O čemu su na Vajberu razgovarali Predrag Koluvija i Mirko Škero, jedan od šefova BIA? I kakva je to država čiji vrh orkestrirano i javno brani zvanično okrivljenog narko-dilera, a bez ijednog dokaza vređa i optužuje policajce i tužioca? Ko je načelnik Službe za specijalne istražne metode Uprave kriminalističke policije (UKP) Tomislav Radovanović i zbog čega se pojavio u javnosti? Kako je Vladimir Rebić postao prvi direktor policije koji je ispitan na poligrafu? I da li će glavni poligrafista Srbije, major MUP-a Dejan Kojić, završiti na "detektoru laži"
Predrag Koluvija, prvooptuženi u predmetu „Jovanjica“ za uzgajanje 1,6 tona marihuane, prvi put je spomenuo ime Mirka Škera, jednog od šefova u Bezbednosno-informativnoj agenciji, tek u emisiji kada ga je intervjuisao njegov branilac Vladimir Đukanović. Pre toga nikada, ni u iskazu pred tužiocem, ni dok je pred sudskim većem iznosio odbranu.
Zašto tek sada?
Zato što su pojedini opozicioni političari postavili pitanje kako to da tužilaštvo nikada nije saslušalo Škera tokom istrage i da li bi njegovo ime moglo da se nađe prvo na spisku optuženih za predmet „Jovanjica 3“ koji bi trebalo da obuhvati šefove iz bezbednosnog sektora i političare koji su Koluviji pružali podršku i zaštitu u uzgajanju marihuane na plantaži nedaleko od Beograda.
Inače, ime Mirka Škera ne izgovara nijedan predstavnik države koji se poslednjih nedelja obrušio na policajce, pravdajući Koluviju da tona marihuane nije razlog zbog kog bi neko trebalo da u pritvoru provede skoro dve godine, te optužujući tužioca Sašu Drecuna i inspektore za borbu protiv droga beogradske policije Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića da su hapšenjem vlasnika Jovanjice zapravo pokušali državni udar.
Koluvija govori o Škeru kao o dobrom poznaniku i kaže da su policajci pokušali da i njega upletu u slučaj s drogom i uhapse, tek sada, pošto je nedeljnik „Vreme“ u septembarskom broju objavio saznanja od svojih izvora bliskih istrazi oko slučaja „Jovanjica“:
„Mirko Škero i Koluvija često su ručavali u restoranu ‘Zvezdara teatar’, a posle tih ručkova nekoliko pripadnika BIA i policije, koji su sada među optuženima, dobijali bi nova zaduženja na Jovanjici. Koluvija je s njima razgovarao putem aplikacije za tajnu telefonsku komunikaciju ‘Razgovor’, dok bi sa Škerom komunicirao samo u ličnom kontaktu. Međutim, Škero nikada, povodom tih susreta sa vlasnikom imanja u Staroj Pazovi, nije pozvan ni na informativni razgovor. Kao što nikada nije ispitano ni kako je upravo Bezbednosno-informativna agencija dozvolila da Vučićev pratilac na brojnim biznis forumima u zemlji i inostranstvu bude baš Predrag Koluvija. Za to vreme opozicioni političari često se po čaršiji hvale da je njihov pouzdani izvor iz BIA niko drugi do Mirko Škero, te da im škakljivim informacijama uzvraća uslugu zato što su mu zaposlili brata u jednoj stranoj kompaniji u Austriji. Da li je reč o zanimljivoj geografiji ili nečem drugom, upravo iz Austrije Predrag Koluvija uvozio je seme za razne sorte skanka i marihuane za svoju plantažu.
Posle svega, opozicionari se pitaju da nije dojava od prvog bezbednjaka prestonice da je Koluvija zvao predsednikovog brata, zapravo bila ‘prašina u oči’ kako bi agent tajne službe sačuvao svoju tajnu.“
Oni koji su imali uvid u sudske spise i dokazni materijal kažu za „Vreme“ da iako Škero nije koristio aplikaciju „Razgovor“, jeste sa Koluvijom svakodnevno kontaktirao preko aplikacije Vajber. Ruku na srce, tvrdi izvor „Vremena“, među njima nikakve prepiske o drogi nije bilo, marihuana nije ni spomenuta, ali su često jedan drugog pitali za zdravlje i raspoloženje, a umeli su da razmene i pokoju šalu na račun predsednika države Aleksandra Vučića, te da s podsmešljivim komentarima razmenjuju njegove fotografije.
