
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: marija janković
Povećanje energetske efikasnosti (EE) i veće korišćenje obnovljive energije u privredi (uključujući objekte, transportni sektor i industriju) najvažniji su pokretači prelaska na čistu energiju. To će dovesti ne samo do uštede energije, već i do smanjenja štetnih emisija i zagađenosti vazduha
Burne debate sa klimatske konferencije u Glazgovu su se smirile, ali naša klima nastavlja da se zagreva. Šansa da svet zadrži porast globalne temperature na 1,5°C u poređenju sa predindustrijskim periodom je pod znakom pitanja. Posledice klimatskih poremećaja mogle bi da postanu katastrofalne, a neke su već nepopravljive.
U Glazgovu je postignut napredak u dostizanju tri cilja postavljena na samom početku COP26: države su se obavezale da dalje smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG), kako globalno zagrevanje ne bi prešlo granicu od 1,5°C; Razvijene zemlje su se obavezale da dostignu cilj od 100 milijardi dolara godišnje za finansiranje klimatskih aktivnosti u ranjivim i zemljama u razvoju. Takođe su se obavezale da će do 2025. godine jednaku pažnju posvetiti prilagođavanju klimatskim promenama, kako u smislu finansiranja tako i u osmišljavanju politika. Na kraju, COP26 je rezultirao usvajanjem “Klimatskog pakta iz Glazgova” – mape puta za postizanje ciljeva dogovorenih u Parizu.
Rezolucije iz Glazgova o smanjenju emisija metana i očuvanju šuma i zemljišta su prekretnica, i daju osnov za delotvornu i brzu klimatsku akciju. Preko 100 zemalja, koje čine 70 odsto globalne privrede, predvođene SAD i Velikom Britanijom, obavezale su se da smanje emisije metana za 30 odsto, a više od 140 zemalja da zaustave krčenje šuma, do 2030. godine. Pohvalno je da je Srbija podržala ove dve važne rezolucije.
COP26 nam je pružio nadu i sigurnost da možemo da stvorimo bezbedan i prosperitetan prostor za život ljudi na ovoj planeti. Ali, vremena za gubljenje nema: čeka nas veliki posao.
Treba da ubrzamo napore za smanjenje nekontrolisane upotrebe uglja i neefikasnih subvencija za fosilna goriva, i prepoznamo potrebu za podrškom pravednoj tranziciji za ljude koji rade u privrednim granama vezanim za upotrebu fosilnih goriva, poput industrije automobila i čelika, proizvodnje cementa i električne energije. Države će, takođe, morati da igraju transparentno i fer u izveštavanju o ciljevima za smanjenje nacionalnih emisija GHG. Klimatski pakt iz Glazgova obavezuje 197 potpisnica da sledeće godine, na COP27 u Egiptu, podnesu izveštaj o svom napretku ka većim klimatskim ambicijama.
SRBIJA U FOKUSU
Tokom COP26, Srbija je izrazila opravdanu zabrinutost oko finansiranja zelene tranzicije, očuvanja energetske bezbednosti i podrške radnicima da pređu u zelene industrije.
Dobra vest je da novca ima, ali da bi “zeleno finansiranje” imalo smisla potrebno je povećati klimatske ambicije, koje se ogledaju u Nacionalno određenim doprinosima (NDC) – planovima koji sadrže ciljeve za smanjenje emisija GHG, put za prilagođavanje klimatskim promenama i način na koji će oni biti postignuti, obično do 2030. godine. Usvajanje revidiranih NDC, koje je Srbija najavila pre samog COP26, najbolji je način da se osigura pristup brojnim globalnim i bilateralnim fondovima i grantovima za borbu protiv klimatskih promena i očuvanje životne sredine, kao i povoljnim zelenim zajmovima i drugim pozajmicama.
Snažan privredni rast Srbije i značajna ulaganja u infrastrukturu su očigledni. Da bi se taj rast održao i nastavio, potrebne su duboka dekarbonizacija i zelena transformacija, posebno jer znamo da na najznačajnijem izvoznom tržištu za srpske proizvode, tržištu EU, potrošači uveliko preferiraju robu sa niskim “ugljeničnim otiskom”.
U Srbiji, energetski sektor je ključan za klimatski neutralnu privredu i društvo. Povećanje energetske efikasnosti (EE) i veće korišćenje obnovljive energije u privredi (uključujući objekte, transportni sektor i industriju) najvažniji su pokretači prelaska na čistu energiju. To će dovesti ne samo do uštede energije, već i do smanjenja štetnih emisija i zagađenosti vazduha.
Srbija sada troši tri puta više energije po jedinici BDP-a u odnosu na prosek EU. Povećanje EE u javnim objektima za samo 10 odsto bi ukinulo potrebu za jednom starijom termoelektranom. Renoviranjem javnih i privatnih objekata i podrškom privrednicima da smanje potrošnju energije u proizvodnom procesu, mogla bi da se dodatno pospeši EE.
