Iako je bio Sabor frulaša, glavni bio ministar Velja, koji je poverio "Vremenu" da za incident na Kopaoniku ima pisma podrške, i koji je za svoj doprinos svemu dobio jednu veliku, reprezentativnu plaketu, gramatu, odlikovanje, kao i portret, koji je lično potpis'o, od umetnice koja voli Srbiju
ARTISTA I MODEL: Ovekovečeni ministar
Na Preobraženje, 19. avgusta, u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, u Leliću kod Valjeva, održan Treći preobraženjski sabor frulaša Srbije. Zašto u Leliću, rodnom mestu vladike Nikolaja, zašto frule, jerbo su istraživači otkrili da je vladika svirao na tom narodnom instrumentu, i jerbo je ta činjenica bila retka, i prava, i lepa, prilika da se preko ovog narodnog instrumenta, a u ambijentu gde su mošti vladike, iznova vratimo svojim korenima i svome imenu u ovom opštem nevremenu. Činjenice kažu i da je u vladičinoj zaostavštini pronađeno nekoliko frula, te da je naš poznati narodni umetnik Bora Dugić jednu od njih restaurirao, da je za istu komponovao kompoziciju PohvalaNikolaju, i da ju je na istoj izveo, može li se reći odsvirao, u Leliću.
NAPRESLICIIDESNICI: Dan je na Preobraženje bio iznenađujuće lep, sunčan i tako to. Naroda puno, ugostiteljske šatre sa muziku zauzele manastirsko imanje. Samo što bi završena liturgija, pred manastirsku portu stade državni mercedes sa rotaciju, iz njega izađe sami ministar za kapitalne investicije Velimir Velja Ilić. Treba li reći da je bio podašišan u svoju frizuru, da je imao svoje teget odelo, da je bio u svojoj košulji sa domaćinskim kolirom. Treba li reći da se prekrstio pred kapijom manastirske crkve, da se prekrstio ulazeći u crkvu, da je celivao mošti vladike, da se prekrstio izlazeći iz crkve. Da su se i ostali u ministrovoj pratnji, njegov predsednik opštine Valjevo Jovan Tomić, njegov poslanik iz Čačka Markićević, brat mu Vojislav što ima funkciju predsednika SO Čačak, drugi novosrbijanci, ponašali kako dolikuje.
Kad je to obavljeno kako dolikuje, ministra primakoše bini na kojoj imaše da se održi Sabor frulaša. Bina beše ko svaka bina, napred perda sa razne tikve i natege, u pozadini plakati sabora na kojima Vladika sviraše frulu plus nekoliko šarenica, na sceni sto sa velikom svećom, slavskim kolačem. Popeše ministra, ministar izljubi sve sveštenstva što zadesi, i ostali poštovaše red, bi molitva, izlomiše kolač, kako treba ga izokretaše, celivaše, ministar otre dlanove od mrva, mikrofon uze protođakon Ljuba Ranković, reče da su danas prerezali, još jedan, slavski kolač, kolač slave frulaša Srbije. I uze da pozdravi drage goste, na prvom mestu g. Velimira Velju Ilića, ministra za kapitalne investicije, pravog mu druga i prijatelja, još od onih dana kad su zajedno maštali da Srbiju podignu i unaprede, i ekonomski i duhovno, i eto, na preslici i desnici ruci, rade se velika dela, da ne bi bila prazna priča ko želi može asfaltom do rodne kuće vladike Nikolaja. Nada se da taj asfalt neće biti kraj, postoji dogovor da manastir Lelić bude srpski Ostrog, veliko svetilište, mesto hodočašća srpskog naroda.