Šale na račun predsednika i posprdne komentare Koluvija je razmenjivao i sa ostalim optuženima za predmet „Jovanjica“ koji su koristili aplikaciju za tajnu komunikaciju „Razgovor“.
Izvor „Vremena“ iz istrage koji insistira na anonimnosti, kaže i da su on i njegove kolege više puta utvrdili da nije bilo zloupotrebe Koluvijinog telefona od strane policajaca koji su uhapsili vlasnika Jovanjice:
„Prvo, inspektori za borbu protiv droga nisu tehnološki obučeni da to mogu da urade. Drugo, više puta je utvrđeno da mahinacija sa telefonom nije bilo. Treće, tužilaštvo je u decembru, po prijavi Miloša Vučevića protiv braće Vučić, dodatno pregledalo Koluvijin telefon i utvrdilo da u njemu nema broja ni Andreja, ni njegovog brata Aleksandra Vučića. Da je neko hteo da predsednikovog brata poveže sa optuženim da je narko-diler, bar bi, za početak, Andrejev telefonski broj uneo u imenik Koluvijinog telefona.“
KO JE SLUŠAO PREDSEDNIKA, PA ZAGLUŠUJE JOVANJICU?
Ima ko se u policiji bavio telefonom, a i telefonskim razgovorima predsednika Vučića i njegove porodice. Kako stvari stoje, to je glavom i bradom načelnik Službe za specijalne istražne metode Uprave kriminalističke policije (UKP) Tomislav Radovanović. Prethodne sedmice izjavio je da je „ubeđen“ da je u MUP-u postojala paralelna struktura „sa precizno odabranim ljudima“ čiji je cilj bio, kako je rekao, da prikupljaju podatke o predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici.
„Ne mogu da odvojim slučaj ‘Jovanjica’ od prisluškivanja predsednika Srbije. Što se tiče prisluškivanih razgovora, mogu reći da nijedan nije inkriminišući i da ne postoji nijedan razlog za sumnju. Pošto iz prvog pokušaja nisu uspeli da diskredituju predsednika, prešli su na plan B i pokušali da Predraga Koluviju dovedu u vezi sa bratom predsednika Srbije“, naveo je Radovanović.
Načelnik Službe za specijalne istražne metode UKP tvrdi i da je preslušao svih 1800 razgovora u kojima je predsednik Srbije navodno prisluškivan i kaže da nema nijednog sumnjivog.
Radovanović je rekao i da je grupa, formirana u vreme kada je resorni ministar bio Nebojša Stefanović, imala logističku i svaku drugu podršku „jedne zapadne obaveštajne službe“, kao i da je uspostavila obaveštajnu mrežu kod „tajkuna“ i organizovanih kriminalnih grupa.
„Ne mogu da kažem o kojoj je službi reč, ali je prelomna tačka verovatno put ministra Stefanovića u SAD u vezi sa predmetom ‘Gvantanamo’, koji je podrazumevao integraciju i resocijalizaciju dva lica iz te baze. Tada se sa određenim obaveštajnim strukturama SAD stupa u direktan kontakt, i verovatno je iz tih kontakata proistekla dalja saradnja“, kazao je Radovanović za TV Prvu.
foto: printscreenTomislav Radovanović
Šta je prećutao Tomislav Radovanović, nekadašnji oficir za vezu u srpskoj ambasadi u Parizu, a potom zamenik načelnika Službe za specijalne istražne metode, da bi nedavno avanzovao u njenog načelnika? Nije rekao, kako tvrdi izvor novinara „Vremena“, da je upravo on bio zadužen za predmet „Gvantanamo“ u Srbiji. Upravo je on, već godinama, u direktnom kontaktu sa nekadašnjim zatvorenicima te američke vojne baze na Kubi koji žive u Srbiji i zadužen je za njihovu resocijalizaciju. Nije Radovanović spominjao, kako se govori u krugovima MUP-a Srbija, da je upravo on taj načelnik koji je početkom 2019. godine otišao u Vilu Bokeljka i predsedniku Vučiću odneo njegove prisluškivane razgovore. Odakle mu? Izvor iz MUP-a kaže:
„Radovanović je učestvovao u prisluškivanju predsednika. Priznao je da je preslušao svih 1800 razgovora Vučića, a nije otkrio kako je baš on imao uvid u sve razgovore.“
Ukoliko se tvrdnje izvora iz MUP-a pokažu kao istinite, Radovanović je onda počinio najmanje dve zloupotrebe službenog položaja, prisluškivao je predsednika i van službe iznosio snimke i transkripte tih razgovora.
Posle Radovanovićevog nastupa u medijima, potpredsednik Narodne stranke Miroslav Aleksić, koji često u javnosti govori o slučaju „Jovanjica“, napisao je na društvenim mrežama:
„Da li je istina da je Toma Radovanović bio jedan od ljudi koji su prisluškivali predsednika i lično Vučiću odneo snimke njegovih razgovora? Onda napredovao… Pokajnik ili ucenjivač?“
DA LI ĆE I POLIGRAFISTA NA POLIGRAF?
Šta li je predsednika Vučića nateralo da braneći Koluviju, optuženog da je narko-diler, napadne za zaveru i najužu porodicu svog šefa kabineta Ivice Kojića?
Na pitanje zbog čega su inspektori MUP-a koji su radili na slučaju „Jovanjica“ pozvani na poligraf treći put, nakon što su dvaput prošli poligraf, Vučić kaže da je neko u MUP-u „posumnjao da su pitanja bila dogovorena“.
„Zato što je neko u MUP-u posumnjao da su pitanja bila dogovorena za ta dva poligrafa, zato ih je pozvao treći put. A iz meni nekog čudnog razloga su odbili tih deset minuta da potroše. Neki su mi rekli možda po prvi put nisu znali pitanja, ja ne verujem da je to razlog, ja verujem profesionalcima. Ne znam šta je razlog, ne razumem šta je problem u deset minuta“, poručio je Vučić.
foto: printscreenSlobodan Milenković
Naime, rođeni brat Vučićevog šefa kabineta, major policije Dejan Kojić, šef je poligrafista u MUP-u Srbije. Lično on je, kako za „Vreme“ tvrde ljudi iz vrha MUP-a, učestvovao u poligrafskom testiranju, u dva navrata, šefa Odeljenja za borbu protiv narkotika beogradske policije Slobodana Milenkovića i šefa operative u tom odeljenju Dušana Mitića. Oba puta detektor laži pokazao je da policajci koji su hapsili Koluviju govore istinu. Treći put, prošle sedmice, i Milenković i Mitić, posle saslušanja u Sektoru unutrašnje kontrole, rekli su „ne“ poligrafu i odbili da se iznova testiraju.
Sa njima je pozvan i direktor policije Vladimir Rebić. Kao što je nedavno javnost prvi put imala priliku da vidi da jedan policijski funkcioner brani policajce koji su mu podređeni i usprotivi se aktuelnom političkom raspoloženju, tako je u Srbiji po prvi put direktor policije poligrafski testiran.
Poligraf je pokazao da govori istinu. Međutim, javnost to nije saznala od MUP-a Srbije već od vlasnika tabloida „Informer“ Dragana J. Vučićevića, koji je rekao gostujući na TV Pinku:
„Slučajno znam njegove odgovore: ‘ne znam’, ‘ne znam’, ‘ne sećam se’, ‘ne znam’, i onda kaže ‘prošao sam poligraf’, jesi na odgovore: ‘ne znam’, ‘ne znam’“, rekao je Vučićević.
Međutim, nije objasnio kako slučajno ne zna ono što zna svaki polaznik policijske akademije, a to je da se na poligrafu isključivo odgovara sa „da“ ili „ne“. Ako bi Vučićević bio u pravu, onda je vreme i da poligrafista ode na poligraf.
Ukoliko ne verujemo prethodnim poligrafima, ako bismo sada po prvi put imali poligraf na koji može da se utiče, da li onda u vodu padaju svi oni koji su tokom ranijih afera prošli „detektor laži“ – Vučić, Milan Radoičić, Nikola Petrović, Branislav Lečić, Darko Šarić?
O tome šta se zaista dešavalo tokom saslušanja i poligrafskih ispitivanja, u javnosti se ne oglašavaju jedino direktor policije Vladimir Rebić i policajci Slobodan Milenković i Dušan Mitić. Prema policijskom pravilniku, oni nemaju pravo da se oglase u javnosti dok im to ne dozvoli, lično, ministar policije Aleksandar Vulin.
Inače, Vulin, koji je u međuvremenu stekao nadimak „baštovan s Jovanjice“, nikada nije pozvan da pred istražnim organima dâ izjavu povodom svojih obilazaka, dok je bio ministar za rad i socijalna pitanja, imanja Jovanjica u društvu sa Predragom Koluvijom, što su zabeležile i televizijske kamere.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!