Ekonomski savet Demokratske stranke Srbije, sa Nenadom Popovićem na čelu, predstavio je svoju strategiju za izlazak Srbije iz ekonomske krize. Iz DSS-a navode da je najbitnije razvijati domaću privredu i povećavati njenu konkurentnost, jer je u uslovima krize ekonomski protekcionizam nužna mera
PREDAVAČ: Nenad Popović
Krajem oktobra prošle godine pominjalo se da je u svetskoj finansijskoj krizi i mogućoj recesiji može naći šansa za ubrzani razvoj Srbije. Danas to nije finansijska kriza, već ekonomska, recesija nije više tek mogućnost, a uverenje da će nas ova kriza zaobići ne dele ni najveći optimisti. Jasno je da je kriza „svačija“, samo je pitanje ko će proći najmanje loše. Industrijska proizvodnja je u Srbiji, samo u januaru 2009, u odnosu na isti period prošle godine, opala za 17,1 odsto (jedan od ministara je taj pad objasnio velikim brojem neradnih dana u mesecu, na šta je opozicija odgovorila da januar svake godine ima isti broj neradnih dana). Vlada je tražila pomoć od međunarodnih institucija, najavljuje se rebalans budžeta, smanjenje javne potrošnje, „stezanje kaiša“, ali vlast jasno ne izlaže dugoročniju strategiju. Kažu da, pošto je kriza nepredvidiva, čekaju da vide kako će se stvari razvijati.
U Demokratskoj stranci Srbije (DSS), međutim, tvrde, da je neophodno „napraviti celovit, dugoročan i realan program“ umesto „pojedinačnih, nepovezanih mera“, kako oni ocenjuju dosadašnje delovanje Vlade. Pa je tako Ekonomski savet DSS-a izložio svoju strategiju za izlazak iz krize, koja sadrži deset koraka, a insistira na razvoju konkurentnosti domaće proizvodnje. Nenad Popović, predsednik Ekonomskog saveta DSS-a, predstavio je pomenuti program i u okviru trodnevnog, zajedničkog seminara Demokratske stranke Srbije i fondacije „Konrad Adenauer Stiftung“, održanog na Divčibarama. Popović je glavni akcenat stavio na domaću privredu, objašnjavajući da u vremenima krize dolazi do izražaja ekonomski protekcionizam, za šta su dobar primer događanja u auto industriji u Nemačkoj i Francuskoj.
KORACI: Velika prepreka za razvitak domaće privrede je, prema Popoviću, jednostrana primena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) koja stvara neravnopravnu konkurenciju domaćim proizvođačima. Direktan gubitak od takve primene SSP-a godišnje će iznositi oko 300 miliona evra, a poljoprivreda će biti direktno ugrožena, smatra Popović i zato predlaže moratorijum na jednostranu primenu SSP-a. Takođe, zalaže se za povećanje subvencija poljoprivredi (koje su znatno manje u odnosu na prosek u Evropskoj uniji), kao i za subvencionisanje 50 odsto kamata za preduzeća. Kao jednu od mera preporučuje i formiranje interventnog fonda koji bi bio dovoljno jak da obezbedi likvidnost za veći deo preduzeća koja su pogođena krizom. Iz DSS-a poručuju da mere koje Vlada sada preduzima „neće pomoći celokupnoj privredi, već manjini. A toj manjini, od nekih deset do 20 odsto, i pre tih Vladinih poteza nije bilo loše. Već je blokirano 60.000 preduzeća, a kredite će iz banke moći da dobiju samo najbogatiji.
U programu DSS-a predlaže se uzimanje kredita od Ruske Federacije – polovina tog kredita bila bi u novcu, a druga polovina u opremi. Popović je govorio i o važnosti koncesija i javno privatnih partnerstava kao „investicija bez zaduživanja u inostranstvu i bez trajnog gubitka resursa“. Predstavljanju programa DSS-a prisustvovao je i urednik magazina „Ekonomist“ Milan Ćulibrk. On je istakao kao manu dosadašnjih koncesija i aranžmana njihovu nedovoljnu transparentnost.
Ćulibrk i Popović osvrnuli su se i na jednokratno povećanje penzija, koje je bilo politički ustupak, ali, po njima, ekonomski veoma loš potez. Povećanje najnižih penzija jeste bilo neophodno, ali taj rast nije trebalo da prate najviše penzije. Taj raspon iznosi 10:1. Naime, penzioner sa najskromnijim primanjima ima oko 10.000 dinara, dok neke penzije prelaze 100.000 dinara.
Predsednik Ekonomskog saveta DSS-a je, razmatrajući tri najvažnije stavke budžeta – plate, penzije i javne troškove – dodao da je važno smanjiti broj zaposlenih u državnoj upravi, koji je sada nepotrebno velik, kao i kontrolisati javnu potrošnju. „Dešava se da pojedini ministri imaju važne poslovne obaveze u Australiji, baš kad je Australijan open, ili moraju na službeni put u Francusku baš kad se održava Rolan Garos“, dodao je urednik „Ekonomista“, naglasivši potrebu za nezavisnom revizorskom komisijom koja bi kontrolisala budžet.
Popović, inače osnivač i predsednik ABS Holdinga, kazao je da su najvažnije stavke u borbi protiv ekonomske krize, osim pomoći domaćoj privredi, obezbeđivanje stabilnosti dinara i očuvanje radnih mesta. Govoreći o radnim mestima, on se založio za vraćanje na posao radnika Zastave i, uopšte, redefinisanje ugovora sa Fijatom. Program DSS-a se zalaže za obnavljanje proizvodnje „juga“ i „zastave“ (sa ovakvim državnim subvencijama za kupovinu putnih vozila, jugo bi vredeo 1500 evra), ističući nezavidnu poziciju u kojoj su se našle kooperantske firme. Popović je govorio i o važnosti socijalne odgovornosti, što podrazumeva i generacije koje dolaze, a koja se pokazuje kroz pojačanu socijalnu zaštitu građana.
PLURALITET STRATEGIJA: Važno je još reći da je predstavljanje ekonomskog programa DSS-a u javnosti pomogla fondacija „Konrad Adenauer Stiftung“ (KAS), koja pripada vladajućoj nemačkoj Demohrišćanskoj partiji (CDU). KAS se najviše bavi edukacijom i treningom podmlatka političkih stranaka, a intenzivnu saradnju održava sa DSS-om i strankom G17 plus koje pripadaju familiji evropskih narodnjačkih partija. Gordana Pilipović, koja se u okviru fondacije bavi partijama, istakla je značaj angažovanosti celog društva i institucija u vremenima kriza. „Ukoliko nemamo pluralitet mišljenja, pa i strategija, nećemo uspeti da se na pravi način izvučemo iz krize koja je u zamahu, ali je daleko od svog vrhunca.“ Ona takođe smatra da nema mnogo ljudi u bilo kojoj od stranaka koji bi mogli da predstavljaju oslonac baš u svim segmentima. Važno je uključiti i mlade snage i stručnjake koji nisu primarno članovi stranaka, ali su vezani za neke od njih, da bi došlo do bržeg razvoja i da bi se iznedrio koncept koji bi mogao najbolje da pomogne zemlji.
Pre nekoliko meseci, KAS je, u jednom od svojih izveštaja, pisao o dubokoj podeljenosti medija i društva u Srbiji. Postavili smo pitanje kako će se stvari razvijati sada kada, zbog krize, društvo još više nazaduje, a podele se produbljuju. „Programi koje fondacija KAS ima upravo idu ka tome da se društvo obrazuje. Naše ciljne grupe su, od vrlo specifičnih, kao što su novinari, političari, podmladak stranaka, do uopšte svih građana. To je jedini način da se prevaziđu podele. Obrazovanjem do koncenzusa“, zaključila je Gordana Pilipović.
O ekologiji
Nakon predstavljanja programa, razgovor između učesnika seminara, među kojima je bio i podmladak Demokratske stranke Srbije, došao je i do ekologije. Naime, Milica Vojić-Marković, poslanica u parlamentu, izrazila je bojazan da li bi se koncesionari, pogotovo sada kada je “novac skuplji”, pridržavali ekoloških standarda. Ona je takođe otvorila pitanje o dobrim i lošim stranama reciklaže automobila u Srbiji, iznosivši tvrdnje da postoji 16 “izabranih firmi” koje će reciklirati automobile, a kriterijumi odabira baš tih firmi su, po njenim informacijama, njihovi vlasnici.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!