da svetlost dana zatvorenici i pritvorenici mogu da ugledaju tek kada krenu u šetnju po zatvorskom krugu.
OČAJANPOLOŽAJČUVARA: „Renoviranje glavnog zatvora u Beogradu uzaludan je posao i krečenjem ili kupovinom novih dušeka uslovi se neće bitno promeniti“, kaže Ivana Ramadanović, pravna savetnica pri misiji OEBS-a u Beogradu. „Za razliku od zatvora na primer u Sremskoj Mitrovici, zgrada CZ-a je naprosto nefunkcionalna“, kaže Ramadanović. Nedavno su članovi OEBS-a i Saveta Evrope takođe obišli zatvore širom Srbije s istim ciljem – da utvrde stanje i uslove u kojima žive zatvorenici i da ocene odstupanje od međunarodnih standarda i Skupa minimalnih pravila.
I predstavnici OEBS-a zadovoljni su saradnjom s Ministarstvom, koje je, kako kažu, izlazilo u susret svim zahtevima. „Nadležni organi poštovali su našu molbu i nisu unapred obaveštavali upravnike o našim posetama“, kaže Ramadanović. „Upravnici i zaposleni u zatvorima tako nisu mogli na brzinu da ulepšaju zatvorsku stvarnost, što je nama omogućilo da steknemo pravu sliku. Bez obzira na sve, utisak je da su upravnici našu posetu shvatili ozbiljno i da su i sami zainteresovani za poboljšanje uslova.“ OEBS će o poseti i nalazima sastaviti izveštaj koji će potom dostaviti Ministarstvu pravde. Predstavnici OEBS-a u Beogradu koji su bili u delegaciji nisu želeli da javnost stekne uvid u njihovo mišljenje pre nadležnog Ministarstva. No, njihova ocena poklapa se s onom koju su na osnovu prve posete mogli da steknu članovi tima HO-a: da će unapređenje fizičkih uslova morati da prati strukturalna reforma zatvora, u prvom redu unapređenje položaja zaposlenih. „U praksi ima izvesnih odstupanja od zakona“, kaže Ramadanović i dodaje da zatvorski čuvari umnogome dele sudbinu ljudi koji su im povereni na čuvanje. „Materijalni položaj čuvara je očajan. U CZ-u, na primer, živi tridesetak porodica, i uslovi u kojima oni žive gori su čak i od onih u kojima žive zatvorenici. U zatvoru žive i čuvari koji su već odavno u penziji, a u jednom krilu ima preko stotinu dece.“ Ova deca, kao i pravi zatvorenici, žive sa rešetkama na prozoru, igralište im je zatvorski krug.
Tim Helsinškog odbora od jeseni pokreće drugi projekat u saradnji s Ministarstvom pravde vezan za edukaciju čuvara i lica zaduženih za primenu zakona iza zatvorskih zidina. „Projekat edukacije trebalo bi dodatno da motiviše zatvorsko osoblje i uvede nove standarde postupanja sa zatvorenicima“, kaže Novaković. „Naravno, država bi trebalo da se pobrine za poboljšanje životnog standarda, ali mi želimo da pomognemo da se i zatvorenici i zaposleni upoznaju sa standardima koji nisu garantovani samo u domaćem zakonodavstvu, već i u raznim međunarodnim dokumentima“, objašnjava Novaković.
Poznati u CZ-u
Pored Slobodana Miloševića u zgradi CZ-a su i: Jezdimir Vasiljević, vlasnik Jugoskandik banke, Radomir Rade Marković, bivši šef Državne bezbednosti Srbije (SDB). Zajedno s njim uhapšeni su i bivši šef beogradske policije Branko Đurić, šef beogradskog SDB-a Milan Radonjić i visoki funkcioner SDB-a Branko Crni. Optuženi su 9. maja zbog odavanja državne tajne. U istom zatvoru je i Dragoljub Milanović, bivši direktor RTS-a.
Dvadeset šestog marta 2001. istražni sudija Okružnog suda u Beogradu odredio je pritvor: Urošu Šuvakoviću, članu rukovodstva Socijalističke partije Srbije i činovniku Resora državne bezbednosti, Milošu Lončaru, direktoru diplomatskog stambenog preduzeća Dipos, Danilu Pantoviću, bivšem generalnom sekretaru Saveznog ministarstva inostranih poslova, predsedniku upravnog odbora Diposa i funkcioneru Jugoslovenske levice, Tomislavu Jankoviću, direktoru Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, Nikoli Mitroviću, direktoru Instituta za onkologiju i radiologiju, Radosavu Sekuliću, predsedniku upravnog odbora preduzeća Best grup, i Zoranu Višnjiću, direktoru preduzeća Medifarm.
U Istražnom zatvoru Okružnog suda su i Nebojša Maljković i Milan Đurović. Uhapšeni su zbog finansijskih malverzacija. Maljković je ranije bio potpredsednik Vlade Srbije i prvi čovek osiguravajućeg društva Dunav, ASI banke i Univerzal banke, dok je Đurović jedno vreme bio finansijski direktor Jugopetrola. Obojica su bili i funkcioneri Jugoslovenske levice.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!