

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Na razum sa tribina apelovao je i Željko Obradović: “Šta bih ja voleo – da naši navijači shvate da je ovo deo sporta, igrači su pričali između sebe i na tome treba da se završi. Mi smo u ove dve utakmice naišli na fenomenalno gostoprimstvo Reala. Mislim da i mi u Beogradu to treba da uzvratimo, da se nijedan igrač, član stručnog štaba ili navijač Reala ne oseća neprijatno, nego da iz Beograda pošaljemo sliku kakva je uvek bila na našim utakmicama”, rekao je on
Partizan je izgubio treću utakmicu od Reala u Beogradu (80:82). Ali da bi ovaj poraz bio jasniji, potrebno je da se vratimo u Madrid prošle nedelje.
Nešto manje od dva minuta do kraja utakmice u madridskom centru “Vizink”, košarkaši Partizana imali su ubedljivu prednost od 95:80 i nalazili se na korak do kapitalnog vođstva od 2:0 u seriji. Partizan je na parketu madridske dvorane delovao toliko moćno da nije dopustio velikom Realu vođstvo ni u jednom trenutku utakmice, a utisak je da se to ne bi dogodilo čak i da je duel potrajao nekoliko dana. Crno-beli su marširali ka drugom “brejku” u španskoj prestonici i činilo se da će treća utakmica u Beogradu predstavljati čistu formalnost. Četa Željka Obradovića izgledala je kao kaznena ekspedicija kojoj niko i ništa ne može da stane na put, a oduševljeni “grobari” uveliko su bukirali letove i hotelske aranžmane u Kaunasu, gradu domaćinu završnog turnira Evrolige za sezonu 2022/23. Međutim…
SRAMOTAN KRAJ U MADRIDU
Legendarni trener Duško Vujošević voleo je da kaže kako “put do uspeha nije posut ružama nego trnjem”. Mada je uoči serije postojala opravdana bojazan od kvaliteta, imena, veličine i uticaja kraljevskog kluba, malo ko je očekivao da će najveću opasnost crno-belima predstavljati ponašanje igrača Real Madrida. Isfrustrirani zbog loših igara i nepovoljnih rezultata, košarkaši aktuelnog šampiona Španije su u poslednjoj deonici druge utakmice počeli da prave sve oštrije prekršaje nad igračima Partizana. Seriju grubosti započeo je Gabrijel Dek, nastavio Vensan Poarije, ali je prekršaj koji je zapalio atmosferu i izazvao tuču delo proslavljenog španskog reprezentativca i legende evropske košarke Serhija Ljulja.
Teško je shvatiti kako je jedan 35-godišnjak sa toliko iskustva i trofeja dozvolio sebi udarac podlakticom u predelu grudi Kevina Pantera, kapitena i najboljeg igrača Partizana, u momentu kada je ishod utakmice uveliko odlučen. Usledio je potpuni haos na terenu – iznervirani Panter se uneo u lice Ljulju, pritrčao je pomenuti Dek koji je počeo da gura sve oko sebe, potom i Egzum, koga je francuski reprezentativac Geršon Jabuzele krvnički obuhvatio oko vrata i rvačkim zahvatom bacio na zemlju. Nakon toga, Matijas Lesor je oborio Džanana Musu, koji se nalazio u gurkanju sa Panterom. Kada su se strasti stišale, slika povređenog Dantea Egzuma kako sedi pored zapisničkog stola zabrinula je svakog iskrenog poklonika košarke. Sudijska trojka je imala pune ruke posla, pa je nakon pregledanja snimka odlučila da sa utakmice kazni sve aktere koji su se našli na terenu. S obzirom da je samo jedan igrač Reala ostao nekažnjen, a da su, po pravilima, za nastavak utakmice neophodna dva igrača iz jedne ekipe, doneta je odluka da utakmica bude prekinuta i registrovana rezultatom 80:95 u korist Partizana.
DAN POSLE




Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve