Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Vlada u kojoj je Zorana Mihajlović bila zadužena (i) za životnu sredinu nije se baš pretrgla po pitanju ekologije, nije se proslavio ni njen prethodnik – Oliver Dulić, ministar za prostorno planiranje i zaštitu životne sredine u vladi Mirka Cvetkovića, nisu se, doduše, proslavili ni njegovi prethodnici, kao ni prethodnici prethodnika i tako sve dokle pamćenje dopire: izgovor je uvek bio isti – kriza je, nema para, ima prečih stvari...
Dan po Vidovdanu, u jednodnevnoj poseti Srbiji bio je Žoze Manuel Barozo i sa premijerom Aleksandrom Vučićem, između ostalog, razgovarao o napretku Srbije na istorijskom putu ka Evropskoj uniji. Doneo je sa sobom i neke papire, pretpostavlja se „procenu napretka Srbije“ – jedan od birokratskih međustepenika u pripremi „Izveštaja o napretku“, koji će Evropska komisija predstaviti u oktobru.
Po završenom sastanku/razgovoru, premijer je u svom obraćanju novinarima rekao da se od ukupno 35 poglavlja četiri „crvene“, a da je jedno od njih toliko crveno da ne zna reč kojom bi intenzitet tog crvenila mogao da opiše.
„Najgore stanje trenutno nam je u životnoj sredini“, izjadao se onako kako samo on ume da se izjada. „Tu valjda ništa, ama baš ništa, nemamo u skladu sa evropskim standardima. Tu kao da smo gađali sve naopačke“, rekao je Vučić, dodavši da je Srbija loše ocenjena u još tri oblasti.
U stvari, nismo saznali ništa novo: pored ovog „ekološkog“, crvene se i poglavlja „Javne nabavke“, „Pravosuđe i osnovna prava“, kao i „Pravda, sloboda i bezbednost“. Ostala su „đene-đene“ – crvene se tu i tamo, neka manje, neka više. Ako je za utehu, Poglavlje 35 – „Ostala pitanja“, javnosti ovdašnjoj poznata kao „dogovor Beograda i Prištine“ nije više tema: sve je tu napravljeno kako je zacrtano, pa se ovo poglavlje, verovatno, samo malo rumeni.
CRVEN OBRAZ: Na ovu izjavu/jadanje premijera, sa posebnim naglaskom na Vučićevu konstataciju da „u prethodnom periodu Srbija apsolutno ništa nije učinila“, brzopotezno je reagovala Demokratska stranka, kako drugačije nego saopštenjem za javnost u kome se (kao) pita „ko je bio ministar zadužen za zaštitu životne sredine u prethodnom periodu i koja je njegova odgovornost“ i nudi odgovor: „Aktivnosti ministarke Mihajlović u vezi sa pitanjima zaštite životne sredine bile su bazirane na političkom revanšizmu koji se ogledao kroz ukidanje akcije ‘Očistimo Srbiju’ u kojoj je učestvovao veliki broj građana i preduzeća, u kojoj je povećano prikupljanje otpada od stanovništva, očišćeno oko 3000 deponija, započeta izgradnja reciklažnih centara.“
„Loše stanje u oblasti životne sredine u Srbiji je zaostavština bivšeg ministra Olivera Dulića i Demokratske stranke, koji su ostavili dugove i nerealizovane projekte“, istom brzinom odgovorila je potpredsednica vlade i ministarka građevinarstva, saobraćaja i životne sredine Zorana Mihajlović. „Stanje u oblasti životne sredine je upravo posledica neverovatno bahatog odnošenja prema sredstvima za tu namenu i životnoj sredini upravo DS-a i njihovog bivšeg ministra Olivera Dulića i ne može da se sredi za godinu i po dana koliko sam ja bila ministar(ka)“. Sve u svemu „oni“ – vlada koja je prethodila prethodnoj vladi, a koju je nasledila ova, ostavili su samo dugove – projekte koji su plaćeni, ali nisu i realizovani.
Ruku na srce, prethodna vlada u kojoj je Zorana Mihajlović bila zadužena (i) za životnu sredinu nije se pretrgla po pitanju ekologije: sem reči o tome koje nisu nedostajale, neko konkretno delo nije ostalo zapamćeno. Zapravo nije ga ni bilo: ovo reagovanje na saopštenje Demokratske stranke je sublimacija tog „ništa“.
Nije se proslavio ni njen prethodnik – Oliver Dulić, ministar za prostorno planiranje i zaštitu životne sredine u vladi Mirka Cvetkovića: bilo je, takođe, puno reči, puno spotova na televizijama (svako)raznim sa pozivom da „očistimo Srbiju“, sa kojom stotinom hiljada evra iz „eko-budžeta“ potpomognut je prvi i jedini „Srbija open“ (zauzvrat je Novak Đoković snimio nekoliko „Očistimo Srbiju“ spotova), svako malo su volonteri raščišćavali po neku divlju deponiju, obalu neke reke/potoka, otvoreno je i poneko „reciklažno dvorište“… i to bi bilo to. Nisu se, doduše, proslavili ni njegovi prethodnici, kao ni prethodnici prethodnika i tako sve dokle pamćenje dopire: izgovor je uvek bio isti – kriza je, nema para, odnosno ima prečih stvari…
Jedino što, dve godine otkad je onomad potpisan Sporazum o pridruživanju, sačinjava se godišnji Izveštaj o stanju životne sredine u Republici Srbiji i šalje „u Evropu“ na suđaje. Poslednji u nizu, publikovan prošle jeseni, u kome slika i nije baš onako loša kako se sad govori. Sva je prilika, o nagađanju je reč, da je taj (poslednji) izveštaj, u stvari, bio podloga koja dobro prima crveno mastilo. Naime, 2011. godine Evropska komisija je u „Analitičkom izveštaju“ za prethodnu godinu (2010 dakle) ocenila „da će biti potrebni trajni i veliki napori u toj oblasti, pre svega u pogledu primene (propisa)“, 2013. „da je Srbija počela da se bavi prioritetima u oblastima životne sredine i klimatskih promena“, ali da je „napredak ostvaren u prethodnih godinu dana bio mali“, te da je „potrebno uložiti znatne dodatne napore kako bi se postiglo dodatno usklađivanje sa politikama EU u oblastima poput vode, upravljanja otpadom, kvaliteta vazduha i zaštite prirode“, pa da „primena postojećih propisa treba da se poboljša, s tim povezan kapacitet održi“, uz preporuku da je „potrebno poboljšati inspekcije i izvršenje zakona, kao i učešće javnosti u donošenju odluka“. Kako će da bude ocenjen ovogodišnji saznaće se u oktobru, kad na red dolazi novi „Analitički izveštaj“. Za sad – crveni se.
SVE BOJE: Sudeći prema mapama zagađenja u poslednjem „Izveštaju o stanju životne sredine u Republici Srbiji“, tek tu-i-tamo nekih problema ima, inače sve je skoro pa kako treba. Recimo, nijedan vodotok nije označen crvenim, što bi značilo da je stanje veoma loše, već preovlađuju rezedo i zelena, što je oznaka za „dobro“ i „vrlo dobro“, za njima je žuta – „loše“, a na nekoliko lokacija kvalitet voda je označen plavim – „odlično“. Po tome, „loše“ je u Pančevu, Boru, Prahovu, Kostolcu, Lazarevcu, Bečeju, Požegi… svuda gde nekakve industrije (još) ima, dok je kvalitet površinskih voda kod velikih gradova – Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca ocenjen kao „dobar“ i „vrlo dobar“, bez obzira što se u reke izliva kanalizacija bez ikakvog prečišćavanja. I tako, po tom izveštaju, Veliki bački kanal, inače najzagađeniji vodotok u Evropi, kome od smrada ne može ni da se priđe, označen je (samo) kao „loš“, a izliv beogradske kanalizacije ispod Ade Huje kao „dobar“. Sad je kao za čuđenje zašto se u tim papirima koje je Barozo pokazao premijeru ekologija toliko crveni da se opisati ne može.