PRILAGOĐAVANJE NOVOJ KLIMATSKOJ STVARNOSTI
Istovremeno, neophodno je da zajedno krenemo da se prilagođavamo već prisutnim promenama klime. Srbija i Jugoistočna Evropa se zagrevaju brže od globalnog proseka, i ovaj region će biti snažno pogođen klimatskim promenama. Deca rođena danas će vrlo verovatno doživeti dramatične posledice sve intenzivnijih poplava, požara, suša i njihovih pogubnih uticaja na privredu. Poljoprivrednici će ostati bez prihoda, a drumska i železnička struktura će biti teško pogođene. Uz sve to, cena nedelanja će biti veća od cene delanja. Do kraja ove decenije, Srbija bi mogla da pretrpi štetu u visini od 13 miliona dolara.
Da bi se osigurala otpornost privrede i društva, potrebno je fokusirati se na navodnjavanje, upravljanje vodama i posledicama suše. Izveštaj UNDP-a ukazuje da će, bez navodnjavanja, do kraja 2030. prinos kukuruza pasti i za 58 odsto, a prinos pšenice za 16 odsto. To će najviše pogoditi male poljoprivrednike i sezonske radnike. Celokupno stanovništvo će biti pogođeno smanjenom dostupnošću i mogućim porastom cena hrane.
Da bi obezbedila dovoljnu količinu vode za proizvodnju hrane i energije, Srbiji su potrebne otpornije vrste useva, brane i rezervoari, kao i drenažni sistemi. Izgradnjom postrojenja za preradu otpadnih voda smanjilo bi se organsko zagađenje vodotokova i jezera, i obezbedila njihova upotrebljivost u slučaju visokih temperatura i očekivanih nestašica vode.
Takođe, brojna manja inovativna rešenja su sve dostupnija i mogu se lako primeniti kako bi pomogla srpskim poljoprivrednicima. Na primer, naučnici iz Instituta “Mihajlo Pupin” su razvili inovativnu tehnologiju za efikasno korišćenje resursa i otpornost useva na promene klime.
EU i UNDP podržavaju ulaganja u inovativne tehnologije i privredu, kao i transfer inovativnih tehnologija u Srbiju – u cilju smanjenja emisija GHG, unapređenja otpornosti na uticaje klimatskih promena i stvaranja zelenih radnih mesta.
FINANSIJSKA INJEKCIJA ZA ZELENU TRANSFORMACIJU
Kako bi pokrenula zelenu transformaciju, EU je pripremila Zelenu agendu za Zapadni Balkan, kao deo svog Ekonomsko-investicionog plana. Privrede Zapadnog Balkana su je u potpunosti podržale, a nedavno i usvojile regionalni Akcioni plan za njenu primenu. Agenda pokriva pet širokih oblasti obuhvaćenih Zelenim dogovorom: dekarbonizaciju, smanjenje zagađenosti vazduha, vode i zemljišta, cirkularnu ekonomiju, poljoprivredu i proizvodnju hrane i zaštitu biodiverziteta.
Od 2022. godine, EU i UNDP nameravaju da pokrenu dvogodišnju inicijativu, u saradnji sa švedskom agencijom SIDA i Evropskom investicionom bankom, koja će pomoći Srbiji da baš u ovim oblastima unapredi politike, preduzme konkretne aktivnosti i poveća ulaganje u zelenu transformaciju. Kroz program IPA 2020, EU i Srbija su opredelile osam miliona evra za borbu protiv zagađenja vazduha, gubitka biodiverziteta i podršku privredi da pređe na cirkularnu ekonomiju. Deo ove podrške je namenjen i uvećanju opsega zelenih projekata. Pozivamo i druge donatore, banke i razvojne partnere da nam se pridruže u sprovođenju Zelene agende u Srbiji.
Pored doprinosa dekarbonizaciji privrede, nadamo se da će ova inicijativa pokrenuti i malu zelenu industrijsku revoluciju u Srbiji, predvođenu nacionalnim i lokalnim vlastima, industrijama, javnim i privatnim preduzećima i civilnim društvom. To će takođe doprineti ubrzanju procesa usklađivanja sa standardima i normama EU.
Veliki broj ljudi u Srbiji je sve zabrinutiji za životnu sredinu. EU ima najstrože zakonodavstvo za zaštitu životne sredine u svetu. Kada se dobro primenjuje, ono dovodi do smanjenja štetnih emisija i zagađenosti vazduha, obezbeđuje čistu vodu i dovodi do stvaranja novih radnih mesta i privrednog rasta. Verujemo da će striktna i puna primena relevantnih zakona EU, transponovanih u srpsko zakonodavstvo, doprineti zaštiti životne sredine u Srbiji.
Uprkos nespornim koristima zelene tranzicije za zdravlje i životnu sredinu, nedavna globalna nestašica energenata i rastuće cene gasa dovele su do pitanja da li je napuštanje fosilnih goriva ipak previše rizično. Naprotiv, takve krize bi trebalo da nas još više poguraju ka obnovljivoj energiji i zelenim rešenjima. Jedna od glavnih poruka COP26 jeste da će ulaganje u zelenu energiju postajati sve jeftinije, dok će ulaganje u fosilna goriva postajati sve skuplje.
Na duže staze, prelaz na zelena rešenja je pametan izbor. To je i jedini izbor za opstanak kako ljudi tako i privrede i cele planete. Veliki ulog je u igri.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve