Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Da će Anka Vojvodić biti ambasadorka u rodnom gradu počelo je da se govori nakon što je DPS nije stavio na listu kao svog kandidata za gradonačelnika Bara na septembarskim izborima
Ukoliko na predstojećim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori pobedi koalicija DPS–SDP i ukoliko zemlje domaćini daju agremane, već se zna ko će biti crnogorski ambasadori u državama bivše Jugoslavije. Iako zvaničnici iz crnogorske vlasti demantuju da postoji dogovor o ambasadorima Crne Gore, upućeni u diplomatsku kombinatoriku tvrde da je dogovor o naimenovanjima diplomata postignut zbog izuzetne važnosti koju Podgorica pridaje odnosima sa bivšim jugoslovenskim republikama.
Bilo kako bilo, novinari su već dali agreman za Anku Vojvodić, predsednicu Opštine Bar, a da li će ova rođena Beograđanka zaista biti prvi diplomatski predstavnik Crne Gore u Srbiji posle Lazara Mijuškovića, znaće se uskoro.
Inače, u Crnoj Gori ima viška diplomata jer se posle osamostaljenja Crne Gore Ministarstvu inostranih poslova prijavilo sedamdesetak funkcionera koji su kao predstavnici Crne Gore radili u Ministarstvu spoljnih poslova bivše državne zajednice. Ovom broju treba dodati i veći broj zaslužnih političara, „novih diplomata“, koji frakove i cilindre dobijaju posle izbora kao deo pobedničkog plena. S druge strane, upozoravaju upućeni, realno je da Crna Gora može da finansira oko 15 diplomatskih predstavništava, iako je crnogorska vlada planirala dvostruko više.
Srbija i Crna Gora uspostavile su diplomatske odnose posle posete kralja Aleksandra Obrenovića Cetinju 1897. godine i to na nivou zastupništva. U zgradi srpskog poslanstva u Cetinju, na Trgu kralja Nikole, rodio se Aleksandar, drugi sin Petra Karađorđevića, budući jugoslovenski kralj Ujedinitelj. Prve tri godine života proveo je u toj kući na Cetinju. Danas se u zgradi nekadašnjeg Srpskog poslanstva nalazi Etnografski muzej. Ukazom kralja Nikole 19. oktobra 1913. za diplomatskog predstavnika Crne Gore u Srbiji akreditovan je Lazar Mijušković. Ambasada se nalazila u Beogradu, u Ulici Svetog Save broj 41.
Da će Anka Vojvodić biti ambasadorka u rodnom gradu počelo je da se govori nakon što je DPS nije stavio na listu kao svog kandidata za gradonačelnika Bara na septembarskim izborima.
Anka Vojvodić je rođena u Beogradu 24. juna 1951. kao jedno od sedmoro dece narodnog heroja generala Petra Vojvodića u vreme kada je njen otac bio u Saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova SFRJ. Odrasla je u elitnom beogradskom naselju Dedinje gde je i pošla u školu, ali se ubrzo odselila u Bar.
Pravni fakultet u Podgorici završila je vanredno i diplomirala 1978. godine. Bila je rukovodilac opšte i pravne službe SIZ-a stanovanja i komunalnih delatnosti Opštine Bar od 1979. do 1988. godine, a potom krivični sudija Osnovnog suda Bar. Za predsednicu tog suda izabrana je 2000. godine, a predsednik je i Skupštine centra za obuku sudija Crne Gore. Jedno vreme bila je savetnica saveznog sekretara za rad, zdravstvo i socijalno staranje SRJ. U njenoj biografiji objavljenoj na sajtu opštine Bar piše da je ekspert Asocijacije ABAA-SELI (Udruženje advokata SAD) i ekspert Saveta Evrope za edukaciju sudija u oblasti evropske konvencije o ljudskim pravima.
Udata je i ima četvoro dece, od koje dvoje studiraju u Beogradu, a dvoje su u inostranstvu. Udata je za poznatog barskog stomatologa Milenka Mima Vukotića. Zanimljivo je da je pre studija radila kao zubotehničar upravo u Vukotićevoj ordinaciji.
Iako Anka Vojvodić nije član nijedne partije, izabrana je za prvu damu Opštine Bar na predlog DPS-a februara 2003. godine. U Baru je poznato da je bliska DPS-u i „žena od poverenja“ Mila Đukanovića. Pre dve godine zbog gradonačelnice Anke Vojvodić zavadili su se koalicioni partneri DPS i Socijaldemokratska partija. Socijaldemokrate su tražili njenu smenu, u tome nisu uspeli i SDP je u Baru iz vlasti otišao u opoziciju. To joj SDP nije oprostio i tražili su da na predstojećim izborima ne bude kandidat DPS-a za gradonačelnika. Đukanović je pristao i odlučio da se ona pošalje za ambasadorku u Beograd.
Politički protivnici često su je navodili kao jedan od primera postojanja potencijalnog konflikta interesa u Crnoj Gori. Naime, potpredsednica barske opštine je njena sestra Branka Nikezić. Zameraju joj i da voli da putuje, o državnom trošku, zbog čega su je nazvali „šoping-dama prvog reda“.
Anka kaže da bi za nju „mesto ambasadora u Beogradu bilo znak velikog povjerenja, izuzetan kompliment i moje iskreno i veliko zadovoljstvo“.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve