Od 77 ličnosti koje su do sada bile na čelu srpske (jugoslovenske) diplomatije, Nikola Pašić je najviše puta obavljao tu funkciju – objedinjenu s funkcijom predsednika vlade – ukupno 11, a Konstantin Koča Popović najduže – 12 godina, tri meseca i osam dana
Zorica Janković
Povodom postavljenja za prvog ministra spoljnih poslova „vaskrsle srpske države“ (termin Stojana Novakovića), vožd Karađorđe je profesoru Velike škole Mihailu Miljku Radonjiću izdao diplomu u kojoj je pisalo: „Uveritelnu nadeždu imam da ćete Vi ohotno prilikom ovom polzovati se, s kojom nebrojene Vaše zasluge za otečestvo u novom važnjejšem delu jošt množiti i tako bezsmertno Ime u večitim knigami ostaviti doista možete.“
Istu poruku može i budući premijer srpske vlade da uputi ličnosti koja će u njegovom kabinetu preuzeti funkciju ministra spoljnih poslova. Biće to, po redu, 78. šef srpske diplomatije, računajući i period „kada je naš državotvorni razvoj, osim srpske, imao još jednu nacionalnu komponentu – jugoslovensku“ (Radoš Ljušić).
Profesor istorije, geografije i nemačkog jezika na Velikoj školi u Beogradu Miljko Radonjić (rođen oko 1788. godine u Sremu, studirao prava ili filozofiju u Pešti), postavljen je za popečitelja (ministra) inostranihdjela 4. februara 1811. godine i na toj dužnosti ostao do 25. decembra 1812. godine. Popečiteljsko mesto je napustio kao žrtva ruskih intriga protiv ljudi koji su školovani u Austriji. Posle pada ustanka (1813) odlazi u Trst, gde je narednih deset godina radio kao učitelj srpske dece i pratio razvoj srpskog pitanja, a pomaže i Vuku Karadžiću kao skupljač pretplate za njegovu Pjesmaricu. Umro je, najverovatnije od kolere, 17. decembra 1836. godine u Izmailu (Rumunija), gde se pred kraj života bavio trgovinom.
Dakle, od 1811. godine do danas bilo je 162 postavljenja za popečitelja (ministra) spoljnih (inostranih) poslova (djela, dela). Navedenu funkciju obavljalo je do sada 77 ličnosti.
Kaput svečane diplomatske uniforme Miroslava Protića, srpskog poslanika u Petrogradu 1878.
Posle sloma Prvog srpskog ustanka tek je 1834. godine knez Miloš Obrenović, svojim državnopravnim aktivnostima, uspeo da obnovi vladu i u njoj funkciju popečiteljainostranihdjela. U Kneževini Srbiji (1834–1882) u 31 vladi izvršeno je 35 postavljenja na tu funkciju, a obavljalo ju je 18 ličnosti. Najviše postavljenja u tom periodu imao je Jovan Ristić – ukupno šest, a najduže se na tom mestu zadržao Ilija Garašanin – šest godina, pet meseci i 26 dana. U navedenoj 31 vladi čak su 23 puta funkcije predsednika vlade i šefa diplomatije bile objedinjene.
U Kraljevini Srbiji (1882–1918) u 50 vlada izvršeno je 51 postavljenje na funkciju ministra inostranih dela, a funkciju je obavljalo 23 ličnosti. Najviše postavljenja je imao Nikola Pašić – ukupno 11, koji je u tom periodu i najduže obavljao tu funkciju – deset godina, šest meseci i 15 dana. Od 23 mandata, koliko ih je imao kao premijer, Pašić je 11 puta imao objedinjene funkcije premijera i ministra inostranih dela (poslova). Inače, u 50 vlada Kraljevine Srbije, svaka druga je imala objedinjene funcije predsednika vlade i ministra inostranih dela (poslova).
U periodu od 1918. do 2006. godine „jugoslovenske vlade bile u isto vreme i vlade srpskog naroda“ (Radoš Ljušić), što se isto odnosilo i na Ministarstvo inostranih (spoljnih) poslova. U tom periodu, u 65 vlada (srpske vlade pod nemačkom okupacijom nisu imale resor spoljnih poslova) izvršeno je 71 postavljenje na funkciju ministra inostranih (spoljnih) poslova, a funkciju je obavljalo 37 ličnosti (26 Srba, šest Hrvata i po jedan Slovenac, Makedonac i Musliman). U navedenih 65 vlada, 12 puta su funkcije predsednika vlade i šefa diplomatije bile objedinjene. Najviše postavljenja je imao Vojislav Marinković – osam (između dva svetska rata), a najduže se na funkciji zadržao Konstantin Koča Popović, čiji je jedini mandat (15. januar 1953 – 23. april 1965) trajao 12 godina, tri meseca i osam dana. Koča Popović je ujedno i ličnost koja je od Miljka Radonjića do današnjeg ministra spoljnih poslova Vuka Draškovića najduže obavljala tu funkciju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dani “otvorenih vrata” za različite bezbednosno interesantne osobe traju i nije baš do kraja jasno ko kontroliše taj sektor. Moguće je da se radi kao i u spoljnoj politici – hapsi se na sve strane, pušta se na sve strane, u zavisnosti od datog političkog momenta – pa se tako u istoj nedelji ovaplote na strani režima Radoičić i Nedić, a hapse se ruski špijuni koji se obučavaju i uzgajaju u Srbiji
Jasno je da je režim u nokdaunu, no da li se i druga strana čvrsto drži na nogama? Tu je i tema o kojoj se u ovom malom delu slobodne javnosti vodi žustra diskusija: da li treba proširiti front borbe, kako kreirati odnose između nestranačkog studentskog bloka i opozicionih partija, kao i u koliko kolona antivučićevske snage treba da izađu na izbore kada oni budu raspisani
“Prvi potez posle smene vlasti mora biti da se podvuče crta, da se tačno kaže koliko se duguje, koliko je fiktivno ljudi bilo zaposleno, koliko je službenih vozila korišćeno, koliki su minusi gradski preduzeća, ko su podizvođači…”, kaže Stefan Simić navodeći da je ozbiljan problem Grada danas – netransparentnost. “Imamo projekte poput ‘Obezbeđenje Beograda’ … Od dobre ideje nastane sumnja jer je sve netransparentno – ko su ljudi koji su zaposleni, koje su njihove kvalifikacije, kako funkcioniše sistem nadzora, gde se skladište snimci, da li postoji prostor za zloupotrebu? Ništa od toga ne znamo iako svakodnevno postavljamo pitanja”
Naizgled bezazlena i nezahtevna reč “koordinacija” probudila je mnoge duhove, pojavila se kao bauk i nadvila nad Srbijom. Sve sile stare i nove Srbije “sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka”
Već se nedeljama zna da režim neće dozvoliti još jedno „pumpanje“ sa tribina. Zato se nedeljama zna i da na utakmicu između Srbije i Albanije neće moći da uđe niko ko nije detaljno proveren. Kriterijum jeste bezbednost - ali politička
Građani će nastaviti da svojim telima pritiskaju režim. Studenti možda obrnu još jedan krug po Srbiji. A opozicija ima samo jedan zadatak: da se ujedini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!