Pripadnici Unutrašnje kontrole MUP-a u saradnji sa Tužilaštvom za organizovani kriminal i Bezbednosno-informativnom agencijom uhapsili su prošle srede kriminalnu grupu u Aranđelovcu koja se tereti za prekookeansku trgovinu drogom. Od četvoro uhapšenih, dvoje su aktivni pripadnici bezbednosnih struktura, a jedan bivši
Kako u Srbiji padne neka kriminalna grupa, tako s njom padnu i zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Bezbednosno-informativnoj agenciji ili nekoj od vojnih bezbjednosnih agencija. Čini se da bez organa reda nema ni kriminala, a pogotovo ne onoga koji uključuje trgovinu narkoticima. U posljednjoj akciji u Aranđelovcu uhapšen je bračni par Jovanović – Danijel, član Uprave kriminalističke policije, i njegova supruga Dušica, zaposlena u BIA. Pored njih, “pao” je i bivši radnik MUP-a Milivoje Kišić, koji se kasnije, prema pisanjima medija, prebacio u privatni sektor obezbeđenja, i to beogradskih splavova. Četvrti član kriminalne grupe je vozač kamiona Ž. F.
Advokat Božo Prelević kaže za “Vreme” da postoji dilema da li je “kvalitet više ili kvalitet manje” što su u akciji uhapsili i pripadnike bezbjednosnih struktura. Sa jedne strane, to pokazuje da oni “nisu nedodirljivi”, ali sa druge, s obzirom na to da već duže vrijeme podaci dolaze od stranih agencija poput DEA, Europola ili Interpola, “sve i da hoćete, teško da možete nekoga da ne procesuirate”, objašnjava naš sagovornik.
Prva crvena lampica koja se upalila kada je MUP objelodanio javnosti ovo hapšenje bilo je pitanje kako četvoro ljudi iz Aranđelovca može učestvovati u prekookeanskoj trgovini drogom. I laicima je jasno da se to ne ugovara na pijaci u Južnoj Americi, a pogotovo ne u Aranđelovcu. Sa druge strane, jasno je da su svi članovi četvorke, sem vozača zaduženog za transport, više bili logistička podrška sa zadatkom da utvrdi da li grupa ima rep, odnosno da li se protiv nje vodi neka istraga. Treće, što se ubrzo i pokazalo, nikako nisu mogli raditi sami.
OVDE ARANĐELOVAC
foto: ap photo…i zaplenjeni kokain
Zadatak grupe bilo je prebacivanje novca stečenog trgovinom kokaina iz Holandije u Srbiju i Crnu Goru. Novac je, navodno, bio sakriven u kamionima za transport cvijeća, pa policija traga za vlasnikom firme “Blumen market”. Mediji pišu i da je Milivoje Kišić imao ulogu posrednika između bračnog para Jovanović i Ljuba Milovića, crnogorskog policijskog službenika sa fotografije sa šefom Kavačkog klana Radojem Zvicerom. Milović je u bjekstvu, kao i Zvicer.
Istraživač Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala Saša Đorđević objašnjava za “Vreme” da se, na osnovu javno dostupnih informacija, može zaključiti da je grupa “najverovatnije deo jedne od 20 ćelija balkanske organizovane kriminalne mreže specijalizovane za krijumčarenje kokaina iz Latinske Amerike u Evropu”. Dodaje da ćelije imaju između “10 i 15 članova”.
Pored poslova privatnog obezbjeđenja, Kišić se navodno u posljednje vrijeme bavio i gradnjom u Beogradu, a sama grupa je dio “uvezenog” novca ulagala u nekretnine. Đorđević naglašava da je taj sektor u Srbiji i Crnoj Gori “najizloženiji pretnji od pranja novca kroz izgradnju ili investiranje u izgradnju objekata i kupoprodaju nepokretnosti gotovim novcem”. Dodaje i da “glavnu reč vode grupe iz Crne Gore i Srbije, dok su iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske zaduženi za pojedine poslove”. Primjera radi, “Hrvati su zaduženi za nabavku putnih isprava, Slovenci za drumski transport kokaina ili za organizaciju sastanaka na bezbednim mestima, često u Sloveniji”. To pokazuju i objelodanjene veze ovdašnjih grupa sa Hrvatskom ili Slovenijom, kao i povremena hapšenja koja su se odigrala. I Filip Korać uhapšen je u Zagrebu, ali i nedavno pušten.
Posljedično, ispada da je ova grupa radila za Kavčane. Takav scenario uklapa se iz još jednog razloga – kao što neki primjećuju da je za vrijeme Dijane Hrkalović u MUP-u trajala hajka na pripadnike Škaljarskog klana, sada se kolo sreće okrenulo na štetu Kavčana. U posljednje vrijeme, kada se uzmu u obzir sve značajnije akcije srpske policije, može se primijetiti da se lisice uglavnom stavljaju na ruke članovima Kavačkog klana. Isto tako, nekada je Filip Korać proglašavan u medijima za državnog neprijatelja broj jedan kao vođa Škaljarskog klana, pa onda potpuno nestao iz medijskih naslova. A i optužnica mu je oborena, tako da je, po pisanju tabloida, Radoje Zvicer apsolutni gospodar podzemlja i čovjek koji “sprema atentat na Vučića”.
Od kada je februara 2015. ispaljen prvi rafal, a od njega pao Goran Radoman, član Škaljarskog klana, nizala su se hapšenja i ubistva pripadnika ove kriminalne grupe. Na pitanje istraživačkih novinara 2019. tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Nebojši Stefanoviću zašto se ne hapse pripadnici Kavačkog klana, on je odgovorio da Škaljaraca “ima mnogo više”. Kada se policija tokom iste i sledeće godine hvalila statistikom da je smanjen broj kriminalnih obračuna i ubistava, u Ritopeku su se, daleko od očiju javnosti, dešavala zvjerstva Belivukovog klana. Za razliku od ubistava, nestala lica ne ulaze u statistiku, a policija nikada nije objasnila kako se dešavalo da im nestane toliko ljudi iz kriminalnog miljea, od kojih su neki bili i na mjerama tajnog nadzora. Sada više niko ne govori o žrtvama Škaljarskog klana.
PREČIŠĆAVANJE “NEPODOBNIH”
Ono što i dalje ostaje veliki problem jeste upletenost zaposlenih u MUP-u i BIA. Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin svako malo najavljuje “čišćenje” redova službi bezbjednosti. Međutim, kao da ni on sam ne zna šta znači ta riječ – kadrovi se čiste kada nemaju dovoljno dobre rezultate, pa se zamjenjuju sposobnijima, a ne ako vrše krivično djelo i učestvuju u prekookeanskom švercu narkotika. Tada je hapšenje jedini logičan epilog njihove karijere.
Saša Đorđević kaže da “ozbiljne organizovane kriminalne grupe ne mogu da funkcionišu bez trulih jabuka u državnom aparatu”, kao i da su u Srbiji noseći stub borbe protiv kriminala “upravo Bezbednosno-informativna agencija i Uprava kriminalističke policije”: “nisu neuobičajena hapšenja pojedinaca iz operativnog dela policije ili carine jer oni poseduju podatke koji omogućavaju kriminalcima da prebace ilegalnu robu ili da ne budu uhvaćeni”.
Međutim, na ovaj način kako se odvija “čišćenje” u posljednje vrijeme ispada kao da se MUP čisti od nepodobnih policajaca. To pokazuju i primjeri onih koji su se našli na meti države, jer su uhapsili nekoga za koga vladajuća struktura smatra da “nije kriv”.
Riječ je o slučaju načelnika Četvrtog odeljenja MUP-a inspektora Slobodana Milenkovića, protiv koga se vodi hajka od početka afere “Jovanjica” i hapšenja Predraga Koluvije (vidi tekst “Vodič kroz Jovanjicu” na strani 14).
Sa druge strane, pad klana Belivuk u februaru prošle godine i razbijanje kriptovane aplikacije za komunikaciju Skaj, otvorili su Pandorinu kutiju korumpiranih policajaca. Bivši inspektor Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Božidar Stolić osuđen je na dvije godine zatvora, jer je Belivukovoj grupi odavao povjerljive informacije iz istrage koja se vodila protiv njih. Takođe, bivši zamjenik načelnika iste službe Goran Papić optužen je da je štitio dilera droge, dok je istraga vođena i protiv sadašnjeg zamjenika načelnika SBPOK-a Nevenka Marića. Uhapšen je i bivši načelnik Uprave kriminalističke policije Ilija Milačić. Društvo na listi im prave i bivši načelnik novosadske policije Milorad Šušnjić, kao i bivši načelnik Odeljenja za specijalne istražne metode Dejan Milenković. A kada se spisak proširi na slučajeve “Jovanjica” 1 i 2, tek onda postaje poduži.
Advokat Prelević kaže da se “nažalost suviše veliki broj ljudi iz vrha policije dovodi u vezu sa kriminalom” i dodaje da je njima svima “zajednička nit to što su dovedeni u te službe u poslednjih osam do deset godina. Tu se vidi jedno sistemsko propadanje, što znači da nema ni adekvatne unutrašnje inspekcije, a ni onih u službi koji se bore protiv kriminalizacije”, zaključuje naš sagovornik.
Dodaje da se mora imati u vidu “ko od političara postavlja ključne ljude u službama bezbednosti”, odnosno “koliko su ti ljudi udaljeni od kriminala, toliko će im i službe biti udaljene”. Prelević kaže da je ključna prizma “šta hoće politika”, i na kraju dodaje da “nijedna od ovih službi nema snage da se odupre političkoj eliti”.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Svetislav Bule Goncić, koji podržava SNS i Vučića, solidarisao se sa zaposlenima Narodnog pozorišta koji traže smenu Dragoslava Bokana, uprave, i ministra kulture Nikole Selakovića
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!