Slično je i sa zagađenjem vazduha: cela Srbija se zeleni – to je po nomenklaturi oznaka za prvu kategoriju kvaliteta vazduha, crvene se Užice, Niš, Novi Popovac, što je oznaka za drugu kategoriju vazduha, a ljubičaste boje su, što je treća kategorija kvaliteta vazduha, Bor, Majdanpek, Pančevo, Obrenovac i Lazarevac.
Ne mnogo drugačija je i mapa industrijskih zagađivača zemljišta, sa ocenama u rasponu od „1“ do „5“, s tim da je jedinica najbolja, a petica najlošija ocena. Po tome, najlošije je u Pančevu i Lazarevcu, Bor je dobio „trojku“, sve ostalo su „jedinice“ i „dvojke“, što će reći – nije strašno.
Ozbiljno je pitanje kako bi ove karte izgledale, ako je i ovima za verovati, da srpska industrija u godinama tranzicije nije jedva pretekla.
NIŠTA NOVO, NIŠTA STRAŠNO: „Poglavlje 27 je svim državama u procesu pristupanja EU predstavljalo jedan od najvećih izazova, zato primena standarda traje i nekoliko godina nakon stupanja u članstvo Evropske unije“, konstatuje Jadranka Joksimović, ministarka bez portfelja zadužena za evropske integracije. „S obzirom na to da su za stvarno usklađivanje sa propisima EU potrebni neprekidni visok nivo investicija i znatni administrativni napori, to može jedino da se postigne u dužem roku“, piše u onom analitičkom izveštaju iz 2011. godine.
Po rečima ministarke Joksimović, Srbija je sad „u fazi izrade strateških prioriteta u vezi sa investicijama u poglavlje 27“, a kad je reč o srednjoročnim izazovima sa kojima se Srbija suočava, naglasak je na „administrativnim kapacitetima za primenu politike, kao i za izradu potrebnih politika u ovoj oblasti“, dok je dugoročni izazov koji se očekuje u toku pregovora dogovaranje sa EU o prelaznim periodima za punu implementaciju teških direktiva nakon stupanja u članstvo. Navodi primer Hrvatske, koja je prošle godine postala punopravna članica Evropske unije, a sve „eko“ zahteve iz 27. poglavlja ispuniće tek 2023. godine.
Za ovo poglavlje, kaže, a „prema ekonomskoj analizi Nacionalne strategije za aproksimaciju u oblasti životne sredine za Republiku Srbiju, do 2030. godine biće potrebno 10,6 milijardi evra“, investiciono su najzahtevniji „sektor voda, otpada, sektor industrijskog zagađenja i buke“. Reč je, veli, o velikim infrastrukturnim projektima, time i velikim finansijskim izdacima, što otežava sprovođenje direktiva EU u ovoj oblasti, te da su zbog toga neophodni dodatni izvori finansiranja kroz projekte – donacije i krediti.
Za eventualno neupućene: u ovoj vladi zaštita životne sredine je priključena poljoprivredi i šumarstvu, ali niko iz tog ministarstva nije blagoizvoleo bilo šta da kaže o „neopisivo crvenom“ stanju životne sredine u Srbiji. Nije da nisu bili pitani.
Analitički pregled usklađenosti sa Pravnim tekovinama EU – u novogovoru „skrining“, a za Poglavlje 27 – Životna sredina, zakazan je za septembar i novembar ove godine: na septembarskom „skriningu“ će evropske birokrate zadužene za „slučaj Srbija“ objasniti ovde nadležnima šta sve treba da se uradi, a u novembru će ti isti „ovde nadležni“ da pokažu da li su i, ako jesu, koliko su razumeli zadatak koji je pred njih postavljen, kao i plan kada će šta da urade.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve