Zašto članovi Glavnog odbora moraju da ćute pre obraćanja predsednika stranke, a predsednik stranke ne saopštava odluke pre nego što o tome ne odluči GO, i ko će preseći taj začarani krug
ODLUKA NA GLAVNOM ODBORU: Vojislav Koštunica
Možda je Demokratska stranka Srbije gubitnik vanrednih parlamentarnih izbora, jer je u duelu za titulara nacionalnog dostojanstva poražena od Srpske radikalne stranke, ali Vojislav Koštunica nema razloga za nezadovoljstvo. Lider DSS-a ostvario je nedostižnu prednost u svojoj omiljenoj disciplini, stvaranju atmosfere tihe neizvesnosti. Ponovo od njega zavisi gotovo sve: vreme sazivanja konstitutivne skupštine, izbor mandatara nove vlade, sastav budućeg kabineta ali i to, da li će organi nove vlasti uopšte biti formirani ili će biti raspisani novi izbori. Ništa od toga se, naravno, ne može znati odmah. Potrebno je sačekati dok o svemu ne odluči Glavni odbor Demokratske stranke Srbije, i takva strategija mogla se naslutiti još od trenutka kada su otvorena vrata njihovog izbornog štaba u Pariskoj ulici.
Dok su se simpatizeri Srpske radikalne stranke lagano zagrevali uz četničke koračnice, a potom slavili uz podvriskivanje i topot iz kluba u neposrednom susedstvu, izveštačima iz DSS-a preostalo je jedino da zure u ekran televizora na kome je neko, kao u trenucima vrhunskog beznađa, vrteo kanale, šetajući prisutne s jednog programa na drugi, na kojima su se smenjivali čelnici drugih partija. Oni koji rukovode Demokratskom strankom Srbije bili su tokom čitave večeri u nekoj vrsti celibata prema iznošenju vlastitog mišljenja o ishodu izbora. Tog zaveta ćutanja bio je jedino pošteđen potpredsednik DSS-a Zoran Šami koji je iznosio preliminarne izborne rezultate, ali se i to svodilo na jezik brojki sve dok se, negde posle ponoći, nakon što su predsednici, potpredsednici, portparoli, sekretari, članovi i nosioci izbornih lista drugih partija rekli sve šta su mogli, nije pojavio sam Vojislav Koštunica.
Summasummarum, Srbija je bliža formiranju vlade nego novim izborima; za uspeh SRS-a najodgovornija je vladajuća politika u Srbiji, ali i strategija pritisaka međunarodne zajednice; DSS je prvi među demokratskim strankama u novom parlamentu uprkos svim iskušenjima. Ključnu dilemu, da li njegova stranka namerava da uđe u vladu ili da ostane u opoziciji, Koštunica je odlučno presekao rekavši da želi da zaustavi propadanje Srbije, a da se na to najviše može uticati sa vlasti. Naravno, sve će se znati nakon sastanka Glavnog odbora, jer o tome ne odlučuje jedan čovek, makar on bio i predsednik, već rukovodstvo stranke.
Jedino nije najjasnije zašto članovi Glavnog odbora moraju da ćute pre obraćanja predsednika stranke, a predsednik stranke ne saopštava odluke pre nego što o tome ne odluči GO, i ko će preseći taj začarani krug.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!