Od osumnjičenika za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franjića u Zagrebu prošle jeseni u bekstvu je još samo jedan – Bojan Gudurić. Unutar dva dana, od subote do nedelje, MUP Srbije uhapsio je u Beogradu Milenka Kuzmanovića, pa onda i Željka Milovanovića, možda jednog od najvažnijih aktera tog zločina. Tako su sada u zatvorima po Srbiji i Hrvatskoj svi preduzimači i izvođači radova (osim Gudurića) i ostaje još samo da se pronađe investitor, to jest naručilac
Ima tu jedan redosled događaja koji ne može da izmakne pažnji: Milenko Kuzmanović proveo je u hrvatskom pritvoru u Remetincu (to je njihov CZ, ali manji i lepši) celih 55 dana posle hapšenja grupe u Spačvi, neposredno po ubistvu Pukanića i Franjića, pa je pušten zbog nedostatka dokaza. Za njega se veruje da je preneo preko granice eksploziv kojim je atentat izvršen i da je blizak saradnik (neki kažu potrčko) Sretena – Joce Amsterdama – Jocića. Vratio se u Beograd i treba verovati da je ostao pod nadzorom ovdašnje policije, a onda je MUP Hrvatske stekao svedoka saradnika (koji se tamo zove pokajnik) o čijem identitetu neki neoprezno spekulišu, ali mi nećemo, i taj svedok je počeo da peva. Prvi rezultat bilo je hapšenje Joce Amsterdama u Beogradu, osumnjičenog da je organizator atentata; onda je u subotu uhapšen i Milenko Kuzmanović, a odmah zatim, u nedelju uveče i Željko Milovanović. Obe policije, srpska i hrvatska, uzajamno su si čestitale i istakle sve bolju saradnju, formalizovanu pre nekoliko dana potpisivanjem sporazuma o uzajamnoj saradnji Dačić–Karamarko u Rijeci. U nedelju uveče direktor policije MUP-a Srbije Milorad Veljović primao je čestitke sa obe strane granice zbog hapšenja Željka Milovanovića i skromno ukazivao na pomoć hrvatskih kolega.
„TEHNIČKA INTELIGENCIJA„: Željko Milovanović – kako kažu u policiji – stigao je u Beograd u subotu i iznajmio stan na Dunavskom keju, na Dorćolu. Zanimljivo je da je njegov dolazak bio zapažen odmah; policajci skromno ističu ulogu „tehničkih sredstava“, što znači da se koristio telefonom neoprezno. Ima li to otkriće veze sa neposredno prethodećim hapšenjem Milenka Kuzmanovića – ostaje da se vidi. Bilo kako bilo, dobro organizovanom akcijom uz podršku specijalnih jedinica Milovanović je uhvaćen na legalu u nedelju uveče oko 22 časa. Pretres stana trajao je dugo i pronađeno je: dva „škorpiona“, četiri pištolja, četiri prigušivača, uobičajena gomila mobilnih telefona i SIM kartica, ali i razna zanimljiva elektronika, uključujući i skenere za praćenje policijske radio-veze. U trenutku hapšenja Milovanović je na sebi imao pištolj „glok“ sa metkom u cevi, ali nije pružao otpor.
ODMOTAVANJE KLUPKA: Povratak Sretena Jocića iz holandskog zatvora,…
Željko Milovanović bio je pripadnik Crvenih beretki u istočnoj Slavoniji dugo, a po raspuštanju Jedinice za specijalne operacije postao je (ili, pre, ostao) kriminalac. Spada u „tehničku inteligenciju“: vičan je elektronici i GSM telefoniji. Pri pretresu njegove kuće u Doboju, tokom istrage o zagrebačkom atentatu, pronađena je upečatljiva zbirka elektronskih uređaja i mnogo para, ali je on uspeo da pobegne. Tamošnji policajci tvrdili su posle da je bio upozoren, a da je policijski nadzor bio povučen da bi on pobegao. Verovalo se da se krije po Republici Srpskoj, gde je imao veze po liniji Crvenih beretki i ostalih kriminalaca, pa se u prvo vreme niko nije mnogo nadao da će biti uhvaćen. Izgleda da je svedok pokajnik otvorio neke druge mogućnosti: na primer, gde bi ga trebalo čekati i s kime će verovatno stupiti u kontakt kad se pokrene.
…atentat na Ivu Pukanića,…
Količina i vrsta naoružanja, kao i tehničko-komunikacijska oprema pronađena na Dunavskom keju ukazuju – znajući profesionalni profil i specijalnosti Željka Milovanovića – da on u Beograd nije došao bez neke namere, već sa namerom da nešto završi; možemo naslućivati šta. Sasvim je izvesno da odluku da se pojavi u Beogradu Željko Milovanović nije doneo lako: ovdašnja policija otvoreno je govorila da ga „jedva čeka“ iz niza razloga, od kojih nije najmanji da je pobegao iz Palate pravde gde mu se sudilo za neke pljačke, a pod okolnostima u najmanju ruku sumnjivim, s obzirom na tadašnji sastav sudske straže gde je bilo dosta, previše, bivših saboraca iz JSO-a i sličnih formacija. Nije mu takođe zaboravljeno ni da je posle pljačke u Beočinu pucao u policajca. Imao je Željko jak motiv da dođe mečki na rupu, ali i uverenje da je bezbedan u razumnim granicama, jer on je čovek oprezan. Upao je ravno u spretno postavljenu zamku. Sve to nešto znači, a šta tačno – videće se već. Treba sačekati da se obavi detaljna analiza predmeta koje je policija izuzela na Dunavskom keju; da se analiziraju telefonske komunikacije i pohvataju izvesni indikatori i podudarnosti; da se porazgovara sa njegovim kontaktima, bivšim saradnicima i prijateljima itd. Željko se u trenutku kad su ga izvodili iz kuće na Dunavskom keju držao pribrano i smešio se; videće se koliko mu je smešno bilo u utorak uveče kad su ga s krivičnom prijavom predali istražnom sudiji u Ustaničkoj.
…hapšenje Jocića,…
PARALELE: Da rezimiramo sada celu aferu: svako pile nađe svoj lonac. Ivo Pukanić i Niko Franjić ubijeni su 23. oktobra 2008. eksplozivnom napravom koju je Željko Milovanović na skuteru ostavio pored Pukanićevog automobila i možda sam aktivirao iz daljine. Njegovi saučesnici – bratići Matanići (Robert i Luka), Amir Mafalani, Slobodan Đurović, Bojan Gudurić, Milenko Kuzmanović – osmatrali su Pukanića danima, iz Beograda su doneli eksploziv i komponente i lažne papire za bežanje iz Hrvatske i kupili skuter, po čijem serijskom broju su i bili otkriveni, sačekani u Spačvi i pohapšeni (osim Gudurića, koji je još u bekstvu). Milovanovićev poslodavac i preduzimač u celoj operaciji bio je, veruju obe naše policije, Joca Amsterdam. Tako se cela ekipa našla u zatvoru (osim Gudurića) i sada treba rastabiriti šta je ko tačno i kako uradio, što nije neki problem, s obzirom na dokazni materijal. Da li će se tako doći i do naručioca – nije izvesno u ovom trenutku istrage, osim ako ne dođe do nekog neočekivanog napretka. Joca Amsterdam, naime, nema za sada vidljivog motiva za taj zločin – osim komercijalnog: da za nečiji račun atentat organizuje i posle uzme pare. Isto je i sa ostalim pritvorenima.
…potpisivanje u Rijeci sporazuma o saradnji policija iz Srbije i Hrvatske
Gledano krivično-procesno, imamo sa-da jednu nadasve zanimljivu situaciju: imamo tri osumnjičenika pod istragom u Srbiji, tri i jednog svedoka pokajnika u Hrvatskoj, a svi za isto krivično delo dvostrukog ubistva. Željko Milovanović ima čak tri državljanstva (osim dva lažna pasoša, koji se ne računaju: srpskog, na koji je iznajmio stan i slovenačkog, oba na ime „Dragan Milanović“): srpsko, BiH i hrvatsko. Lako je bilo policajcima da sarađuju, koordiniraju operacije i razmenjuju podatke; sada treba predmet ubistva Pukanića i Franjića razdeliti između dve države u istrazi i suđenju, pošto izručenja svojih državljana nema. Joca, Milenko i Željko ostaju ovde; Matanići, Mafalani i Boban Đurović (državljanin Srbije i, možda, Crne Gore) ostaju tamo, osim ako Đurović odbije izručenje, što nije isključeno; Gudurića se čeka. Hrvatskoj će biti politički i psihološki nemoguće da tako simboličan i važan slučaj prepusti Srbiji, a i ne bi mogla da izruči tri svoja državljanina; Srbija svoje državljane da izruči takođe ne može. Imaćemo, po svoj prilici, dva paralelna suđenja za isto delo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!