Paraliza sudstva u Srbiji

Država bez advokata 1

PRAVOSUĐE U BLOKADI: Advokati ispred Palate pravde

foto: petar milošević

1. 10. 2014. / 12.14

Država bez advokata

"Apelacioni tužilac u Novom Sadu je održao sastanak i tražio od kolega tužilaca po subordinaciji da advokate koji se pozivaju kao branioci po službenoj dužnosti i odbiju da postupaju pozivajući se na protest advokata, budu privedeni i da im bude određen pritvor"

Ministar pravde u Srbiji na evropskom putu Nikola Selaković sasvim je u pravu da u štrajku advokata u septembru (pa do daljnjeg…) ima politike, sam ju je uveo. Najprije im je, zbog sasvim legitimnih razloga štrajka, prijetio, ne shvaćajući da nikakav zakon koji se odnosi na štrajk i državne službenike tu ne vrijedi: oni su, naime, slobodna i nezavisna profesija koja radi u interesu građana, ali i države. Onda je izvukao argumente koji to nisu, poput onih da će, ako se advokati ne povinuju državnoj volji, ukinuti odredbu da se građani u parničnim postupcima mogu sami zastupati, bez advokata; to je obavljeno izmjenama zakona prije dvije godine, ministre, to biste trebali znati! Onda je najavio krivični progon advokata – kasnije je to demantirao (vidi okvir) – koji štrajkuju, da bi sve ovih dana kulminiralo dvjema stvarima: prvom, pismom koje je Advokatska komora Srbije uputila svojim članovima, u koje je "Vreme" imalo uvid, koje glasi: "Poštovani kolege, imamo pouzdanu informaciju da je Apelacioni tužilac u Novom Sadu održao sastanak i tražio od kolega tužilaca po subordinaciji da advokate koji se pozivaju kao branioci po službenoj dužnosti i odbiju da postupaju pozivajući se na protest advokata, budu privedeni i da im bude određen pritvor." Informacija ima i riječ: "Neverovatno!", koja najtočnije opisuje stanje pravosuđa, čija je advokatura značajan faktor, u (ne samo) ovom trenutku. I druga, da je 30. septembra Advokatska komora Srbije obaviještena od Komore u Zaječaru da su u Majdanpeku "pripadnici MUP PS Majdanpek obilazili kancelarije advokata sa pitanjem da li su u štrajku".

Ako je doista došlo vrijeme da je vlast odlučna da hapsi advokate zbog štrajka, vrijeme je da se i građani – bili advokatima naklonjeni ili ne – kucnu po glavi i uzmu u pamet: advokati ovom prilikom ostaju, uz još rijetke pojedince i institucije (poput Društva sudija, na primjer), posljednji Mohikanci obrane njihovih ljudskih prava. Trebali bi toga i advokati, a čini se po njihovoj jedinstvenosti da jesu, biti svjesni. Ako ih ova beskrupulozna vlast slomi u štrajku, dugo ćemo još čekati da netko odgovorniji ponovo načne problem pravne države, vladavine prava, ljudskih prava, dostupnosti pravde građanima…

BESMISLENI MONOPOL: Da se razumijemo, nije ovdje prvenstveno riječ o golemom povećanju poreza advokatima; s time će se oni izboriti (valjda nekako), a i vlast je, kako se čini, spremnija da o tome pregovara. Riječ je o protuustavnom i nezakonitom ukidanju nezavisnosti pravosuđa u cjelini, pa tako i advokature, time što je bahatošću Vlade i parlamenta cijeli jedan segment monopolski predat u ruke novo-stare profesije javnih bilježnika. Odnosno, sve ono čime se pretežno dosad bavilo oko devet hiljada advokata u Srbiji (naročito onih u manjim sredinama), imovinskim i imovinsko-porodičnim stvarima, izuzeto je iz advokatskih poslova i predato notarima – kao monopol. Sve se to dogodilo 2013. godine, izmjenama Zakona o javnim bilježnicima, kad su "nove" vlasti u cijelom nizu poslova u vezi s nekretninama naprosto izbrisale da se nadležnost – kako je bilo u važećem zakonu – odnosi isključivo na osobe lišene poslovne sposobnosti, iako se mislilo (toliko o proceduri donošenja zakona u našem parlamentu) da je prvi razlog zakonske izmjene da se prolongira rok kad će javni bilježnici početi sa radom (1. septembar 2014).

Tako sada advokati više ne mogu raditi ništa u vezi s prometom nekretnina, a upravo to je bio pretežni dio njihovog posla. Pritom, ministrova arogantna podjela na "male" i "velike" advokate tu nema nikakvog smisla, malo je u Srbiji onih – pogotovo u manjim sredinama – koje notarski monopol neće pogoditi. Ne samo to, evo primjera za baš neupućene: odlučite svoj vlastiti stan za života pokloniti djetetu. Ranije ste mogli ili sami napisati ugovor ili odgovarajući formular naći na internetu i popuniti, otići u sud i platiti taksu od 1030 dinara. Danas, morate kod notara koji će vam napisati ugovor (ništa pametniji od onog formulara) i naplatiti taksu u odnosu na vrijednost stana koji poklanjate vlastitom djetetu: od te takse, samo 20 posto ide državi, a sve ostalo je notarova nagrada. Nekad nitko od takvog ugovora nije imao koristi, osim sretnog nasljednika – pa ni država, jer je to prvi nasljedni red – danas država također ne dobija ništa, ali dobija notar.

Nema niti jednog advokata – a s velikim brojem njih smo ovih dana mi iz "Vremena" razgovarali – koji je protiv uvođenja notarijata u naš pravni sistem, naprotiv. Svi su, međutim (i ne samo oni), svjesni traljavosti koja to uvođenje prati: bez roka prilagodbe, s nezakonitim osnivanjem Komore (potrebno je najmanje 100, a Komoru su osnovala svega 94 imenovana notara), s previsokim taksama za naše prilike (i za advokatske takse mnogi misle da su previsoke), i svi su jedinstveni u tome da je ovakav monopol dat notarima besprizoran i protuustavan. Valjda je svima jasno: advokat je osoba od povjerenja, njemu/njoj kao klijent možete reći i svoje najtananije porodične tajne, on će zastupati vaše interese u bilo kojem postupku – notar to nije, niti će imati vremena za vas, niti ima obavezu čuvanja tajne, niti zastupa samo vas. Osim toga, građani su dosad mogli za svoje poslove – privatne u prvom redu – od 9000 advokata izabrati onoga kojemu baš vjeruju. Danas moraju ići kod rijetkih notara (a mnoge općine ih još nemaju) koji su imenovani po ne baš jasnim kriterijima i u postupku čija su se pravila (po volji vlasti) mijenjala, i to baš na adresu koju je vlast propisala.

NOTARSKA POSLA I MENTALNO ZDRAVLJE: Advokat Dragan M. Marković ovih je dana postavio opravdano pitanje (na sajtu protestadvokata.org): "Analizom seta zakona koji su preko noći izmenjeni kao i davanjem apsolutne prevlasti i nadležnosti javnim beležnicima za sastavljanjem i overom pojedinih ugovora, osnovano se postavlja pitanje šta se desilo sa potpunom poslovnom sposobnošću punoletnih građana Srbije. Da li je izvršna vlast videla nešto što drugi ne vide? Da li je mentalno zdravlje i sposobnost rasuđivanja punoletnih građana Srbije toliko opala da je bila potrebna hitna intervencija izvršne vlasti kroz ograničavanje poslovne sposobnosti svih punoletnih lica bez prethodno sprovedenog sudskog postupka, stručnog medicinskog veštačenja i donošenja odluke suda? Da li su jedino javni beležnici ostali imuni na kolektivno oboljevanje mentalnog zdravlja i sposobnosti rasuđivanja, pa jedino oni kao ‘izabrani i imuni od ove čudne kolektivne bolesti’ mogu da spasu i očuvaju interese punoletnih građana Srbije?"

U svom tekstu "Reformisanje pravosuđa notarijatom: ne meri, seci odmah i to sekirom" (pescanik.net), i Vesna Rakić Vodinelić, koja se godinama bavi nakaznostima tzv. reforme pravosuđa (i s kojom ni mlađahna Snežana Malović, niti još mlađahniji Selaković nisu i nemaju potrebu porazgovarati o bilo čemu), piše da "uvođenje notarijata u sredinu koja dugo nema čak ni istorijsko sećanje na ovu službu (sa izuzetkom Vojvodine) treba da bude postupno. Isključiva nadležnost u početku treba da bude mala; konkurentska nadležnost (ili sud ili notar) treba da se održi bar nekoliko godina dok se notarijat ne konsoliduje; isključiva nadležnost notara bitno povećava troškove i doprineće smanjenju ionako oskudnog prometa nepokretnosti; što je nadležnost notarijata šira u momentu njegovog uvođenja u pravni život, imajući u vidu činjenicu da notare, kao lica od javnog poverenja postavlja izvršni organ (ministar), povećavaju se šanse koruptivnosti, nepotizma i političke bliskosti, umesto meritokratskih svojstava i sposobnosti; proizvodi se (najmanje) zla krv, a suštinski diskriminacija između advokature i notarijata."

I HAPŠENJA DA VIDIMO: Zlu krv već imamo, diskriminaciju (neustavnu) također. Tome dnevno doprinose vlastima naklonjeni mediji, koji objavljuju kako su, eto, zbog alavih advokata odgođena suđenja tajkunima (vidi okvir "Biseri ministra Selakovića"), i koji u prvi plan stavljaju (problematične) poreze, a ne suštinu problema koja se, na kraju krajeva, svodi na mogućnost građana da dođu do pravde ili ostvare svoja prava.

Najviše, kažu advokati, vrijeđaju silne uvrede i podmetanja nadležnih kad govore o advokaturi, a na pamet im ne pada da sebe pogledaju u ogledalu, kao da je njih – ministre, pomoćnike, državne sekretare i ostale – narod "lično" izabrao, kako su si umislili.

Upravo u tome i jest sukob: između onih koji nam, još rijetki i to javno, mogu pomoći da se u pravnom smislu osjećamo kao građani, advokata to jest, i onih koji nam svakim novim propisom, silom i prijetnjama, to pokušavaju dodatno onemogućiti. Na građanima je da to u ovom trenutku shvate, a na advokatima da ne posustanu u svojim zahtjevima, u prvom redu promjene štetnih zakona i smjene neukog ministra, a potom i svojih egzistencijalnih poreskih problema. U suprotnom, kad krenu da ih zaista hapse (i to da vidimo!), pitanje je tko će to uopće primijetiti.

Sudijski pogled na notarske takse

"Ako sam rekao da nisam protivnik uvođenja notarske službe, ni jednog trenutka nisam rekao da se slažem i sa uvođenjem notarske službe na način na koji je to učinjeno! To što je ideja o notarijatu u biti opravdana, nikako ne znači da je nužno dobra i njena operacionalizacija i da se braneći ideja, može uspešno odbraniti i način na koji je ova u nas sprovedena. Nikako! Čini se da je već vidljivo šta jeste i šta će u buduće biti posebno problematično.

Na prvom mestu, ističem problem neobjašnjivog odricanja države od prevelikog dela prihoda i njihovog ‘poklanjanja’ notarima. Naime, pre uvođenja notara, njihove poslove obavljali su sudovi i prihodi od taksi ubiranih po tom osnovu činili su značajan deo budžetskog priliva. Zašto se država u izuzetno teškoj ekonomskoj situaciji, velikog budžetskog deficita, kada poseže za platama i penzijama da bi nadomestila ‘rupe’ i održala platni sistem, odlučila da notarima prepusti gotovo celokupne prihode po ovom osnovu? To već svakako nije nešto što smo preuzeli iz razvijenog sveta, jer ‘razvijeni svet’ poznaje i sasvim drugačije modele (vidi primer Francuske). Činjenica da će notarima biti naplaćivan PDV (20 procenata od prihoda), svakako ne može poslužiti kao razložno objašnjenje za predaju preostalih 80 procenata u njihove ruke! Notarima je prenet u nadležnost deo javnih ovlašćenja i pravo države da ubira takse po tom osnovu.

Javni beležnici nisu proizvođači, slobodni umetnici ni trgovci kojima je opravdano isključivo naplaćivati PDV, kao da je reč o uzgajivačima povrća, muzičarima ili prodavcima bele tehnike. Njima je poverena jedna vrsta državnog ‘bogatstva’ (pravo na naplatu taksi i monopol na određenu vrstu posla), pa bi stoga država morala zadržati sopstveni prihod po osnovu ovog poveravanja, dok bi notarima bio dat poseban, manji deo naknade za izvršene usluge koji bi bio oporezovan. Suprotno postupanje koje je odabrano, moglo bi se uporediti sa situacijom u kojoj bi se država jednog dana odrekla putarina, carina ili rudnih bogatstava i umesto toga odlučila da samo naplaćuje PDV onima koji u njeno ime ubiraju ove prihode. (Kada me je pre nekoliko dana komšija – građevinski investitor nakon prodaje nekoliko stanova i svedočenja o iznosima koji su naplaćeni kupcima upitao kako da postane notar, znao sam da je đavo odneo šalu…)."

Deo teksta o notarima sudije Apelacionog suda u Beogradu Miodraga Majića,
na blogu misamajic.com, preneseno uz dozvolu autora


Poruke štrajkačima

Ministar pravde Nikola Selaković 25. septembra upozorava da advokati štrajkom paraliziraju državu i pravosuđe, te da kroz advokatske komore ucjenjuju kolege koji žele raditi, a među najglasnijima u štrajku su oni koji zastupaju pojedine okrivljene koji su u žiži srpske javnosti, na što će Vlada "umeti da odgovori argumentima".

