Predaja nekadašnjeg predsednika Fudbalskog saveza Srbije i budući proces protiv njega i njegovih pomagača mogli bi da pomognu u rasvetljavanju onoga što se naziva "fudbalska mafija" ukoliko tužilaštvo pokaže spremnost da ide dalje od sadašnje kvalifikacije
Zašto je „pao“ Zvezdan Terzić?
Posle skoro tri godine usavršavanja engleskog jezika i lečenja povrede zadobijene na skijanju, što je bilo Terzićevo objašnjenje, nekadašnji se prvi čovek srpske fudbalske organizacije pojavio u beogradskoj policiji. Posle postupka identifikacije prosleđen je u pritvorsku jedinicu Centralnog zatvora u Beogradu.
Više tužilaštvo u Beogradu tereti ga za zloupotrebu službenog položaja u periodu dok se nalazio na čelu OFK Beograd početkom ovog veka. Naime, tužilaštvo je u istrazi utvrdilo da je Terzić, sa saradnicima, oštetio klub za više od četiri miliona evra koji su došli od transfera nekoliko igrača. Optužnica je podignuta ranije ove godine, a prvo ročište zakazano za početak novembra bilo je odloženo i sada se zna da li će sredinom januara početi proces pred većem Višeg suda u Beogradu.
Kada suđenje jednom počne, javnost će želeti da vidi na koji način se dešavalo ono o čemu su mediji izveštavali godinama unazad, a čija je suština u tome da vodeći ljudi srpskih klubova koriste pozicije da bi zaradili više novca nego što prikazuju u postupku prodaje igrača u druge klubove. Drugim rečima, u ovom slučaju, Terzić i suoptuženi su prisvojili novac koji nije njima pripadao i to bi trebalo da bude jednostavno dokazati ako postoje tragovi u „papirima“.
ZLOUPOTREBE I POLOŽAJI: Matrica po kojoj Terzića jure pravosudni organi Srbije mogla bi da bude docnije primenjena i na druge slučajeve koji čekaju na razrešenje a to su optužnice protiv čelnika FK Crvena zvezda Dragana Džajića i Vladimira Cvetkovića i protiv nekadašnje predsednice FK Obilić Svetlane Cece Ražnatović. U slučaju „država protiv Cece“ istraga traje više od sedam godina i do danas nije razjašnjeno zbog čega nije moguće sakupiti sav potreban dokazni materijal. Protiv čelnika Zvezde optužnica je podignuta, ali proces do danas nije pokrenut iz nepoznatih razloga.
foto: vesna anđić…Vladimir Cvetković;…
S obzirom na to da se radi o osobama koje su vrlo medijski eksponirane i koje poseduju izvesni autoritet kod ljudi u Srbiji, javnost godinama nagađa da istrage koje se vode ili nemaju osnova i služe za blaćenje tih ljudi ili neko usporava proces zato što se radi bilo o najvećoj folk-zvezdi bilo o najvećoj fudbalskoj legendi. Koje god objašnjenje da stoji iza ovih slučajeva, ono ne može ići u prilog srpskom pravosudnom sistemu.
Za razliku od ranijih slučajeva kada su hapšeni nekadašnji prvi ljudi FK Crvena zvezda, Dragan Džajić, Miša Marinković i Vladimir Cvetković, u februaru 2008. godine i prvi čovek FK Vojvodina Ratko Buturović, ovoga puta nije bilo spektakularnih snimaka hapšenja pa su se u javnosti otvorila pitanja kako je uopšte došlo do njegove predaje.
Direktor srpske policije Milorad Veljović objasnio je da se optuženi tek tako pojavio u Upravi beogradske policije u pratnji advokata.
„Jutros u 8.35 s pravnim zastupnikom u prostorije Uprave kriminalističke policije Beograda pristupio je Zvezdan Terzić“, rekao je Veljović.
foto: tanjug…Ratko Buturović i…
Advokat koji je dopratio Terzića, Ante Bošković, rekao je za medije u Beogradu da očekuje da će njegovom štićeniku biti omogućeno da se brani sa slobode jer je spreman da položi jemstvo od 200.000 evra.
To se nije dogodilo, pa je u utorak 16. novembra Terziću produžen pritvor „zbog opasnosti od bekstva i zbog posebnih okolnosti prilikom izvršenja krivičnog dela i visine zaprećene kazne“. Zaprećena kazna za ovo delo je od dve do 12 godina zatvora, baš kao i za delo koje je počinio nedavno zaštićeni svedok Ljubiša Buha pa mu je omogućeno da se brani sa slobode.
Terzićev advokatski tim, koji predvodi narodni poslanik i advokat Vladan Batić, saopštio je da će uložiti žalbu na ovo rešenje. Njihova argumentacija je sledeća.
„Vanraspravno veće Višeg suda u Beogradu nije nadležno da odlučuje o jemstvu nego to čini sudeći sudija odnosno predsednik sudskog veća koji postupa po optužnici po pribavljenom mišljenju tužilaštva“, naveo je Batić u saopštenju.
Kada se malo pobegne od ovih proceduralnih objašnjenja, dolazimo do problema u kome se našao nekadašnji prvi predsednik Fudbalskog saveza Srbije. On se pojavio u beogradskoj policiji koja je za njim ranije raspisala međunarodnu poternicu u trenutku kada je Crna Gora bila primorana da započne saradnju sa Srbijom u vezi sa izručivanjem onih protiv kojih se vode postupci pred sudovima u Srbiji (i obratno). Međudržavni sporazum koji je Srbija potpisala ipak i na kraju i sa Crnom Gorom, a koji je Evropska komisija tražila odavno, omogućio je pokretanje mehanizama hapšenja onih koji su se doskora bezbedno baškarili po Crnoj Gori i Srbiji verujući da nikada neće završiti pred sudom.
foto: marko metlaš…Svetlana Ceca Ražnatović
JAVNO I LIČNO: Terzić nije uličar i mogao je da zna šta se dešava. On se ranije bio oglasio preko medija pozivajući istražne organe Srbije da mu omoguće „fer i pravično suđenje“ i da se brani sa slobode. Očevidno ga je jako svrbeo i plašio onaj besmisleno dugačak pritvor u kome su zaglavili čelnici Zvezde 2008. godine i nije mu padalo na pamet da čami u pritvorskoj jedinici Centralnog zatvora u Beogradu.
Međutim, kako sada izgleda, on bi početak pretresa mogao da sačeka u prugastom odelu (cinici bi rekli da je na to navikao noseći dugo godina dres OFK Beograda) jer mu je pritvor produžen „na do dva meseca“. Dok bude sedeo u CZ-u, Terzić će moći valjano da smisli, ako do sada već nije, kontraargumentaciju za ono što tužilaštvo ima protiv njega u optužnici. Kvalifikacija „zloupotreba službenog dela“ postala je mantra mnogih procesa u Srbiji koji po pravilu ne donose ništa jer se smatra da je to krivično delo relikt u krivično-procesnoj materiji i da je izmišljeno u komunizmu da bi svakom ko se negde nekad potpisao moglo da se „prišije nešto“.
Ako tužilaštvo ostane pri tome i proceni da bi za zajednicu bilo dobro da Zvezdan Terzić odleži neko vreme u zatvoru zato što je uzeo deo novca od transfera Vanje Grubača i Baneta Ivanovića, onda to neće mnogo doprineti rasvetljavanju onoga što se u Srbiji označava sportskom ili fudbalskom mafijom. Takođe, takvo okončanje postupka ili više puta viđeno beskrajno prolongiranje okončanja postupka pokazalo bi nam zapravo u kojoj meri je ova vlast sposobna i zainteresovana da se bori sa kriminalom u sportu. Previše je nejasnih mesta u postupku organizacije sportskih klubova i saveza, prodaje igrača, njihovog položaja u klubovima, položaja menadžera i onih za koje se pretpostavlja da stoje iza njih, da bi se sve završilo na dokazanoj krađi od četiri miliona evra.
To zvuči kao veliki novac, ali je na broj igrača koji je otišao iz Srbije u poslednjih dvadesetak godina (a to je više hiljada fudbalera) mali postotak. Takođe, „slučaj Terzić“ je zanimljiv i zbog toga što se u vezi sa ovim optuženim provlače i druge priče koje idu od njegove povezanosti sa ljudima iz sveta kriminala, njihovog učešća u fudbalskom biznisu, pa do uzimanja novca od onih igrača koji su nastupali u reprezentaciji za njegovog „vakta“, kao i priče da je njemu pripao i deo novca koji je po ugovoru pripao nekadašnjem selektoru Srbije Havijeru Klementeu.
U tom kontekstu, Terzić bi bio zanimljiviji kao svedok koji bi mogao da pomogne u odgonetanju svih „tajni srpskog fudbala“. Činjenica da je ostao bez zaštite u Crnoj Gori, gde se verovatno krio od trenutka kada je nestao iz Srbije u zimu 2008. godine, mogla bi da ga ohrabri da potraži saradnike na srpskoj strani, a to bi nam pokazalo da je ovdašnja vlast zaista, a ne samo deklarativno, odlučila da se bori protiv svih oblika prisustva kriminala u sportu.
Ono što sada izgleda sigurno, a može se zaključiti iz godina kada smo Terzića viđali „u gradu“, jeste da on voli lagodan i skup život i da bi mu robija baš teško pala. On nije neko ko je organizovao „kriminalnu piramidu“ i u svojim pismenim obraćanjima medijima iz „mesta na kome se skrivao“ priznao je da je bilo nekih stvari koje nisu bile po „računovodstvenim standardima“, ali da je to bilo neophodno da bi klub preživeo.
Terza se, jednom rečju, ponašao kao pojedini gradonačelnici u Srbiji kojima je javni i lični novac ista stvar. Njegova je nesreća što njegov pad ne remeti rad Vlade. Inače, ko zna šta bi se sad treslo u Srbiji.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!