Pa otac Ljuba, u ime manastirskog bratstva, predade ministru jednu veliku, reprezentativnu plaketu, gramatu, odlikovanje, kao veliku zahvalnost za sve što je učinio. Pa ministar Velja, na ime ministra Jočića, primi još jednu veliku, reprezentativnu plaketu, gramatu, odlikovanje, takođe za doprinos i pomoć. Pa starešina manastira, otac Sima, uze da deli mnogo zahvalnica svima koji su dali pomoć i doprinos, dadoše mikrofon ministru Iliću da se zahvali, ministar uze da se zahvali, nazva Boga, obeća da će uraditi sve što su dogovorili, Želim svima dobro zdravlje, da dolazite ovde, da svi Srbi dođu ovde, na ovo naše svetilište, želim da čitava ova regija krene, da napravimo stotine puteva, jer puteva nikad nije dosta…
Na bini se desi voditeljka, objavi da je Sabor frulaša počeo rezanjem slavskog kolača, da je ministar dobio gramatu, najavi frulašku himnu, biše frulaši iz Prislonice, bi „Oj Moravo“… Ministar siš’o u prvi red publike, zanima se sa neku literaturu koju je dobio, stiže da se levim migom javi reporteru „Vremena“, na bini besedi glumac Bradić Momir iz Kruševca, UmalenojfrulicimožedastanecelaSrbija, bi i zdravičar Simić nadimka Rundo Dragiša, Narode, nekatizdravicaovabudeumestoblagoslova… DaćeBogdarodizob, iuzriklas/ padabudeizakonje, izanas… Gotovo, jok, poentira Simić, Samopesma, igraiverauBoga/ tojesnaganarodasrpskoga.
DASEVRTAČASMRZNE: Velja se još zanima sa onu literaturu, toliko da mu je košulja ispala na oba rukava sakoa, onaj glumac uze još da besedi, i to Nikolajevu besedu iz 1915, o tome kako smo mi bili trnje oko te pitome ruže koja se zove Evropa… To uze da traje, izmaknemo se, šatre i štandovi, ima svega, ima pleteni krstići, za Grobare i Delije, u cno-beloj i crveno-beloj boji. Ima i šator patronažne službe, tu mere pritisak. Šator izlepljen stihovima tehničara Srbe, evo pesme Somun, Mojadragaodbujnostipuna, jarudajekolebnavuruna / JanenavidkoĐurinojune, unaćvamamesimjojsomune…
Kad, pokret, obilazak puta od manastira do rodne kuće vladike Nikolaja, peške, vele 700 metara. Ministar pozdravi prvi red, pređe na drugi, udari kroz portu, dade se jednoj na novinarsko pitanje, u’vatismo, Sredstva su obezbeđena, danas smo uplatili, radovi će početi… Krenuše uzbrdo, asfalt crn, deb’o, ima i ivičnjak s jedne strane, napred monah Georgije pri’vatio ministra za desnicu. Predsednik Valjeva Jovan pri’vati Veljinu slobodnu levu ruku, monah informisa da će bankina bude od metar, predsednik Jovan reče da su urađeni putevi do manastirâ Ćelije i Jovanje, da se radi do Pustinje, Velja reče da je put impresivan, na nizbrdici se uključiše i ostali popovi, ostala pratnja, osvrnuše se na Nikolajevu besedu, ko sad da je pisana, istorija se ponavlja, pomenuše Irak, Iran, Velja opazi jednu veliku vrtaču sleva, iz prve izbaci projekat, to da se napuni vodom, udare reflektori, i kad smrzne celo Valjevo može da se kliza… Bi i proširenje na putu koje svi pohvališe, ne mo’š sve pratiš, Veljin poslanik Markićević uz’o objasni šta bilo na Kopaoniku, ono sa Veljom i B92, ma ta devet puta prekidala konferenciju za štampu, poslali je, ali sad će oni pitaju Matića gde je 20 miliona dolara…
Posle druge uzbrdice kraj puta, asfalt udario u ogradu, tu i kuća u dvorištu, za koju se pouzdano zna da nije rodna kuća vladike Nikolaja, nego njegovog sinovca, vladike šabačko-valjevskog Jovana Velimirovića. Ministar izrazi divljenje, opazi još jednu vrtaču, bi još jedan projekat, dobra za amfiteatar, monah Georgije ga pusti tek da mu nabere kupina iz obale, okupiše se novinari, ministar na raspoloženju, Obećali smo da ćemo završiti put od manastira do rodne kuće i to smo uradili, želimo da Lelić i čitav ovaj prostor budu duhovni centar gde će dolaziti čitava Srbija. Bi i pitanje, Ima li šta od pokretanja valjevske privrede, bi i odgovor, i to će bude, sve će krenuti, ali verski turizam je vrlo atraktivan, turizam uopšte, svi hoće fabrike a turizam atraktivan, eto, recimo, stanica u Mokroj gori ima 2000 turista dnevno, posle Niša to je stanica sa najviše prometa, više od Beograda, ko je to mogao da zamisli. I lov je atraktivan, doći će stranci, ima mogućnosti za razvoj… Tu ga spopade jedna meštanka, da joj produže asfalt do kuće, 200 metara, videće, biće…
Uzeše da se vrću, kod one velike vrtače predsednik Jovan savetuje izvođača radova da se to zaravni, da budu sportski tereni… Na nizbrdici priđemo ministru, koje, kad je odležalo, kaže nešto o incidentu sa novinarima na Kopaoniku, raspravi na sednici Vlade, može, Onajeiritirala, imeneisveprisutne, postojijednodobropismokojejeMikiSavićevićnapis’oVeranuMatiću, iobjasniosveto, jednagospođaarhitektakojajeistonapisalapismo, ljudikojisubiliprisutni. Janeznamštosetadamatolikoangažovaladanapraviincident, počelaseraspravljasasvima, čakvišesaCokomLazovićem, iskusnimnovinarom, čudime, onjeizuzetnomiran, izgubionerveirek’osvašta. Neznamčemutovodi, janisamimaonamerudajeuvredim, moždasamijabioiritiranpasamreagov’o, nevidimzaštoB92vodiintenzivnukampanjuprotivmene, naprimerdošlisunaodbranumogmagistarskogradaipraviliprobleme, gdegodsepojavimonimeprate, izvlačeizkonteksta, janemamlošenamere, moždanekadizgubimživce… Uzesmo i da pitamo, otkud nesporazumi, pa valjda su on i B92 bili na istom poslu, odgovori da se B92 opredelio da podržava DS, napada Vladu, a njemu bi bilo drago da su ostali apolitični, da su i dalje naši, zajednički, kakvi su bili, ne traži on privilegije, samo da prenesu šta je pravo. Upitamo i za one aplauze na Kopaoniku, i tu sadržajno i tako to odgovori, Svisubiliprotivtenovinarke, svibilinanašojstrani, svisuminapisalipismopodrške, Akosijokrek’o, izaslužilaje, niještosdanabrajam, skorosvi, samoparsenijeoglasilo, idragomijedajetako, patajZoranMilovanovićjepromenioiskazpregodinudana, otkuddasesadtoakteulizuje, janemamvezesatim, mislimdaćetodoćiured, daVeranMatićpočneprofesionalnodaseponaša, mićemobitikorektnipremanjima, nikonjemunećedapreti, netrebadizatiprašinu, pravitiodnjeganekogpaćenikaimučenika, nikomunećepretiti, alinionnetrebadaodsecaglavemnogima, ontrebadaostanenaš, kaoštojebio, amidaradimosanjimkorektno…
Uto stigosmo do manastira, frulaši se priveli kraju, priđe mu jedna gospođa sa nekim ‘artijama, pokazuje, radila mu portret, to će bude ulje na platnu, biće i na izložbi, samo pet minuta da završi, može. Gospođa Lila, u lila haljini, neće se slika, jednostavno, voli Srbiju, bila inspirisana, mrdo joj, ali završiće portret na ručku. I bi ručak u manastirskom konaku, Velja u čelu trpeze, umetnica ga ‘vata sa desne strane. Gospode pomiluj, Oče blagoslovi, posle čorbe onaj glumac uze opet da besedi, posle ribe opet molitva, javi se i predsednik Jovan, Možda nam neki zameraju, ali, čini mi se, da smo našli pravi put… Dođe vreme rastanka umetnica Lila daje ministru portret na potpis, monah Georgije deli još gramata, opet pri’vata Velju, ovaj se daje u pozdravljanje sa crkvenim licima, sa svojim licima, sa koga do’vati licima…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.