Sa geslom - bolje uzalud hodati nego uzalud stajati - trojica drugara odlučili su da prodaju ideje. Prva je bila firma za sitne popravke. Napravili su dete, izveli ga na put i udali za bogatog stranca
PRVI IZVOZNIK IDEJA U REGIONU: direktor Hauzmajstora Bojan Stevanović
Beogradska firma za sitne kućne popravke Hauzmajstor krenula je pre dve godine sa pet mladih koji ništa nisu znali o tom poslu, sada zapošljava 18 ljudi, ima 12 automobila, preko 300 podizvođača koji rade po njenim standardima, pruža 100 do 150 usluga dnevno i član je multinacionalne kompanije. Ono što je na temu – kako uspeti od nule, za „Vreme“ ispričao direktor Hauzmajstora ing. Bojan Stevanović liči na veštu igru majstora koji su od ideje da stvore nov tip zanatlija napravili proces. Sada u SCG ima nekoliko firmi nastalih po uzoru na Hauzmajstor.
ORIGINALNI: „Išli smo samo na jednu varijantu: pokušaj, bori se, ne smeš da se predaš, uspećeš“, kaže Stevanović. Način na koji su to izveli je zaista originalan. Tri drugara slične sinergije i različitih zanimanja napravili su firmu za prodaju ideja Komonsens, s tim da ih sami ostvare i pokažu da se to može. „Okupili smo prijatelje iz svih oblasti o kojima ništa nismo znali, iz knjigovodstva, advokature, marketinga itd. i napravili model firme. Nazvali smo ga dinamička akcionarska struktura. To znači – evo ti akcija ni od čega, ali dođi da budeš sa mnom. Niko od prijatelja nije odbio, porodice su gunđale jer smo svi imali dobra radna mesta, ali najvažnije nam je bilo da se još neko zapali za priču kao mi. Prvi posao koji smo pokrenuli je Hauzmajstor“, priča Stevanović. Ono što su izveli je za film, ali i bukvalno, jer su sve svoje poteze snimali kamerom. „Igrali smo se, iskušavali srpsku varijantu kod lizing kompanija, kad nam jedna nije dala automobile, otišli smo u drugu, pa se vratili u prvu i rekli treća nam nudi bolje uslove. Neko je u toj gužvi prepoznao da vredi rizikovati i dobili smo pet automobila. Onda smo uspeli i po šemi – kad ste nam dali pet, zašto nam ne biste verovali da ćemo otplatiti još sedam. Napravili smo biznis plan i raspisali konkurs.“ Tad je krenulo ono što Stevanović naziva – napraviti poslovnu temu koja će da podigne omladinu. Pošto nisu imali para, preko veze su dobili prostoriju u Muzeju 25. maj, na 15 dana, dok traju intervjui sa oko 200 ljudi koji su se javili na oglas. „Klinci su bili u šoku, mislili su da smo strana kompanija puna para koja hoće da ih pošalje u Rusiju i Irak. Em sastanak u Muzeju, em oglas u kojem nije pisalo da se traže majstori tog i tog profila sa toliko i toliko godina iskustva, nego vredan sam, uredan sam, volim da radim, u ruke sam“, seća se direktor Hauzmajstora. „Ideja je bila da budemo prepoznatljivi po pristojnosti, vrednoći, čistoći, kvalitetu, brzini, da budemo domar 21. veka.“ Krenulo je tako što su izabrali petoricu bez ikakvog iskustva, ali koji su „imali u ruke“ i dali ih na mesec dana svim prijateljima koji bilo šta znaju o popravkama, nastupu pred klijentima itd. da ih obuče. Otvorili su kol-centar, dali novopečenim zanatlijama uniforme i kola i pustili ih da mesec dana po gradu izvode sve popravke. Posao je krenuo, iz podruma u Jovanovoj ulici preselili su se u iznajmljeni stan u Dositejevoj pa u zakupljeni prostor u Luci „Beograd“. „Biznis planom smo predvideli da tek u trećoj godini sklopimo neki ugovor o održavanju zgrade, a prvi su nam ponudili već posle mesec i po. Počeli smo da se javljamo na tendere i ugovor koji smo sklopili sa HVB bankom bio je prvi te vrste u jugoistočnoj Evropi. Računica je jednostavna: firme se oslobađaju viška radnika, smanjuju troškove, mi kao spoljni servis na tome zarađujemo. Potpuno profesionalno! Tako smo napravili fasiliti menadžment, daljinsko upravljanje objektima. Održavamo oko 300 firmi.“
POČEOIIZVOZIDEJA: Stevanović kaže da je austrijska kompanija Rustler, stara 70 godina, koja održava Šerburn i ima firme u Češkoj i Mađarskoj, bila jedna od tri koje su htele da kupe Hauzmajstora i da nije upao u poslovnu zamku zvanu emotivni odnos prema firmi. „Trebao nam je investitor i pre četiri meseca prodali smo Rustleru kontrolni paket od 51 odsto akcija, ali po ugovoru se sve odluke donose konsenzusom. Pobedom smatramo što će kod nas biti fasiliti trening centar, franšizovanje priče za Sloveniju, Hrvatsku, Bugarsku, Rumuniju i Albaniju, ne zato što smo jeftini nego zato što smo najbolji.“ Za direktora Hauzmajstora ipak je najveća pobeda to što je firma uspela da ubedi mlade da nije sramota zarađivati rukama, obučila ih je i ohrabrila i dala im identitet savremenih majstora. Sada u firmu počinju da dolaze već gotovi, vrhunski mladi majstori koje Stevanović, naravno, non-stop bombarduje novim idejama. „Može da se otvori na stotine malih servisa, počev od onog za čuvanje dece ili nošenja kučića na vakcinaciju, do velikog za nekretnine. Ideja je da snimimo stanove svih vlasnika koji nam dozvole, kao i kvart u kojem su i to prikazujemo kupcima. Namera nam je i da napravimo prvu privatnu komunalnu službu, da bi svaki kvart imao pametnog, sposobnog momka za domara“, navodi jedan od kreatora novog srpskog poslovnog imidža.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!