Demokratija je jedino političko uređenje koje se mora učiti. Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva
U okviru obeležavanja 15 godina rada Fondacije „Fridrih Ebert“ (FES) u Srbiji, 8. i 9. juna u Beogradu je održana konferencija „Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji – Izazovi i rezultati“. Kao ciljevi konferencije navedeni su definisanje pojma političkog obrazovanja – političko obrazovanje/trening i vaspitanje, identifikovanje problema i pozitivnih iskustava, jačanje svesti kod društvenih i političkih institucija o neophodnosti političkog obrazovanja, institucionalizovanje istog, razmena evropskih iskustava u procesu političkog obrazovanja, uvid u regionalne aktivnosti na osnovu iskustava iz Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i BiH, umrežavanje organizacija, kako u Srbiji tako i u regionu i izrada nacionalnog i regionalnog akcionog plana. Međutim, tokom dva dana panel diskusija i više nego živih rasprava otvorena su mnoga zanimljiva pitanja, među kojima je najintrigantnije bilo kako postići balans između političkih znanja i veština u procesu obrazovanja u ovoj oblasti.
O značaju političkog obrazovanja, a pre svega o činjenici da potreba za njim ne prestaje ni u razvijenim društvima, govorila je Luiz Rurup iz centrale FES-a u Berlinu. Ona je kao osnovu rada FES-a navela citat Fridriha Eberta (1871–1925), slavnog nemačkog socijaldemokrate i prvog predsednika Nemačke: „Demokratiji su potrebne demokrate.“ U skladu sa tim principom, demokratija je, rekla je Rurup, jedino političko uređenje koje se mora učiti: „Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva, ono je suštinski zadatak na putu ka demokratskom uređenju.“ Luiz Rurup je objasnila da pojam demokratije za koji se zalaže FES, socijaldemokratija, znači da ovaj oblik uređenja postoji samo ako su tu i socijalna pravda i demokratski procesi: „Demokratija ide ruku pod ruku sa socijalnom pravdom i solidarnošću.“
Kako političkog obrazovanja nema bez definisanih ciljnih grupa, Rurup je navela koje su to glavne ciljne grupe kojima se obraća FES: to su, pre svega, građani koji traže političku orijentaciju, omladine stranaka, sindikati, multiplikatori, parlamentarci i aktivisti civilnog sektora. „Ciljna grupa su nam svi oni koji imaju uticaja na društvena kretanja. Iznenadićete se, ali tu je i vojska. Naime, ako i tamo postoje demokratski procesi, bez dileme možemo da kažemo da je društvo demokratsko.“
Koliko je važno političko obrazovanje, ali i kako ovaj proces ume da izgleda u praksi, kada nema vremena ni mogućnosti za pravljenje detaljnih strategija, najbolje se videlo u vreme ujedinjenja dve Nemačke. Za ljude iz Istočne Nemačke preko noći se promenio ceo svet. Za Fondaciju „Fridrih Ebert“ to je značilo dugotrajan rad na političkom obrazovanju u tim pokrajinama, a najviše je posla bilo na polju političke orijentacije i kompetencija: „U FES-u je u to vreme vladala atmosfera vanrednog stanja. Nismo imali razrađenu strategiju, jer nismo mogli da znamo koje su potrebe ljudi i koja znanja i veštine su im u kom trenutku neophodne. Zato smo morali da osluškujemo stanje na terenu i potrebe, pa smo kao vatrogasci išli tamo gde su nas tražili“, rekla je Rurup.
Do koje mere je kroz političko obrazovanje moguće postići zavidan nivo političke kulture, ilustruje primer koji je ona navela, da je rad FES-a rezultirao osnivanjem različitih udruženja i grupa koje zastupaju i unapređuju svoja prava, kao što je, recimo, udruženje podstanara. Međutim, Rurup je takođe ukazala i na tamnu stranu priče koja poslednjih godina sve više dolazi do izražaja: „Poverenje ljudi u političke elite iz godine u godinu opada, a sve je manji i broj građana koji učestvuju na izborima. Takođe, primetan je i latentni populizam. Nedavno je jedna političarka rekla kako je šezdesetih godina bio prisutan koncept Vilija Branta, kao automobila koji nas vozi u demokratiju, a danas nam je potrebno mnogo više takvih automobila.“
Vreme izazova
Izazovi i perspektive; Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.