"Neke stvari su isuviše očigledne da bi bile slučajne. Imate situaciju da je i letos, a i sada, štrajk advokata pokrenut u trenutku kada nas je nekoliko dana delilo od nastavka krivičnih postupaka koji su u fokusu pažnje cele srpske javnosti, a koji se vode pred posebnim odeljenjem Višeg suda u Beogradu", kaže on i nastavlja: "Među najglasnijima u štrajku se nalaze ljudi koji zastupaju pojedine okrivljene u ovim postupcima. Na primer, slučajevi Azotara, Agrobanka, putarska preduzeća, u kome je jedan od okrivljenih i Miroslav Mišković." Pa dodaje da su advokati u prethodnim političkim strukturama koristili svoj utjecaj da sebi osiguraju privilegiran status, ali da ova Vlada "ne haje za te dogovore". "Ako se ucene nastave, država će predložiti izmenu Zakona o parničnom postupku, vratićemo staru odredbu da stranku može da zastupa i onaj ko nije advokat", poručio je advokatima posredstvom Foneta (ostali izvori agencija Tanjug).

Ministar Selaković je 26. septembra pozvao advokate, koji to žele, da počnu sa radom, napominjući da bi oni koji ih u tome sprečavaju mogli da snose krivičnu odgovornost. "Krivičnim zakonikom Srbije jasno je predviđeno krivično delo ometanja pravde i onaj ko poziva druge na otpor ili neizvršenje sudskih odluka ili na drugi način ometa vođenje sudskog postupka, kažnjava se zatvorom, kao što se zatvorom i novčanom kaznom kažnjava i onaj ko uvredom, silom, pretnjom ili na drugi način ometa ili spreči advokata u obavljanju njegove advokatske dužnosti", rekao je i dodao da uputstvo Advokatske komore Srbije o postupanju advokata tokom obustave rada Vlada Srbije nije ukinula, već obustavila njegovu primenu, a riječ je o općem aktu (a nije, ministre!, op.a.) kojim se prijeti advokatima koji ne postupaju u skladu s njim, o čijoj ustavnosti i zakonitosti će se izjasniti i Ustavni sud Srbije. "Advokati koji su hteli da rade bili su pod pretnjom da izgube advokatsku licencu, ako prekrše ono što je Komora donela, a time su ugrožena ljudska prava i bezbednost građana Srbije i tim protivustavnim delovanjem naneta je velika šteta advokaturi Srbije", kaže Selaković.

Ministar 29. septembra kaže da je sa štrajkom advokata povezan netko tko se, izgleda, žestoko boji hapšenja i tko zna razlog za to. "Neko želi sebi u javnosti stvoriti oreol mučenika, ali u ovoj situaciji, kad se direktno postupa protiv zakona i ustava, to nije moguće." Istoga dana, Selaković je izjavio Tanjugu da će advokati "štrajkbreheri", ukoliko se desi da im komore oduzmu dozvolu za rad, moći zbog toga da pokrenu upravni spor i demantira da je njegovo Ministarstvo podnijelo krivične prijave protiv advokata koji nisu postupali po službenoj dužnosti. Mudro zboreći o tome da "iz nepravde nikad ne može nastati pravo", dodao je da je "sto za razgovor otvoren i ruka pružena za one koji hoće da se dogovore, a ako neko neće da se dogovora, onda advokatura kao struka ima problem sa onima koji je predstavljaju".

Ministar Selaković 30. septembra advokatima koji traže njegovu ostavku poručuje, "kao pravno pismenim licima", da ministra u Vladi bira Narodna skupština, a nju građani na izborima. "Onaj ko poziva na ostavku možda bi prvo trebalo da razmisli o svojoj ostavci, jer najveći problemi dolaze upravo od strane onih advokata koji nisu u stanju da se dogovore i shvate potrebu za reformom čitavog pravnog i pravosudnog sistema i reformom advokature u Srbiji."

Iz istog broja

Intervju – Goran Draganić

Ukidanje po svaku cenu

R.V

Parada ponosa 2014.

Klinička slika države

Jovana Gligorijević

Analiza

Trideset pet sekundi drame

Radoslav Ćebić

Ko je Andrej Vučić

U senci velikog brata

Slobodan Georgijev

Parada, policija i posledice

Slučaj Braće Vučić

Miloš Vasić

Kultura sećanja – Peti oktobar, 14 godina kasnije

Povratak gubitnika revolucije

Zora Drčelić

Intervju – Danica Popović, profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu i dobitnica nagrade »Osvajanje slobode«

Utisak skandala i sramote

Tamara Skrozza

Lik i delo

Nikola Selaković

Dragoslav Grujić

Nemačka – Novi zakon o azilu

Pravi i lažni azilanti

Nemanja Rujević

TV manijak

Buna na dahije, gejeve i B92

Dragan Ilić

Kriminal

Kruševac, kalašnjikov i kokain

Stevan Dojčinović

Svi brojevi na jednom mestu!>

Pogledajte arhivu