Jekić je na sudu ubedljivo i dokumentovano tvrdio da je Radomir Marković organizaciju Arkanovog ubistva poverio Andriji Draškoviću, koji je stvar zabrljao
Kad je javnost već bila zasićena dugogodišnjim otezanjem procesa optuženima za ubistvo komandanta Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, pre osam dana, u četvrtak po podne ubijen je nekadašnji načelnik lozničke policije Vojislav Jekić (58). Nepoznati mladić ispalio mu je iz pištolja dva hica u glavu u trenutku kad je Jekić prišao svom automobilu parkiranom pored bašte kafića Kontakt u novobeogradskoj Ulici Džona Kenedija br. 10. Ubica je potom kroz prolaz između dve zgrade pobegao u pravcu Ulice Goce Delčeva. Naravno, ubrzo je stigla policija ojačana vrhuškom Republičkog i Gradskog SUP-a, kao i psima tragačima koji su bezuspešno pokušavali da otkriju trag uteklog likvidatora.
Ljudi koji su nešto ranije sedeli sa Jekićem nisu policiji mogli da kažu nešto više o izgledu ubice osim da je na glavi imao kapu crvene boje i zelenu duksericu. Istog dana, zapravo u noći između četvrtka i petka, beogradska policija primetila je automobil „audi A-6“ sa bosanskim registarskim tablicama 848-T-078 i u okviru istrage povodom Jekićevog ubistva na informativni razgovor privela Đorđa Ždrala, Borisa Govedaricu, Miroslava Škobu i Vlatka Mačara, svi iz istočnog Sarajeva. Prema pisanju beogradske štampe, svi su nakon razgovora pušteni jer su imali čvrst alibi, odnosno nisu ni na koji način bili povezani sa Jekićevim ubistvom. Indikativno je, inače, da su Ždrale, Govedarica i Škobo svojevremeno bili optuženi za ubistvo bračnog para Željka i Mikice Todorović na Palama 2. jula 2004. godine i na suđenju u Bjeljini, zbog nedostatka dokaza, bili oslobođeni u oktobru prošle godine. Uzgred, Ždrale je svojevremeno bio ranjen u pucnjavi u naselju Vranješ u istočnom Sarajevu kada je na njega bio ispaljen rafal iz automatskog oružja. Posle ukazane lekarske pomoći u sarajevskoj bolnici Koševo, Ždrale je iz nje pobegao. Toliko o ekipi bosanskih turista.
KLASIČNA SAČEKUŠA: Ubistvo V. Jekića u Beogradu
Istog dana kada je Jekić ubijen oglasio se MUP Srbije šturim saopštenjem o zločinu i okolnostima pod kojima je počinjen, što je sasvim razumljivo budući da se i dalje traga za ubicom i motivom. Zanimljivo je, međutim, da je sutradan po Jekićevom ubistvu u beogradskoj štampi („Politika“) o ekipi iz Bosne bilo objavljeno da je policija u Beogradu oko 20 časova na dan zločina pronašla automobil sivometalik „audi A-6“ u kome su bile tri naoružane osobe za koje se pretpostavlja da su umešane u ubistvo Vojislava Jekića. Posle intenzivnog traganja vozilo je oko 19 časova viđeno u Ustaničkoj ulici u Beogradu, a sat kasnije uhapšeni su vozač i saputnici u sumnjivom „audiju“.
Prema pisanju beogradske štampe, u Jekićevom automobilu bio je oveći svežanj dokumenata i video-kaseta. Sadržaj i jednog i drugog za sada nije poznat, i verovatno nikad i neće biti. Neki poznanici Vojislava Jekića pričaju o tome da je Jekić bio u vezi sa Tribunalom u Hagu i navodno se spremao da svedoči budući da je dugo bio na poprištima oružanih sukoba diljem Bosne.
„Potencijalni motiv da neko angažuje ubicu može biti i slanje poruke drugima koji pođu njegovim putem. Od iskaza Vojislava Jekića strahovali su i oni koji su činili ratne zločine, a još ih nije stigla ruka pravde“, rekao je za „Večernje novosti“ advokat i Jekićev prijatelj Duško Tomić, napominjući i da je Jekić strahovao od Andrije Draškovića kog je na sudu optužio za umešanost u Arkanovo ubistvo.
Jekićevo ubistvo ne razlikuje se od mnogih do sada počinjenih čiji je motiv ostao nepoznat. Međutim, valja se vratiti na januar 2000. godine, odnosno na ubistvo Željka Ražnatovića i ulogu Vojislava Jekića na potonjim suđenjima optuženima za taj zločin. Tadašnji prvi čovek lozničke policije svojim svedočenjem gurnuo je klip u točkove optužnice i prvi progovorio o umešanosti prvog čoveka DB-a Radeta Markovića i nekih funkcionera Službe, kao i Andrije Draškovića i nekih kriminalaca – saradnika DB-a. Jekić je na sudu ubedljivo i dokumentovano tvrdio da je Radomir Marković organizaciju Arkanovog ubistva poverio Andriji Draškoviću, koji je stvar zabrljao i nedvosmisleno otkrio pozadinu Arkanove likvidacije. To je bilo više nego vidljivo na suđenjima optuženima za Arkanovo ubistvo. Dva puta je Vrhovni sud Srbije ukidao prvostepene presude i vraćao na ponovno suđenje istom predsedniku Veća petorice Okružnog suda u Beogradu, da bi tek u trećem procesuiranju za predsednika Veća bio određen drugi sudija. Prema rečima Mihaila Ražnatovića, sina Željkovog, predsednik Stranke srpskog jedinstva Borisav Pelević preneo mu je uoči suđenja sledeću poruku: „Nemojte na sudu, odnosno suđenjima optuženima za ubistvo, ništa da pitate okrivljene, budite mirni i staloženi. Dobili ste zeleno svetlo da pobijete sve umešane u Arkanovo ubistvo, ali morate da pazite da sve bude čisto i bez otisaka i dokaza.“ Bila je to zapravo najava masakra svih onih za koje se pretpostavilo da su imali veze sa Arkanovom likvidacijom. Inače, Pelević je u to vreme javno tvrdio da je Arkana ubila američka CIA zajedno sa šiptarskim teroristima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.